Martina Dadić je magistra nutricionizma, diplomirala je na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu i stručna je specijalistica kondicijske pripreme sportaša Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Kako nam sama kaže sportašica je od malih nogu i još uvijek je aktivna atletičarka, skakačica u dalj koja se natječe na brojnim državnim i međunarodnim natjecanjima. Kroz sportsku karijeru razvila je ljubav prema prehrani, kao neizostavnoj komponenti uspjeha sportaša i zdravlja ljudi.
Strast prema pravilnoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti prenosi svojim interdisciplinarnim pristupom ljudima kroz individualna savjetovanja, radionice i predavanja te grupne i individualne treninge.
U svom radu surađuje s trenerima, psiholozima, liječnicima, fitness centrima, poliklinikama, organizacijama, sportskim savezima, sportskim klubovima – s ciljem poboljšanja dostupnosti informacija i kvalitetne hrane u okruženju. Svoje znanje dijeli u putem edukativnog i zanimljivog Instagram profila.
Uživajte u razgovoru koji slijedi.
Jedan od dokaza da sport, odnosno kretanje i prehrana, nutricionizam idu zajedno i trebaju se podržavati je i tvoje iskustvo, odnosno odluka da se obrazuješ na oba područja. Kako si došla na tu ideju, kako je tekao tvoj profesionalni put?
Ideja o spajanju dvije struke krenula je za vrijeme studiranja na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu. Naporno sam trenirala i paralelno stjecala sve više znanja koliko prehrana utječe na zdravlje i na sportske performanse sportaša. Oduvijek me zanimao sportski nutricionizam, ali mi je nedostajalo znanja kakvi su učinci treninga na tijelo sportaša kako bi znali primijeniti adekvatne prehrambene strategije pa sam odlučila upisati i Kineziološki fakultet. Kao studentica počela sam raditi u 2life fitness centru u Zagrebu gdje sam stekla trenersko iskustvo i počela raditi nutricionistička savjetovanja s ljudima. Paralelno studiranje, bavljenje profesionalnim sportom i studentski posao uz to stvorilo je u meni naviku rada, reda i discipline te stručno ,ali i praktično znanje koje danas prenosim u radu s ljudima.
Koja su po tebi danas 4 najčešća mita koja se tiču prehrane?
Najčešći mit koji i dalje čujem je da „ugljikohidrati debljaju ili neka određena namirnica iz ove skupine (kruh, tjestenina)“. Ne zaostaje ni mit da je potrebno biti na rigoroznoj dijeti ako želimo smršaviti i po mogućnosti izabrati neku određenu dijetu koja je popularna. Zatim je mit da „ne smijemo jesti iza 18 h“ i da trebamo izbaciti određenu hranu ako želimo redukciju kao što su primjerice slatkiši i deserti.
Možeš li nam dati nekoliko smjernica kako znati da je jedan obrok u danu u raznovrstan, nutritivno uravnotežen?
Možemo reći da je obrok uravnotežen ako polovicu našeg tanjura čini povrće (količina koja stane na dva dlana), jednu četvrtinu tanjura izvor proteina znači meso, riba, jaja, sir ili biljni proteini kao leća, grah, slanutak, proizvodi od soje ( veličine jednog dlana) i jednu četvrtinu tanjura odnosno jednu šaku čine škrobasti ugljikohidrati (proso, ječam, heljda, tjestenina, riža, kruh…). Ovo je generalna smjernica koju je naravno potrebno individualno prilagoditi. Najbolji pokazatelj za raznovrsnost su nam boje na tanjuru. Što imamo više boja na tanjuru to smo tijelu osigurali više različitih nutrijenata koji su mu potrebni.
Koliko je po tvom mišljenju važno redovno konzumiranje hrane i čemu ono doprinosi?
Smatram da je redovito konzumiranje hrane jako važno jer nam hrana prije svega daje energiju za obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Ne kaže se bezveze „kad si gladan nisi svoj“. Redovito konzumiranje hrane održava nam sitost, daje nam osjećaj zadovoljstva i mirnoće.
Ako govorimo o porcijama, smatraš li da je prosječnoj zdravoj osobi potrebno brojanje kalorija?
Smatram da kod prosječno zdrave osobe nije potrebno brojati kalorije jer se nepotrebno time opterećuje osoba, fokus se stavlja na krive stvari u prehrambenim navikama i može dovesti do nezdravog odnosa s hranom. Potrebna je redovita edukacija ljudi o pametnom odabiru namirnica i obroka, čitanju deklaracija i pripremi hrane posebice danas kad je prehrambena tehnologija napredovala, veliki je broj različitih proizvoda na policama i često obroke jedemo vani. Takvom edukacijom se stvaraju zdrave prehrambene navike i odnos prema hrani jer je ona puno više od kalorija odnosno broja.
Kako znati koliko hrane je dovoljno za jedan obrok? Znamo da je to individualno i da na apetit utječu razni čimbenici. Možeš li nam dati neke smjernice za određivanje porcija obroka koje bi čitateljima mogle biti od pomoći u svakodnevici?
Za određivanje količine hrane možemo se poslužiti veličinom svog dlana kako sam gore navela u primjeru. Preporuka je da se na tanjuru za ručak ili večeru nalazi količina od dva dlana povrća, jednog dlana izvora proteina i jedne šake škrobastih ugljikohidrata. Količine hrane su individualne naravno za svaku osobu, ali ovo je neka generalna preporuka koja se može koristiti i ljudima pomaže.
Često se ljudi ustručavaju obratiti nutricionistima za pomoć oko poboljšanja prehrane. Jedan od razloga tomu je i predrasuda da će kod nutricionista dobiti gotov plan prehrane i njihova suradnja tu završava. Je li to stvarno tako? Možeš li nam opisati kako izgleda nutricionističko savjetovanje kod tebe?
Definitivno se slažem s ovim jer sam se puno puta susrela s mišljenjem da se kod nutricionista ide samo po plan prehrane i to je to. Suradnja s nutricionistom je puno šira od toga i plan prehrane je samo jedan od alata koje mi nutricionisti koristimo da poboljšamo prehrambene navike i pomognemo s poteškoćama u prehrani.
Savjetovanje kod mene uvijek započinje vođenjem dnevnika prehrane kroz par dana te prvim pregledom i konzultacijama na kojima se razgovara o zdravstvenom stanju, prehrambenim i životnim navikama te o borbama i ciljevima vezanim uz prehranu. Tijekom prvog sastanka provodi se antropometrijsko mjerenje gdje uz pomoć dijagnostičke vage određujemo sastav tijela (udio masnog tkiva, mišićne mase, koštanog tkiva, udio vode itd). Na prvim konzultacijama klijent se upoznaje s nutricionističkim uslugama i alatima koje možemo ponuditi te se definiraju sljedeći koraci suradnje. Nutricionističkom suradnjom klijent u prvom redu dobiva edukaciju o prehrani i praktičnu primjenu kako to znanje iskoristiti u svakodnevnom životu. Važan dio suradnje je podrška i komunikacija jer je potrebno sve prilagoditi različitim situacijama u životu i po potrebi raditi modifikacije kako bi došli do željenih rezultata.
Voljela bih ovdje dodati da se ljudi često ustručavaju obratiti nutricionistu jer se boje da ćemo ih osuđivati. Nikoga ne osuđujem i ne promišljam u tom smjeru. Kroz glavu mi samo prolaze ideje kako da nađem rješenje za problem koji klijent ima i pomognem mu. Uz to, ni moja prehrana nije savršena volim jesti čokoladu, piti dosta kave, nekad imam dane da se ne uspijem organizirati pa jedem što stignem, ali se trudim i vježbam prehrambene navike svaki dan.
Za kraj, koja bi bila tvoja poruka/moto za jedan uravnotežen i skladan odnos prema hrani i tijelu?
Trenirajte svoje prehrambene navike i odnos prema tijelu svaki dan kroz male stvari i vjerujte u proces.
Jedna stara izreka kaže da je „zdravlje najveće bogatstvo koje imamo“, ali tek kad imamo problema sa zdravljem to shvatimo, a onda je često prekasno. Hrana koju jedemo doslovno gradi naše tijelo i trebamo ju gledati kao dugoročnu investiciju u banci odnosno investiciju u zdravlje.
Tekst: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Privatna arhiva