Daniel Hajden za Slowliving.hr: “Smatram da je važno destigmatizirati brigu o sebi među muškarcima i poticati ih da se aktivno bave svojim zdravljem.”

by Anđela Sabranović

Studeni je mjesec koji smo na našem portalu posvetili mentalnom i fizičkom zdravlju muškaraca. To nažalost nisu teme o kojima se u našem društvu često priča i mnogi muškarci ignoriraju temu zdravlja sve dok ne dođu različite bolesti.

Srećom, postoje izuzeci koji su izuzetno osviješteni. Jedan od njih je i Daniel Hajden koji i u ubrzanoj svakodnevici uspijeva pronaći vrijeme za sebe. Uživajte u razgovoru koji slijedi.

Dragi Daniel, radiš u velikoj korporaciji gdje si zadužen za komunikaciju što je samo po sebi izuzetno odgovoran posao. Možeš li nam opisati kako izgleda jedan tvoj dan?

Riskiram da budem predvidljiv i upadnem u zamku „klišejastih“ odgovora, ali moram reći kako niti jedan moj radni dan ne izgleda isto. To je valjda tako kad se baviš komunikacijom i raznovrsnim projektima. Svaki dan sa sobom donosi nešto novo i upravo je to čar ovoga posla. Naravno, za one kojima to odgovara (smijeh).

Kao i u svakom poslu, postoje periodi kad se ne odvajam od laptopa, baš kao u pjesmi 9 To 5, što je posebno vidljivo u ovom predblagdanskom dijelu godine. To podrazumijeva organizaciju i provedbu brojnih događanja, kao što su konferencije za medije, intervjui, plasmani članaka na određene teme u medijima, pisanje priopćenja… Kao što možete vidjeti, ni malo glamurozan posao, upravo suprotno. Ali, ono što me svakako tjera naprijed i u najizazovnijim trenucima su najbolje kolege na svijetu, koji su s vremenom postali i prijatelji. Izvrsno se nadopunjujemo, pomažemo si, zajedno dijelimo i dobre i loše poslovne, ali i privatne trenutke. Grlimo se, smijemo i plačemo, jedan široki raspon emocija. Nekad znamo biti previše glasni, posebice kad se smijemo, ali sam uvjeren da nam to nitko ne zamjeri.

Imaš li možda svoje rituale bez kojih ne možeš zamisliti dan?

Ako pod ritual spada prva jutarnja kava bez koje ne mogu zamisliti dan, onda je to-to. Priznajem da sam veliki kavopija i trudim se smanjiti broj kava na maksimalno tri dnevno. Sve promjene u životu uvodim postepeno jer sam se davno uvjerio kako od „drastičnih mjera i rezova“ nema ništa. Kad dođem do dvije ispijene kave u danu bit ću sretan i zadovoljan.

U poslovnom smislu sam pravi pravcati štreber. Sve volim isplanirati do posljednjeg detalja i uvijek biti spreman na sve moguće situacije. To često podrazumijeva pisanje to-do lista koje se nekad zbog količine posla pretvore u roman, da ne kažem dramu. Sve dogovore, sastanke i tekuće obaveze stavljam u kalendar. Problem je što ih koristim tri – jedan iz Outlooka, jedan s mobitela, a treći je Google kalendar. Pa se ti snađi i budi u toku sa svime.

Što ti pomaže nositi se sa stresom? Imaš li neke svoje mehanizme ili alate koji djeluju?

Nažalost, stres je u današnjem, užurbanom načinu života gotovo pa nemoguće izbjeći. Apsolutno ne postoji zanimanje koje mu nije podložno. S obzirom da dugotrajna izloženost stresu može dovesti do ozbiljnih posljedica kao što su depresija i/ili anksioznosti, problema vezanih uz probavu, živčani i krvožilni sustav, svakako ga ne bismo trebali olako shvaćati. Dobra je stvar da se stresom može upravljati te smanjiti i/ili ukloniti njegove negativne posljedice.

U sklopu posla pohađam program Boosting high potential u kojem imamo module kao što su npr. Upravljanje konfliktima pomoću NLP tehnika ili Coaching tehnike za uspješnu komunikaciju i suradnju koji su mi otvorili neke nove perspektive i pokazali raznovrsne alate kojima se lakše nosim s izazovnim situacijama.

Već nekoliko godina nastojim redovito vježbati. U pravilu tri do četiri puta tjedno. Ovaj ritual je postao moj svojevrsni ispušni ventil. Tih sat vremena koliko mi traje trening za mene ne postoje vanjski problemi i maksimalno se pokušavam usmjeriti samo na izvođenje vježbi. Rekao bih da su to moje formule za nošenje sa stresom koje su se, za sada, pokazale djelotvornima.

Budući da je studeni na našem portalu posvećen fizičkom i mentalnom zdravlju muškaraca, zanimljivo nam je otkrivati kako muškarci brinu o sebi. Što je za tebe self-care?

Za mene self-care predstavlja posvećivanje vremena i pažnje vlastitom fizičkom, mentalnom i emocionalnom blagostanju. To uključuje niz svakodnevnih praksi koje podržavaju ravnotežu između poslovnih obveza, obiteljskih odnosa i osobnih interesa. Self-care je proces koji prepoznaje važnost brige o sebi kako bi se očuvala energija, smanjio stres i izgradio temelj za dugoročni boljitak i zdravlje.

Spomenuo sam emocionalna dobrobit jer smatram kako je ista izrazito važna za izražavanje emocija, održavanje kvalitetnih odnosa s ljudima oko sebe te pronalaženje vremena za hobije i aktivnosti koje me ispunjavaju. Smatram da je važno destigmatizirati brigu o sebi među muškarcima i poticati ih da aktivno sudjeluju u brizi o svom zdravlju. U konačnici, self-care je investicija u vlastitu dobrobit, pridonoseći boljoj ravnoteži i sreći u svakodnevnom životu.

Kako brineš o svom zdravlju? Ideš li na sistematske preglede, brineš li o prehrani, tjelovježbi?

Osim redovnih treninga, koje sam već spomenuo, jednom godišnje nastojim otići na sistematski pregled. To je pogodnost koju je Hrvatski Telekom osigurao za sve svoje zaposlenike.

Što se tiče prehrane, tu malo „štekam“. Ponekad se uhvatim kako zbog užurbanosti preskočim doručak i prvi obrok u danu pojedem tek u kasno poslijepodne. To je nešto što svakako želim promijeniti pa sam si tako pod novogodišnju odluku zadao i kvalitetniju i redovitu ishranu. Pod ovim „kvalitetnija“ prvenstveno mislim na vrstu namirnica koje planiram postepeno uvoditi u svakodnevnu prehranu. To će mi predstavljati i mali izazov jer, skrušeno priznajem, kuhinja i ja smo si na Vi.

Imamo dojam kao da mnoge žene nekako otvorenije pričaju o mentalnom zdravlju i psihoterapiju gledaju kao dio mentalne higijene. Što ti kao mladi, moderan muškarac misliš, zašto je to tako?

Tradicionalno, društveni stereotipi o muškarcima često ih opisuju kao jake, samostalne i neovisne, što može stvarati pritisak da se suzdrže od izražavanja svojih emocionalnih izazova ili traženja pomoći. Muškarcima se često sugerira da budu “čvrsti” i da rješavaju probleme sami, što može stvarati barijere za otvoreno razgovaranje o mentalnom zdravlju.

S druge strane, društvo je postalo sve otvorenije prema razgovorima o mentalnom zdravlju, što je potaknuto naporima organizacija i kampanjama koje promiču svijest o važnosti emocionalne dobrobiti. Žene su, možda više nego muškarci, razvojno više ohrabrivane da dijele svoje osjećaje i traže podršku od prijatelja, obitelji ili stručnjaka.

Važno je raditi na mijenjanju takvih stereotipa i poticati muškarce da se osjećaju ugodno dijeliti svoje emocionalne izazove. To može uključivati stvaranje sigurnih prostora za razgovor o mentalnom zdravlju, destigmatizaciju traženja stručne pomoći i promicanje svijesti o raznolikosti iskustava muškaraca u području mentalnog zdravlja. Kroz takve napore, nadam se da će muškarci osjećati veću slobodu i potrebu da aktivno brinu o svom mentalnom zdravlju, uključujući i pristup psihoterapiji kao sredstvu očuvanja mentalne higijene.

Metaforički, svaki muškarac će svoj auto, svojeg limenog ljubimca redovito voditi na godišnji servis ili reagirati kada se upali signalizacija za ulje, motor, akumulator, elektroniku i slično. Zbog čega ne bismo prema sebi bili jednako odgovorni. Uz godišnji servis ili neki sistematski pregled, trebamo reagirati kad nam „fali ulja“. Upravo nas kvalitetan razgovor sa stručnjakom može vratiti u punu snagu i toga se ne treba sramiti.

Kako puniš svoje baterije? Što te najviše raduje i kako voliš provoditi svoje slobodno vrijeme?

Kao izrazito društvena osoba, baterije punim kroz druženje s prijateljima, izlascima u restorane, kazalište, koncerte i kino te čitanjem knjiga. Trenutno čitam 7 navika uspješnih ljudi od Stephena R. Coveya i preporučio bih je svima koji žele raditi na osobnoj promjeni te učvrstiti karakter. Izrazito zanimljivo napisana i sve je, samo ne predvidiva. Također, ako volite romane, obavezno izdvojite vrijeme za Stonera Johna Williamsa. Životna priča napisana jednim posebnim, divnim jezikom.

Slabiji sam što se tiče posjeta izložbama, ali se nadam i to popraviti. Izlasci po klubovima su davno iza mene jer se često znam uhvatiti kako kažem da sam se u životu toliko naizlazio da čak i da više nikad ne odem u klub, znam da ništa ne bih propustio. A bogme, moram priznati da danas jedan oporavak od izlaska traje puno duže nego prije (smijeh).

Također, često, lijepim vikendima znam otići na Sljeme ili Japetić, što mi dođe kao savršeni odmak od svakodnevice. Priroda i društvo u pravom smislu te riječi.

Kako vidiš sebe u budućnosti?

Dugoročne privatne planove sam odavno prestao raditi. Nastojim se fokusirati na ono što donosi sutrašnji dan i biti maksimalno produktivan, bez obzira što mi taj dan donio.

Moglo bi vas zanimati i: Postoji li muškarac koji živi slow living? Alen Đuras nam je dokazao da itekako postoji

Razgovarala: Anđela Sabranović

Foto: Privatna arhiva

Možda će vam se svidjeti

Želite pratiti novosti vezane za slowliving concept?

Povremeno ćemo vam slati notifikacije sa savjetima kako živjeti bolje, zdravije i sretnije!