Vjerujemo da je nemoguće da do sada već niste čuli za Alis Marić koja stoji iza danas utjecajne i za sve knjigoljupce značajne stranice “Čitaj knjigu”.
Alis je osoba koja doista inspirira svojom životnom pričom jer je otkaz na poslu, pretvorila u svoju najveću životnu priliku. Time je dokazala kako je i te kako moguće svoju životnu strast pretvoriti u posao. Tako je danas vlasnica tvrtke u kojoj upošljava dvoje ljudi.
Ona je dama od koje svi mi možemo toliko naučiti o tome kako istinski brinuti o sebi. Zato, dragi naši uživajte u razgovoru koji slijedi…
Draga Alis, vi pripadate skupini rijetko hrabrih osoba jer ste doista svoju strast pretvorili u svoj posao i pokrenuli „Čitaj knjigu“. Ovo je za nas prvi pokazatelj da doista živite self-care. Smatrate li da odabir posla doista i treba biti dio naše brige o sebi?
Apsolutno. Odabir posla jest briga o sebi. Uspjeh se rijetko kome događa slučajno. Briga o sebi ne zahtjeva novac, već vrijeme ali i posvećenost, autentičnost i iskrenost prema sebi. Dvadeset i dvije godine sam radila posao koji nisam voljela i u kojem nisam uživala. Danas shvaćam koliko tada nisam slušala svoje srce, koliko sam se povređivala i koliko nisam bila iskrena prema sebi. Sada već deset godina uživam u onome za što sam stvorena i za što sam došla na ovaj svijet. A to su knjige. Tako da mogu jako dobro usporediti oba stanja. Po struci sam diplomirana pravnica. Radila sam u velikim stranim i hrvatskim kompanijama. Imala sam uvijek dobru i sigurnu plaću, službeni auto, službena putovanja, mogućnost stalnih edukacija ali nisam bila sretna. Dapače bila sam frustrirana, nervozna, umorna i često bolesna. Danas za to postoji engleski izraz – „burn out“.Rekla bih da sam bila izvan „ravnoteže“. Sjećam se dobro kako sam u tom periodu puno i često plakala. Od kada radim to što najviše volim, ne sjećam se kada sam se rasplakala. Tako da jako dobro znam kakav je to osjećaj i koliko on utječe na kvalitetu života i zdravlje. Danas se osjećam ispunjenom i sretnom. Puna zanosa i oduševljenja i tog osjećaja se više ne želim nikada riješiti. Taj moj duševni mir i zanos utječe i na tjelesno zdravlje. Deset godina ni dana nisam bila bolesna ili umorna. Koža, kosa i nokti mi nikada nisu bili zdraviji. Iako danas radim više nego ikada. Imam svoju tvrtku. Od prije 9 mjeseci i dvoje zaposlenih što je ukupno sa mnom troje. Odgovornost je sve veća i posao se širi, a ja sve sretnija. Danas sam u toliko važnoj ravnoteži. Kada radiš ono što voliš i što te ispunjava zapravo ne radiš, već se zabavljaš i brineš o sebi. Moj posao me opušta i nadahnjuje. Pogotovo onaj kreativni dio. Naravno da mi nije najdraže plaćanje računa, ispunjavanje nekih izvješća, onaj obavezni administrativni dio posla, ali on se dobrom organizacijom i određivanjem prioriteta brzo i koncentrirano obavi. Tada ostaje puno vremena za kreativu i boravak u prirodi. To podrazumijeva puno čitanja, pisanja, fotkanja, maštanja, planiranja i učenja. Velika prednost mog „posla“ je ta što ga mogu raditi od bilo gdje. Moj ured je tamo gdje sam ja. O tome sam uvijek sanjala. Danas to živim. Tako da puno radim uz more, u šumi, u parku, na terasi ili na snijegu.
“Na početku nisam mislila da će mi ljubav prema knjigama, odnosno čitanje knjiga, stvoriti novu karijeru. Nisam dala otkaz. Dobila sam ga. Danas znam da je to najbolje što mi se dogodilo u životu.“
Možete li izdvojiti jednu knjigu koja možda može biti značajna za sve one koji se poput vas nekad prije, trenutno nalaze na životnom raskrižju kada trebaju napraviti korak kojim će možda svoju strast pretvoriti u posao?
Teško je izdvojiti jednu knjigu. Naime na tu temu sam pročitala sigurno stotinjak knjiga u posljednjih petnaest godina. Oduvijek sam uživala u pričama i autobiografijama ljudi koji su ostvarili svoje snove i koji su od početka odbili biti dio sistema već su imali hrabrosti otvarati svoja vrata iako se to svima oko njih činilo nemoguće i neostvarivo. Inspirirali su me ljudi koji su imali hrabrosti slijediti svoju strast i na kraju je pretvoriti u posao, u nešto što će na kraju plaćati njihove račune. Evo nabrojat ću neke od njih:
- Robin Sharma – sve njegove knjige govore o tome kako svoju strast pretvoriti u posao
- Richard Branson – Kako sam izgubio nevinost
- Steve Jobs – Walter Isaacson
- Tony Robbins – Probudite diva u sebi
- Gary Vaynerchuck – Crush it! – Zašto je sada vrijeme da unovčite svoju strast
- Elizabeth Gilbert – Velika magija
- Niki Lauda – Novac, rizik, život
- Brene Brown – Moć nesavršenstva
- Aljoša Bagola – Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke
- Kenan Crnkić – Nadživjeti život i Sedam tajni uspjeha
Mislite li kako je briga o sebi zapravo i usko povezna s čitanjem?
Apsolutno. Čitanje je mentalni trening. Koliko je tjelovježba i kretanje važno za tijelo i um, toliko je i čitanje važno za dušu i um. Nažalost, malo ljudi čita knjige. Strast prema čitanju gubi se uglavnom u osnovnoj i srednjoj školi kada nas školski sustav prisiljava da čitamo dijela do kojih nam nimalo nije stalo. Nestaje žar za čitanjem, koju onda tek rijetki vraćaju kasnije u životu. Kada bi samo osvijestili da ljudi koji čitaju – žive duže, osjećaju se bolje i lakše se nose sa životnim problemima. Uostalom najuspješniji ljudi svijeta imaju jednu osobinu koja im je zajednička: to nije visok IQ, niti su svi bili sretne ruke u postizanju uspjeha, nego svi imaju naviku čitanja. Knjige su bile njihova najprofitabilnija investicija.
Na koje načine vi brinete o sebi i koji su vaši omiljeni rituali u danu?
Važno je svaki dan brinuti o sebi, a ne samo na odmoru, ljetovanju ili vikendom. U svakom danu trebamo imati vrijeme kada obraćamo pažnju na svoje potrebe. Ali istovremeno je važno da budemo svoji, da poštujemo i njegujemo svoje vrijednosti. Jer ako njih iznevjerimo nikakvi rituali nas neće opustiti. Nažalost nitko nas ne uči kako da obratimo pažnju na ono što osjećamo, kako da osluškujemo šta je to što želimo i što nam u datom trenutku prija, šta je ono za čime tragamo. Roditeljima je teško, ako ne i nemoguće, da tome nauče svoje dijete, ako ni sami nikad nisu brinuli o sebi.
Naravno da imam svoje rituale. Jutarnje, popodnevne i večernje. Teško mi je reći koji su mi draži. Ujutro sam posebno motivirana i puna energije. To mi je najdraži dio dana. Tada sam i najproduktivnija. Zahvalnost je važan ritual. Njega upražnjavam stalno. Divim se nebu, pogledu, zvukovima, mirisima i stalno se zahvaljujem što sam živa i zdrava i što vidim, čujem i osjećam. Volim jutarnju lakoću, tišinu, mir, rastezanje, zatim mirisnu kavicu i barem jedan sat vremena da budem kreativna. Od nedavno sam dodala jedan novi jutarnji ritual – tuširanje jako hladnom vodom. Tek iza 11h sam spremna za akciju. Volim i popodnevni odmor, čitanje i mogućnost da dremnem. Isto tako volim zalaske sunca, zahvalnost za sve što mi se dogodilo u danu, večernju šetnju i obavezno čitanje pred spavanje. Znam da je mnogima pred spavanje „komotnije“ ležati pred televizijom i buljiti u neku emisiju ili film ili skrolati po društvenim mrežama. I ja to ponekad radim. Ali sve manje. Televizija je kod nas uglavnom isključena. Gledaju se samo strogo odabrani dokumentarci ili dobri filmovi.
Kako se briga o sebi odražava na vaše odnose s drugim ljudima? Mislite li da možemo biti dobri za druge tek onda kada se pobrinemo za sebe?
Svaki put kada postupamo u svom najboljem interesu, mi se brinemo o sebi. Kakvi smo prema sebi takvi smo i s drugima. Isto je i sa ljubaznošću i empatijom. Ako nismo u stanju biti ljubazni ili empatični sa sobom, nećemo to moći ni s drugima. Kako siješ – tako žanješ ili ono što daješ to i primaš. Gledajući plodove, ponekad s blagim pogledom i ljubavlju prema sebi, vidimo što smo posijali.
Što mislite koliko je postavljanje granica u odnosima važan dio brige o sebi?
Reći “ne”, ”ne mogu”, ”ne želim”, ”neću” kada nam je to potrebno, rezultat je rada na sebi i brige o sebi. Jasno komuniciranje svojih potreba drugima i postavljanje granica itekako je važno. U tome tek napredujem. Nisam uvijek sposobna reći ne, ne mogu ili ne želim. Pogotovo kada su u pitanju moja djeca, moj suprug ili moj unuk. Ali s druge strane zar nismo najsretniji kada dajemo, kada smo tu za druge, kada možemo pomoći. Uzimajući punimo svoje ruke, dajući punimo svoje srce.
Možete li možda s našim čitateljima podijeliti neku knjigu koja će ih potaknuti da na bolji način brinu o svojim potrebama?
Preporučam knjige slovenskog predavača i kolumnista – „Kako pregorjeti i uzeti život u svoje ruke“ , te njegovu najnoviju – „Sreću molim“. Sloboda nam ne smije biti samo deset minuta kad smo na kraju dana otkačili sve što nam je tog dana bilo zadano. Zato se moramo naučiti brinuti se o sebi i postavljati granice.
Ovim putem ću najaviti i moju sljedeću knjigu iz Biblioteke Čitaj knjigu koja će izaći za nekih mjesec dana – Asertivna žena. Ako želite naučiti jasno izražavati svoj stav i govoriti ono što mislite, postaviti zdrave granice i biti poštovane, ovo je prava knjiga za vas. Kroz mnogobrojne vježbe i primjere iz stvarnog života naučit ćete otkloniti barijere koje vas sprečavaju da budete asertivne i na taj način značajno poboljšate svoj život i svoje odnose.
Razgovarala: Anđela Sabranović
Foto: Privatna arhiva