Kad razmišljamo o starenju, najčešće prvo pomislimo na genetiku. I doista, naši geni imaju važnu ulogu u tome kako tijelo stari, kako se mijenja i za koje smo bolesti skloniji. No novo veliko istraživanje sugerira da to nije cijela priča. Čini se da na brzinu starenja ne utječe samo to odakle potječemo, nego i gdje živimo.
Drugim riječima, naša biologija nije oblikovana samo naslijeđem, nego i okolinom u kojoj svakodnevno živimo. zrakom koji udišemo, hranom koju jedemo, količinom stresa kojoj smo izloženi, načinom života i uvjetima u kojima se tijelo pokušava održati u ravnoteži.
Geni ostaju važni, ali nisu jedini
Autori ove studije ističu da okolina može utjecati na to kako se naši geni ponašaju. To znači da dvije osobe sa sličnom genetskom pozadinom mogu razviti različite obrasce starenja i različit rizik za bolesti, ovisno o tome gdje žive. U istraživanju je sudjelovalo 322 ljudi iz različitih dijelova svijeta, s podrijetlom iz Europe, istočne Azije i južne Azije, a cilj je bio bolje razumjeti što u našoj biologiji dolazi iz genetike, a što iz okoline.
Znanstvenici nisu promatrali samo DNK. Uključili su i širok spektar biomarkera, među njima proteine, masnoće, crijevne bakterije, imunosne pokazatelje i metabolite, kako bi dobili što potpuniju sliku o tome što oblikuje ljudsko zdravlje i starenje.
Što su otkrili?
Rezultati su pokazali da se genetsko naslijeđe ne briše samim preseljenjem. Ljudi istog podrijetla i dalje su dijelili određene zajedničke biološke karakteristike, uključujući osnovu genetike, mikrobioma i metabolizma, bez obzira na to gdje su živjeli.
No istodobno se pokazalo i da život daleko od mjesta podrijetla može biti povezan s konkretnim biološkim promjenama. Te promjene nisu bile iste za sve, nego su se razlikovale među populacijama.
Primjerice, osobe južnoazijskog podrijetla pokazivale su višu razinu imunološkog nadzora, osobe istočnoazijskog podrijetla imale su specifične obrasce metabolizma masnoća, a osobe europskog podrijetla imale su raznolikiji mikrobiom od ostalih skupina.
Biološka dob i mjesto života
Jedan od najzanimljivijih nalaza odnosio se na biološku dob, odnosno na to koliko staro djeluju naše stanice i tkiva, neovisno o tome koliko godina zapravo imamo.
Istraživanje je pokazalo da se biološka dob razlikovala ovisno i o podrijetlu i o mjestu života. Kod osoba istočnoazijskog podrijetla koje su živjele izvan istočne Azije primijećeno je brže biološko starenje u usporedbi s onima koje su živjele unutar te regije. Kod osoba europskog podrijetla obrazac je bio obrnut: oni koji su živjeli u Europi pokazivali su izraženije biološko starenje nego oni koji su živjeli u Sjevernoj Americi.
To ne znači da neka populacija stari bolje od druge. Istraživači vrlo jasno naglašavaju da rezultati nisu univerzalna presuda, nego pokazatelj da se biologija starenja oblikuje kroz složenu kombinaciju genetike i okoliša.
Što bi moglo stajati iza tih razlika?
Autori pretpostavljaju da na ove razlike utječe više čimbenika zajedno:
- prehrana
- izloženost zagađenju
- dostupnost zdravstvene skrbi
- stres
- stil života
- promjene u crijevnom mikrobiomu nakon preseljenja.
Posebno zanimljivu ulogu imao je upravo mikrobiom. Neke crijevne bakterije bile su povezane s promjenama u mastima zvanima sfingolipidi, a one su dalje povezane s genima koji sudjeluju u održavanju telomera, zaštitnih završetaka kromosoma koje često povezujemo sa starenjem. Povišene razine sfingolipida već su ranije povezivane s većim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, inzulinske rezistencije, ateroskleroze i neurodegeneracije.
Možda najvažnija poruka ovog istraživanja jest da ne postoji pristup zdravlju koji jednako vrijedi za sve. Ako na biologiju snažno utječu i podrijetlo i mjesto života, onda ni medicinski i nutricionistički savjeti ne mogu biti potpuno univerzalni. Istraživači upravo zato ističu da budućnost precizne medicine mora više uvažavati stvarnu globalnu raznolikost, a ne polaziti od jedne dominantne populacije.
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Može li terapijska zamjena plazme usporiti starenje? Evo što kaže znanost