Danas kada živimo ubrzano, fragmentirano i gotovo trajno odvojeni od vlastitog tijela, nova predstava koreografkinje i plesačice Roberte Milevoj vraća pažnju nečemu što sve češće gubimo, a to su senzacija, prisutnost i sporost.
Nova predstava „A MORE MUORE“, koja će premijerno biti izvedena 23. i 24. svibnja u zagrebačkom Tala ple(j)su, inspirirana je morem i morskim ekosustavom, ali prije svega istražuje tijelo kao prostor unutarnjeg iskustva, memorije i transformacije.
Na sceni pet izvođačica – Dora Brkarić, Ema Crnić, Adriana Josipović, Lara Kapeloto i Margareta Sinković – kroz fluidan odnos improvizacije i zadanog pokreta oblikuje gotovo hipnotičan izvedbeni krajolik. Publika ne prati linearnu priču, nego ulazi u iskustvo: meditativan i senzorički prostor u kojem tijela pulsiraju poput valova, struja ili organizama imaginarnog podmorja.
„Već dugo me zanima odnos vanjskog okoliša i tijela, na koji način priroda ostavlja trag u nama i kako se taj trag može prevesti u plesnu izvedbu. U ovoj predstavi more nije samo tema, nego prostor kroz koji pokušavamo doći bliže nekoj unutarnjoj prirodi bića, nečemu iskonskom i osjetilnom što danas često gubimo“, govori Milevoj.
U njezinim radovima tijelo nikada nije samo forma ili tehnika. Ono je prostor emocije, ranjivosti, senzacije i pažnje. Upravo zato predstava ne pokušava proizvesti spektakl, nego atmosferu, prostor usporavanja u kojem publika može ponovno osjetiti vlastitu prisutnost.
„Kada se smjestimo nazad u nešto senzorički, onda se pažnja poveća. Što smo više u tijelu, to smo više svjesni prostora, vremena i mogućnosti transformacije“, kaže autorica.
Danas kada smo pod pritiskom stalne hiperprodukcije i digitalno zasićeno, ideja sporosti u predstavi ne djeluje nostalgično, nego gotovo radikalno. Tijelo ovdje nije objekt izvedbe, nego prostor iskustva i mogućeg otpora.
„Čini mi se da danas ima smisla vraćati se prirodi tijela. Sve više osjećamo koliko smo udaljeni od vlastitog unutarnjeg iskustva i senzacije“, govori Milevoj.
Identitet predstave dodatno oblikuju glazba Nenada Sinkauza, scenografija Monike Milas, kostimografija Desanke Janković i oblikovanje svjetla Eme Kani. Zajedno grade senzorički prostor u kojem se granice između ljudskog i neljudskog, unutarnjeg i vanjskog neprestano mijenjaju.
Nakon niza zapaženih solo radova, Milevoj se u „A MORE MUORE“ ponovno vraća radu s ansamblom. No umjesto strogo zadane koreografske strukture, izvođačicama ostavlja prostor improvizacije i zajedničkog disanja.
„Zanimljivo mi je kada tijelo nema sve unaprijed zadano. Vjerujem da upravo tada može nastati nešto živo“, kaže.
Možda upravo zato predstava djeluje kao svijet koji postoji i traje sam za sebe, kao prostor u koji gledatelj ulazi na kratko, a zatim ponovno izlazi iz njega, noseći sa sobom osjećaj sporosti, urona i tihe melankolije.
Tekst: Jelena Mihelčić
Foto: Tala Plejs
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Kad predstava završi, počinje igra: Larisa Lipovac Navojec otkriva Kids formu – kazalište koje se doživljava cijelim tijelom