Pudla je pasmina koja je zaludjela svijet. Inga nam iz osobnog iskustva donosi sve što bi vas moglo zanimati

Danas je naša tema pudla, pasmina koju već tri godine imam doma, pišem na temelju vlastitih iskustava i općeg znanja prikupljenog putem.

Naše zajedničke šetnje Zagrebom privuku toliko osmijeha, pitanja, potpitanja i vjerujem da je ovo odličan trenutak za jedan ovakav članak.
Pudla je zauzela visoko 2. mjesto na tronu najpametnijih pasa na svijetu, o čemu postoje brojne znanstvene studije.

Iznimnost, 
inteligencija, 
želja za učenjem i
svladavanjem prepreka, 
poslušnost (osim kad sam ostaje doma), 
rad s bolesnicima i djecom (therapy i assistance dog) i 
lov.

No, iskreno rekla bih da je njihova najveća vrijednost to što su zaista predivni psi za pratnju i društvo. 

Iznimno su prilagodljivi različitim uvjetima i načinima življenja, čak i količini kretanja. Konkretno u našem slučaju, navike diktiraju naša djeca, a pas se savršeno uklapa u sve ono što mi koristimo kao rutinu. 

U rekordnih tjedan dana naučio je apsolutno sve što se tiče higijenskih navika, a zahvaljujući specifičnoj dlaci koja ne opada ne izazivaju alergije kod osjetljivih ljudi. 

Naš pas je zadovoljan svime, samo da je uz nas.
Ovo je pas koji ne smije biti zanemaren i s kojim se mora raditi. Zanemarena ili neodgojena pudla pretvara se u histeričnog psa koji će pronaći interesantan način da vam zagorča život. Iznimnost i inteligencija imaju svoju cijenu, pudla će iskoristiti svaki propust i nedosljednost. Mi se često zezamo kako naš pas nikada ne spava, i zaista, nikada ga nisam vidjela u onom potpuno lijenom izdanju. Prilično je oprezan i obavijestit će nas prilikom svakog prilaska osobe našim ulaznim vratima. Iskreno, ne mislim da smo posebno ulagali u njegov odgoj, on hvata pravila putem i vrlo je pristojan pas.

Postoje različita istraživanja na temu kako pas bira tko će u obitelji biti njegova omiljena ličnost. Jedni tvrde da je stvar u karakteru i ponašanjima koja su najprivlačnija psu, drugi objašnjavaju da se radi o reakciji na ono kako se koji član odnosi prema psu, a treći, i meni najzanimljiviji, jeste da je pas u stanju prepoznati koji član obitelji ima upitan emotivni status pa u tom smislu treba podršku koju mu on pokuša kasnije svojim prisustvom dati.

Naš pas je, iako vezan za sve nas, od prvoga trenutka izabrao mene. Što zaista ima smisla budući da sam ja godinama imala bogat društveni život, bliske i uredne emotivne odnose koje nisam uspjela njegovati u jednom izvjesnom periodu života na način kojeg sam ranije poznavala (razlog: preseljenje u drugu državu, nova sredina, ljudi, ćudi i slično). On je, neupitno, nadomjestio neke rupe. 

Premda divno, ponekad i zamorno u istom trenutku, ovisno o tome kako se i sama osjećam. 
Uvijek za mojim petama, ispred kupaonice, ispred kuhinje, u dnevnom, jedino je soba mjesto za koje se znaju pravila, ali to nije problem jer se odmah ispred naše sobe nalazi njegovo gnijezdo, haha.
Ljudi koji ne podnose bezrezervnu prisutnost i ljubav, bolje da ne nabavljaju pudlu. Pudla voli razgovor, i nevjerojatno je koliko puno riječi razumije. Pseći bihevioristi tvrde da je to pasmina koja razumije najviše riječi. 
Dobar čuvar, svjestan svog zadatka, ali nikada agresivan.

Upozorenje – da, agresija – ne.

Rado se igra i surađuje sa djecom, ali nikako nije zamjena za plišane igračke, te tako i nisam sigurna je li pogodan za djecu manjeg uzrasta. Iako trenutno imam bebu doma, ja znam koje su granice moga psa, a znam i to kako beba dohvaća i stišće sve što stigne stoga pazim da se ne dogodi sudar generacija, haha. 

Primjera radi, ako nekad navečer uspavamo djecu, i muž i ja poželimo sami gledati film, on se jako teško nosi s tom situacijom da on nije sa nama na kauču te onako stane tik iza vrata, uvjeren da ga ne vidimo, doslovce proviruje jednim okom, odnosno jednim dijelom glave kako bi vidio što radimo, haha, creepy.
Stoga razumijem zašto se smatra da u njima postoji nešto ljudsko, osim toga vjeruje se da hvataju cijele rečenice – ovome sam živući svjedok. On nastoji kopirati sve što mi doma radimo, ako se grlimo, ljubimo, on nikada neće propustiti priliku da se pridruži, isto je i sa svim drugim aktivnostima, čak i spavanjem.

Redovito šišanje, njega – nije nešto u čemu naš pas uživa, ali je nešto o čemu mi brinemo bez obzira na to što ne želi surađivati.
Emocionalno osjetljivi, ne podnose galamu niti prepirku. Izrazito miroljubivi, osjetljivi na stres, mogu živjeti i preko 15 godina. Ovo su psi koji traže harmoničan dom u kojem ga nikada nećete ostavljati samim.
To bi bio moj najveći minus kod ove pasmine, što god smo probali, a probali smo toliko toga, ne miri se sa činjenicom da ne može ući u dječji vrtić, čak niti nakon tri godine ponavljanja iste radnje. On to jednostavno ne želi prihvatiti.

Ovo su mali emocionalni terapeuti, osjetljivi na vibracije svih vrsta, sposobni su percipirati mnogo više no što mi možemo zamisliti.

Stvorenja ponesena ljubavlju, privrženošću i brigom. 

Tko nije doživio pravu ljubav psa često znam reći da je izgubio mnogo, jer uistinu niti jedna druga ljubav se ne može mjeriti s ljubavlju psa. 

Naravno, bez potrebe za usporedbom s nekim drugim odnosima u životu, moj pas je jedino biće koje me zaista osjeća koliko god ovo zvučalo suludo i vjerojatno je nešto što mogu razumjeti jedino drugi vlasnici pasa. 

Moje suze, tugu, radosti, patnje, sram, nesigurnosti – bez greške osjeća sve i uvijek se nastoji stvoriti negdje blizu mene da bi mi bio podrška. Ovo nije osobina pudle, ovo su iskustva vezana i za druge pse koje sam imala u svojoj blizini u prošlosti.

Velika obaveza i velika ljubav, stavi na vagu i s puno odgovornosti – biraj. 

Moglo bi vas zanimati i: Pretvaramo li mozgove sljedećih generacija u smeće? Prema stručnjacima jesmo, a evo i zašto

Tekst: Inga Marić

Foto: Inga Marić