Refluks kod beba: Dr. sc. Tatjana Lesar podijelila je s nama sve što trebate znati

by Dalia Žmegač-Kunić

Refluks kod beba je sve češća tema kod mladih roditelja koji su često jako zbunjeni. Kako bismo sve razjasnili obratili smo se dr. sc. Tatjani Lesar.

Svakom novopečenom roditelju poznata je situacija u kojoj beba najednom krene bljuckati. Iznad naših glava pojavi se milijun upitnika, zabrinutost pa čak i strah. Kada sam prvi put postala mama, nisam znala ni što to znači, ni treba li me to zabrinjavati, u kojim količinama i učestalošću je bljuckanje normalno, kako razlikovati bljuckanje i povraćanje kod bebe… To bljuckanje ima i svoj naziv – refluks i označava vraćanje želučanog sadržaja iz želuca u jednjak. Vjerujem kako se s takvim i sličnim pitanjima i situacijama susreće još mnogo roditelja, stoga smo se odlučili obratiti dr. sc. Tatjani Lesar, spec. pedijatrici i subspecijalistici pedijatrijske gastroenterologije, koja djeluje u poznatoj hrvatskoj Poliklinici za dječje bolesti Helena i koja je s nama podijelila važne informacije koje roditelji trebaju znati o refluksu kod beba i male djece.

Odvojite nekoliko trenutaka i pročitajte. 

Što je gastroezofagealni refluks (GER)?

Gastroezofagealni refluks (GER) je pojava koja označava vraćanje želučanog sadržaja iz želuca u jednjak. Povremeni refluks je normalna fiziološka pojava i dešava se najčešće nakon obroka kod inače zdravih osoba. Radi se o kratkim refluksnim epizodama koje ne izazivaju veće tegobe. Ukoliko GER svojim intenzitetom i/ili učestalošću dovodi do značajnog narušavanja zdravlja, tj. do pojave tegoba i/ili komplikacija, govorimo o gastrozoefagealnoj refluksnoj bolesti (GERB).

Ovisno o dobi djeteta, mijenjaju se i simptomi kojima se refluks manifestira. Većina dojenčadi ima kratke refluksne epizode, obično nakon hranjenja, kada ispljune mlijeko ili adaptirani mliječni pripravak kroz usta ili nos. To se dešava radi nezrelosti donjeg mišića jednjaka koji zatvara želudac, ležećeg položaja i hranjenja tekućinom (mlijekom). Kada dijete počne sjediti (obično u dobi od oko šest mjeseci), učestalost refluksa često se smanjuje. S rastom, jednjak postaje duži, a kut između želuca i jednjaka sve uži. Ove fiziološke promjene prirodno smanjuju učestalost epizoda refluksa. U tom životnom periodu započinje i uvođenje dohrane kašicama koje su gušće konzistencije od mlijeka, što dodatno smanjuje učestalost refluksnih epizoda. Veća djeca i odrasli također mogu imati epizode refluksa, ali hrana obično ne izlazi iz usta i ponovno se guta.

GER se najčešće javlja kod dojenčadi između trećeg i šestog mjeseca starosti. No, većina dojenčadi ima barem jednu epizodu bljuckanja dnevno i prije trećeg mjeseca života. Bljuckanje prestaje u većine djece do desetog mjeseca starosti, a gotovo sva djeca prestanu bljuckati do druge godine.

Smatra se da ona djeca koja učestalo bljuckaju, ali pritom uredno prihvaćaju obroke i napreduju na tjelesnoj masi te nisu izrazito iritabilna, imaju fiziološki, nekomplicirani GER, tzv. “happy spittersi”. U većini slučajeva refluks ne uzrokuje probleme i ne zahtijeva liječenje.

Kako prepoznati simptome?

Ukoliko se bljuckanje intenzivira, ako se pojavi prvi put nakon šest mjeseci starosti ili ne prestane do dobi od 18 do 24 mjeseca te ukoliko dijete ne napreduje na tjelesnoj masi, povraća krv, ima rekurentnu upalu pluća ili česte bronhoopstrukcije i iznimno je iritabilno, potrebno se javiti dječjem gastroenterologu koji će procijeniti radi li se o GERB-u i je li potrebna dodatna obrada i terapija.

Glavni simptomi GERB-a u dojenčadi:

  • Poteškoće s hranjenjem, odbijanje jela
  • Slabije napredovanje na tjelesnoj masi
  • Izvijanje prilikom hranjenja, ali i nakon hranjenja
  • Snažno povraćanje
  • Česti kašalj
  • Otežano disanje tijekom bljuckanja
  • Bljuckanje ili povraćanje krvi

Terapija

Dojenčad s nekompliciranim refluksom (“happy spittersi”) ne zahtijevaju liječenje.

Učestalost i intenzitet bljuckanja može se pokušati smanjiti na način da se dijete više puta podigne tijekom hranjenja kako bi podrignulo te  držanjem u povišenom položaju barem 20-30 minuta nakon hranjenja.

Iako se mnogi roditelji brinu da je refluks uzrok razdražljivosti, grčeva ili poteškoća sa spavanjem, studije su pokazale da refluks obično ne uzrokuje bol i da lijekovi za smanjenje želučane kiseline ne poboljšavaju razdražljivost. Kod djeteta koje se hrani putem bočice, izdojenim majčinim mlijekom ili adaptiranim mliječnim pripravkom, može se pokušati sa zgušnjavanjem mlijeka sa žitaricama ili korištenjem već gotovih antirefluksnih adaptiranih pripravaka.

Ukoliko navedene mjere nisu dovele do poboljšanja, može se pokušati s eliminacijsko provokacijskim testom kako bi se vidjelo radi li se o alergiji na protein kravljeg mlijeka (PKM). Test se izvodi na način da u trajanju od 3 tjedna majka koja doji izbacuje PKM iz svoje prehrane. Kod djece koja se hrane adaptiranim mliječnim pripravkom uvode se ekstenzivni hidrolizati, pripravci s razgrađenim PKM. Nakon tri tjedna eliminacijske prehrane, provodi se provokacija na način da se cjeloviti PKM vraćaju u prehranu. Ako se simptomi refluksa poboljšaju tijekom eliminacije, a pogoršaju na provokaciju, radi se o alergiji na PKM.

U toj dobi u većine djece nije potrebna dodatna obrada. Preporuča se nastaviti provoditi prehranu bez PKM. Nakon toga se može pokušati ponovno uvesti PKM u prehranu svakih nekoliko mjeseci kako bi se vidjelo je li dijete preraslo problem refluksa odnosno alergije na PKM. Većina djece preraste alergiju na PKM do prve godine života.

Iznimno rijetko, kod djece s jakim simptomima GERB-a uvode se lijekovi koji smanjuju izlučivanje želučane kiseline (inhibitori protonske pumpe). Međutim, ako se simptomi značajno ne poboljšaju unutar nekoliko tjedana, liječenje treba prekinuti.

Sljedeći postupci mogu pomoći u smanjenju refluksa:

  • Izbjegavanje izlaganja duhanskom dimu
  • Dojenje ako je moguće
  • Izbjegavanje prekomjernog hranjenja
  • Držanje uspravno i mirno 20 do 30 minuta nakon hranjenja
  • Spavanje na leđima s blago uzdignutim uzglavljem (nema jasnih dokaza)
  • Zgušnjavanje hrane

Moglo bi vas zanimati i: KOLUMNA IVANE PERICE: Jesi li se izgubila u majčinstvu?

Tekst: Dalia Žmegač-Kunić i dr. sc. Tatjana Lesar, spec. pedijatar, subspecijalist pedijatrijske gastroenterologije u Poliklinici za dječje bolesti Helena

Foto: Pexels

Možda će vam se svidjeti

Želite pratiti novosti vezane za slowliving concept?

Povremeno ćemo vam slati notifikacije sa savjetima kako živjeti bolje, zdravije i sretnije!