O suvremenom majčinstvu slušamo svaki dan, no što je s očevima i njihovim ulogama. Naša Dalia se zapitala kako bi to trebalo izgledati suvremeno očinstvo.
Integracija očeva u koncept suvremenog roditeljstva nešto je o čemu se itekako treba govoriti i raspravljati. Iako se čini kako smo davno ostavili iza sebe obiteljske zajednice u kojima je muškarac imao glavnu riječ oko svega, a ženini jedini zadaci bili su briga o domu i djeci, činjenica je kako i danas brojni muškarci misle kako je na njima da rade i privređuju za dobrobit svih članova obitelji, a da su majke zadužene za odgoj djece.
Ideja roditeljstva kao partnerskog pothvata u suvremenom društvu bi trebala biti normalna, prihvaćena i aktivna u svakodnevnoj praksi, bez postavljanja besmislenih (i destruktivnih) društvenih stereotipa i uvjerenja. Ako ste i vi jedni od onih koji se još uvijek pitaju zašto, nema jasnijeg argumenta od onog da oba roditelja unutar zajednice zvane obitelj postoje s razlogom, da zajedno djeluju međusobno se nadopunjujući i pomažući.
Ponajprije bismo trebali zaboraviti na podjelu poslova i svakodnevnog funkcioniranja uz pitanje „Koji su čiji zadaci i uloge“. S time sve kreće. Kada obiteljski mindset bude podešen na način da očevi shvate kako ne živimo u prošlom stoljeću i da oni mogu (i trebaju) unutar svoje obitelji raditi baš sve kao i mame (osim dojiti), te da žene stvari postave na način da ne treba sve biti na njihovim leđima, vjerujemo kako će svima biti lakše podnositi težine koje suvremeno doba nosi.
Osim toga, kod ovog pitanja se ne radi samo o težini roditeljstva kao takvog. Uključivanje očeva u život djeteta je od krucijalne važnosti za emocionalni, socijalni i bilo koji drugi segment razvoja. Sve veći broj istraživanja to dokazuje. Uloga očeva nije samo u zaštiti ili financijskoj potpori, nego su direktno odgovorni za uspostavljanje zdravih odnosa u obitelji, a samim time i odnosa djeteta prema svima koji ga okružuju. Djeca čiji su očevi aktivno uključeni u njihov odgoj imaju znatno veće izglede za zdraviji razvoj i uspjeh na svim životnim područjima.
Ne možemo reći da društvo to ne uviđa jer se u posljednje vrijeme u Hrvatskoj i u svijetu itekako radi na stvaranju ravnopravnijih uvjeta za očeve u smislu očinskih rodiljnih dopusta i fleksibilnijih radnih uvjeta, no svakako nam je ostalo još puno posla kada je riječ o osvještavanju važnosti sudjelovanja očeva u odgoju.
Ako se još uvijek pitate na koje sve načine muškarci konkretno mogu aktivnije sudjelovati u odgoju, najbolje je krenuti od realnih, svakodnevnih situacija i aktivnosti u kojima se traži roditeljsko usmjeravanje, od hranjenja, kupanja i oblačenja malog djeteta, do igre u svim fazama djetinjstva, pa sve do dublje interakcije uz poticanje emocionalno otvorene komunikacije i ukazivanja načina za nošenje s emocijama na zdrav i konstruktivan način. Tu su i svakodnevna podrška u naizgled nevažnim stvarima, a djeci jako bitnim, kao što su poticanje i podrška u njihovim interesima i hobijima u cilju izgradnje samopouzdanja i samopoštovanja.
Provođenje kvalitetnog zajedničkog vremena, bez da istovremeno telefoniraju s poslovnim partnerima ili tipkaju po ekranima jer im je dosadno boraviti u dječjem svijetu, svakako je segment u kojem svatko od nas treba poraditi kako bi djeca osjetila da ih zaista zanimamo i da su nam stvarno bitna.
Ovaj tekst nije napisan u namjeri glorificiranja žena na štetu muškaraca, nego u cilju osvještavanja gole činjenice da poligon života po kojem se krećemo više nema ista pravila kao prije. Svako doba nosi svoje, a današnje je ionako dovoljno teško u svakom pogledu, stoga čvrsto vjerujem da bismo jedni drugima, prvo kao ljudi, a onda i kao rodno podijeljene osobe, trebali biti od maksimalne pomoći.
Nadopunjavanje u obavezama i zajedničko djelovanje u cilju sveopćeg obiteljskog boljitka nije hir s modernim prizvukom i novim postavljanjem pravila, nego je nužnost koju bi svaka obiteljska zajednica trebala početi što prije prakticirati. Kada to postane svakodnevica, a ne etiketa trenda, zasigurno će biti i puno manje razloga za razvode, burnoutove i mnoga druga opterećenja koja često sami sebi, svjesno ili nesvjesno serviramo.
Obitelj bi za svakoga trebala biti sveti entitet, mjesto koje je nemoguće uništiti vanjskim čimbenicima, stoga bi se trebala zauvijek njegovati na najposebnije moguće načine i biti broj jedan na listi osobnih prioriteta.
Moglo bi vas zanimati i: Nisu danas djeca hiperaktivna od šećera nego od nedostatka pažnje
Tekst: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Pexels