Nije tajna da imam duboku naklonost prema mladim ženama koje su pored majčinstva, pored svih uloga koje ostvaruju življenjem – ostvarile sebe, zaštitile svoje potrebe i pravo da budu neovisne. Nije tajna da me inspiriraju žene koje svoj novac stavljaju u džep kroz kreativan pristup poslu koji konkretno ne mora biti najinteresantniji na svijetu, ali mora biti i jeste ono što volimo. Jer posao nije nešto što se radi ponekad, nego svaki dan. Kad to osvijestimo kroz život se krećemo u nadi da smo sposobni održavati nit koja spaja ove dvije karike (življenje i ono što volimo raditi da bismo pritom zaradili i novac).
Upravo s jednom takvom, mladom i inspirativnom ženom, zajednički planiram ispisati jedan nezaboravan članak, koji će biti spoj slobode, posla, mode, roditeljstva, uvjerenja, jednostavnosti i Kopenhagena u zimu.
Draga Dajana, dobrodošla i hvala što ćeš svoje ime, stil, primjer i riječ ostaviti na našem portalu. Kako to svaki početak zahtjeva, naglašavamo par smjernica čitateljima o tome tko si ti. Radujemo se podijeliti činjenicu da si netko tko se izborio za svoje mjesto u svijetu ne prepuštajući slučaju i okolnostima svoj život. Profesorica engleskog i hrvatskog jezika koja pliva u marketinškim vodama danskog brenda dječje obuće Petit Nord Copenhagen. Dodaj mi još par značajnih karakteristika o sebi?
Kad pročitam ovaj dio o tome da sam se izborila za svoje mjesto, pomislim koliko sam narasla zadnjih par godina. Jer, prije bih više stajala sa strane nego se usudila probati nešto novo. Ohrabrujuće je okrenuti se i vidjeti iza sebe tako velike korake. Jer kad jednom zaplivaš nepoznatim vodama, nema toga što kasnije ne možeš. Vjerujem da je uloga majke igrala veliku ulogu u tom rastu – svaka će potvrditi da nas majčinstvo jako brzo dovede do spoznaje da smo mi žene strašno snažna i sposobna bića, ukoliko to sebi znamo osvijestiti.
Pokušavam se sjetiti koliko godina pratim tvoje pojavljivanje na društvenoj mreži Instagram i nisam uspjela prizvati točan podatak, no ono što znam jeste da me na tebe podsjećaju pitome boje, jednostavnost, priroda, cvijeće, oku ugodne modne kombinacije i nekako mi se čini da se tvoji interesi kroz godine isprepliću, rastu skupa s tobom i tvojim izražavanjem. Otkrij mi, zašto? Što je tvoj osobni pokretač i koliko ove nazovimo ih sitnice uistinu sadržavaju tvoje dane, opisuju tebe?
Kada me nešto zanima, strašno sam motivirana i inspirirana da stvaram, da to podijelim s drugima – od tuda se Instagram našao kao mjesto gdje ću imati priliku iskazati tu svoju kreativnu stranu s ljudima koji su tu iz sličnih razloga. Sve te sitnice koje dijelim sam uistinu ja – veliku važnost dajem detaljima, priroda me inspirira, moda je jedna moja posebna vrsta ljubavi i izražavanja sebe. I ono što me posebno veseli zadnjih godina, jest spoznaja da se sve više pronalazim u jednostavnosti. Hvatam sitnice, male svakodnevne pobjede, usputne rutine na kojima sam sve više zahvalna i spremam ih sve u memoriju u pretinac zvan ‘bitni životni trenuci’.
Tvoja kreativna crta vidljiva je na prvi pogled, a izgleda da si poslom uspjela spojiti odnosno hraniti umjetnički duh u sebi, marketing, ali i modu. Zadržala si se vrlo blizu svim svojim interesima i sklopila jednu odličnu, rekla bih, životnu priču koja je u stalnom rastu. Opiši mi kako je do ovoga došlo i koliko si zadovoljna putem kojim se krećeš?
Kad sam bila dijete, često sam govorila da će moj posao jednog dana biti kombinacija engleskog jezika, kreativnosti, mode. Danas je ta djevojčica jako zadovoljna ostvarenjem svojim snova. Mislim da je bitan dio mog razvoja bio u tome da sam se pokušavala pronaći u par poslova, a život u maloj sredini uz malo izbora i još manje mogućnosti zaposlenja na pravom mjestu, donosi velika razočarenja. Toliko mi je drago da sam se taj dan usudila probati okušati u tad nepoznatom marketingu, jer izgleda da su se riskiranje, trema i panika tih prvih mjeseci itekako isplatili. Netko s izvana bi to nazvao srećom. Netko besmislenim poslom od kuće. Netko poslom iz snova. Ono što ja znam da iza svega toga stoji moj veliki trud i uživanje u onom što radim – to je naposljetku ono što me svakodnevno gura dalje.
Kakvu ulogu u tvojoj poslovnoj priči imaju djeca odnosno tvoja obitelj, muž?
Ogromnu ulogu, a i onu najbitniju. Od muža sam dobila najpotrebnije doze samopouzdanja kada sam sama sebi preplašeno govorila da možda ja ipak to ne mogu – jer nije lako ući u nepoznato. U strani brend, u novu vrstu posla, drugačiju radnu atmosferu. Djeca su uz to bila sa mnom kući, sa svim nestašlucima koje nosi dob od 1,5 i 3 godine. Muž bi dugo radio, ja sam bila pod stresom navikavanja. Onda smo odlučili okrenuti stvari u svoju korist – muž je dao otkaz na svom 9-6 poslu i posvetio se 100% svojoj ljubavi prema glazbi, a ja sam sebi osvijestila da ovo što radim zaista mogu i da činimo super odluku za našu obitelj. Više vremena zajedno kući, bliži odnos s djecom, radeći ono što oboje volimo – nakon 3 godine potvrđujem da je to bila naša najbolja odluka.
Tvoj posao te već nekoliko puta odveo u Kopenhagen, osobno sam bila dva puta i moram priznati da bih, bez razmišljanja mogla živjeti tamo (samo kad bi imali barem koji sunčani dan više). Sad iskreno, kakav je osjećaj otputovati, poslovno, ali na jedno takvo kreativno putovanje, bez djece, bez muža?
Osjećaj je definitivno nesvakidašnji. Ali strašno oslobađajući. Posebno jer sam prvi put na putovanje otišla sama. To je bio jedan ogroman trenutak rasta i ponosa za mene. Sam sa sobom doživjeti takav grad, osobnu potvrdu uspjeha, biti nasamo sa svojim mislima, upoznati svoje kolege i onako istinski se veseliti takvom druženju nakon godine dana rada preko ekrana.
Da ne opisujem na široko koliko sam se zaljubila u ležernost i šarm Kopenhagena u prosincu, ostavljam ispod slike za prekrasni božićni ugođaj. Posjetite ukoliko imate priliku!
Kako se doma ponašaju bez tebe, jesi li imala kočnice s obzirom na to da smo rasle u okruženju, tj. generacijama gdje su većinom očevi bili ti koji odlaze na poslovni put, a majke su bile domaćice?
Prvi put je bilo pitanja: Je li potrebno da odem? Mogu li oni bez mene? Kako će to sve izgledati? Realno je zapravo jako smiješno, jer su svaki dan prije toga isto vremena provodili sa mnom i sa svojim tatom, a tata je itekako sposoban za sve te svakodnevne stvari. Mi majke i žene toliko puta sebe same ograničavamo i bespotrebno teretimo. Jer tako nam je nametnuto. Opet naglašavam – strašno je oslobađajuće izići iz tih okvira tko bi što trebao raditi. Drugo putovanje je bilo jako opušteno, djeca su već govorila da mama ide poslom u Dansku i dolazi za par dana.
Rekla si mi da se osjećaš ugodno, vrlo povezano unutar tima s kojim radiš, ali i prihvaćeno na svom poslovnom planu. Vjerujem da su to stavke koje ti pomažu da dobro balansiraš odmor, ali i obiteljski život. Ono što me posebno dotaklo jeste trenutak kada si spomenula kako se nisi htjela ugušiti u sigurnim zonama sustava radeći ponavljajuće zadatke. Željela si slobodu stvaranja, beskrajan broj realnih prilika za rast. Tko je tvoja najveća podrška na putu samoostvarenja? Što te potaknulo ili tko te potiče na to da razmišljaš van okvira?
Nikad se nisam mogla zamisliti na poslu na kojem svaki dan ponavljam isto, radim samo da odradim, nemam prilike za rast i učenje. Na današnje oglase poslova gdje onako stoji, već prije viđeni tekst, da se nudi dinamično radno okruženje i mogućnost za napredak, nasmijem se onako otužno i kiselo. Nažalost, u većini slučajeva ostanemo onakvi kakvi smo i došli, možda samo više ogorčeni. Nakon par poraza na intervjuima za posao za koje sam bila kompatibilna, ali je netko drugi već tu imao svoje mjesto, obećala sam sama sebi da ću se sama snaći. Moj muž, mali krug bliskih ljudi i moj unutarnji glas su mi bili najveća potpora. Danas radim u ugodnom radnom okruženju, s ljudima čiji narod smatra da prije posla treba provesti lagano jutro s djecom, odvesti ih u vrtić i tek onda krenuti na posao. Radno vrijeme većine Danaca je od 9h. Oni koji imaju djecu s posla uglavnom odlaze oko 15h jer trebaju na vrijeme otići po djecu. Obitelj je bitna! Mislim da se tu već vidi ogromna razlika u prioritetima kod njih i nas. Kod nas nikoga ne zanima ako ćemo djecu morati ustati u 7h da bi svi brže bolje, pospani stigli u vrtić i na posao. O ostalim NEpogodnostima za jednog zaposlenog roditelja ne trebam ni govoriti. I od tuda kreću sva nezadovoljstva, jer nismo stvoreni da većinu svog dana provedemo u radu, nego s obitelji.
Kada smo razgovarale bilo je oko 9h ujutro, uz osmijeh si rekla kako upravo sjediš i piješ sa svojim suprugom kavu. Stoga posljednje, ali nimalo manje značajno, pitanje odnosit će se na tvoju poruku svim mladim majkama i ženama uopće kolika vrijednost leži u mogućnosti da sama kreiraš svoju svakodnevicu po svojim pravilima i unutarnjem sustavu? Koja bi bila prva stepenica ženi koja se želi popeti na novi kat, iako nesiguran i nepredvidljiv i ti i ja znamo da je to ipak kat ka višem i boljem!?
Zvuči kao klišej, ali za sve u životu treba biti uporan. Jaka želja u kombinaciji s pravom podrškom i samosvijesti čini čuda! Svako malo osvijestim sebi i svom mužu koja je privilegija sjediti zajedno u dnevnom boravku u kasno jutro dok još ne krenem raditi ili tijekom dana kad onako uhvatim pauzu da porazgovaramo, da se malo resetiram od posla. Jutrom sjednem u kuhinju za laptop, dok nam on pravi doručak. Zvuči idealno?
On bi na to dodao: Ali Dajana, nije ni nama bilo lako doći to toga.
Uistinu nije, puno truda i rada je u to sve uloženo. Ali moguće je.
Razgovarala: Inga Marić
Foto: Privatna arhiva