Trendovi na društvenim mrežama dolaze i prolaze, ali neki od njih ipak otvore zanimljivo pitanje. Jedan od novijih zove se “nonnamaxxing”, ideja da bismo za sretniji, zdraviji i dugovječniji život možda trebali živjeti malo više poput talijanskih baka, odnosno nonna.
Na prvu zvuči simpatično, gotovo romantično: sporiji ručkovi, više hodanja, manje žurbe, domaća hrana, ljepša odjeća i više prisutnosti u svakodnevici. No iza tog trenda krije se i nešto ozbiljnije. Italija je među europskim zemljama s najduljim životnim vijekom, a Sardinija je dom jedne od svjetski poznatih plavih zona, područja u kojima ljudi češće žive vrlo dugo i kvalitetno.
Pa što to talijanske none rade drukčije?
1. Ne boje se starenja
Jedna od prvih stvari koje mnogi primijete kod talijanskih baka jest da ne pokušavaju sakriti svoje godine. Ne ponašaju se kao da je starenje nešto što treba prikriti ili se zbog njega povući iz života. Dapače, često su uređene, nose boje, drže do sebe i ne odriču se prostora u javnosti samo zato što više nisu mlade.
U tome se krije važna poruka: starenje se ne doživljava kao kraj vrijednosti, nego kao prirodan dio života.
U tekstu se citira 96-godišnja Talijanka Licia Fertz, koja kaže da se šminka i odijeva vedro čak i kada ne izlazi iz kuće, jer je uređivanje sebe čin ljubavi prema sebi. Upravo taj stav, da se prema sebi odnosimo s poštovanjem bez obzira na dob, možda je jedan od najvažnijih elemenata ovog “talijanskog recepta”.
2. Uvijek su nekome potrebne i to ih drži živima
Talijanske none često su duboko uključene u obiteljski život. Sudjeluju u odgoju unuka, pomažu, prisutne su i imaju svoju ulogu. U mnogim obiteljima upravo su bake tihi oslonac svakodnevice.
To nije samo kulturološki detalj, nego i važna tema kad govorimo o zdravlju i dugovječnosti. Kada osjećamo da nekome trebamo, da imamo svoju svrhu i mjesto, to pozitivno djeluje i na mentalno i na emocionalno stanje.
Čak i ako netko nije baka, poruka je slična: pomaganje drugima, volontiranje, briga za zajednicu i osjećaj pripadnosti mogu imati vrlo stvaran učinak na kvalitetu života.
3. Hodanje im nije trening, nego stil života
Jedna od ključnih navika koja se provlači kroz priču o talijanskim nonama jest -hodanje. Ne kao obaveza, fitness cilj ili izazov s pametnog sata, nego kao prirodan dio dana.
U mnogim talijanskim gradovima i selima hodanje je jednostavno način kretanja. Ide se pješice po kruh, po kavu, do tržnice, do prijateljice, do škole. Upravo zato kretanje ne postaje dodatna obaveza, nego ostaje organski dio života.
I možda je upravo u tome stvar: kada se tijelo kreće svakodnevno, bez velikog pritiska, to dugoročno može imati veći učinak nego povremeni naleti intenzivne aktivnosti.
4. Znaju stati i ne ispuniti svaki trenutak
Jedna od najljepših ideja povezanih s ovim trendom jest ono što Talijani zovu dolce far niente, slatkoća ne-rada. Ne u smislu pasivnosti, nego u smislu dopuštenja da trenutak ne mora uvijek biti koristan, produktivan i optimiziran.
Talijanske none često piju kavu bez skrolanja po mobitelu, bez multitaskinga i bez potrebe da iz svakog trenutka izvuku maksimum. Sjede, gledaju ljude, dišu, razgovaraju ili samo jesu.
U vremenu u kojem mnogi osjećaju kronični pritisak da stalno nešto rade, ova jednostavna navika djeluje gotovo radikalno. A upravo bi ta sporost mogla biti jedan od razloga zbog kojih takav stil života djeluje tako privlačno.
5. Jedu sezonski i jednostavno
Još jedna stvar koja se često ističe jest način prehrane. U Italiji je i dalje snažno prisutna ideja sezonske hrane, lokalnih namirnica i jednostavne pripreme. Nije poanta u egzotičnim supernamirnicama ni kompliciranim pravilima, nego u svježini, zrelosti i redovitosti.
Voće i povrće jedu se kad im je sezona, hrana se priprema kod kuće, a mediteranski obrazac prehrane, s maslinovim uljem, povrćem, mahunarkama, žitaricama i ribom, već je dugo povezan s dugovječnošću i boljim zdravljem.
Drugim riječima, “nonnamaxxing” ne govori o dijeti, nego o načinu života u kojem hrana nije neprijatelj ni projekt, nego dio ritma i užitka.
6. Ostaju povezane sa svojom zajednicom
Talijanske none često su vrlo povezane s ljudima oko sebe, obitelji, susjedima, kvartom, prijateljima. Ta povezanost ponekad djeluje gotovo filmski, ali iza nje stoji nešto vrlo važno: osjećaj da nismo sami.
Društvena povezanost, osjećaj svrhe i kontakt s drugima važni su za mentalno zdravlje, raspoloženje, pa i način na koji starimo. Izolacija iscrpljuje, dok pripadnost hrani.
Možda je baš zato jedna od najvažnijih lekcija ovog trenda vrlo jednostavna: ne zatvarati se. Ostati među ljudima. Izaći iz kuće. Imati razlog da se uključimo u dan.
Pa je li “nonnamaxxing” samo još jedan simpatičan trend?
Možda djelomično jest, ali iza njega se krije i nešto što mnogima danas stvarno nedostaje: čežnja za životom koji je topliji, sporiji, prizemniji i manje iscrpljujući.
Nije poanta u tome da svi počnemo nositi pamućne spavaćice, kuhati ručak tri sata ili živjeti kao talijanske bake. Poanta je možda u tome da iz njihove svakodnevice uzmemo ono što nam nedostaje:
- manje žurbe
- više hodanja
- više prisutnosti
- manje straha od starenja
- više povezanosti s ljudima
- jednostavniji odnos prema hrani i vremenu
I možda baš u tome leži pravi odgovor. Ne u savršenoj rutini, nego u životu koji nije stalno u borbi sa sobom.
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Jutarnji napitak za više energije: jednostavan ritual za dane kad nas proljeće uspori