Primjećujem kako svakodnevno zaboravljamo gledati svoja stopala dok sanjamo horizonte prema kojima kročimo.
Ništa me ne rastužuje kao činjenica da ponekad i sama podcjenjujem put od uvjerenja da mi je cilj značajniji od samog kretanja.
Od tuda ovaj podsjetnik da ne zaboravimo zastati i pogledati naša stopala odnosno tlo na kojem sada stojimo.
Svi mi imamo naše mjesto, to mjesto koje je već dovoljno dobro, segment života na kojem već paše, ljude s kojima je sve kao u snu. Generalno gledano, ako si toliko sretan da imaš topao dom, osnovne obiteljske postavke, bez dileme nalaziš se upravo na dobrom mjestu. Ipak, kao i svi mi, imaš svakodnevne pozive za više, bolje, veće, brže.
Pozitivno je da imaš ovakve pozive i jednako slasno je reagirati pravovremeno na njih. No, ono što nije pozitivno u cijeloj priči jeste to kako se siva masa u glavi prosječnog čovjeka poigrava sa svim tim informacijama i ne da mu mira ni jednu sekundu njegova budnog vremena.
Tako ni na trenutak ne napuštaš ideju da dobro mjesto može biti još i bolje, da dobro mjesto može biti veće ili da do boljeg mjesta možeš stići brže.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Možda nisam rođeni vizionar, ali intuicija mi kaže da će u budućnosti najveći kaos izazivati nemogućnost povezivanja sa sadašnjim, a pakleno je dobro osjetiti se dovoljnim.
Osjetiti da je život ovdje i sada genijalan ne trčeći pred rudo nadolazećeg trenutka,
tog mjesta iz budućnosti kojeg čovjek doživotno lovi.
Lagano, samo lagano kao pero.
Učimo raditi stvari lagano.
Ponekad zaboravljamo naša stopala, osmijehe,
tako smo besmisleno ozbiljni.
Polako, Inga. Stići ćeš. Najbolji savjet kojeg sam dobila od roditelja.
Kad nađeš svoje dobro mjesto,
mjesto na kojem si dovoljan ili dovoljna,
ne maštaj o sutra,
upij to mjesto u svaku poru svoga bića.
Zapamti ga.
Zapamti osjećaj.
Gledaj svoja stopala i tlo na kojem stojiš.
Jedne večeri krajem siječnja,
osjetila sam se potpuno dovoljnom.
i od tuda stiže – moj poziv da pozovem i vas
Bacimo teške prtljage, oslobodimo ramena od budućeg trenutka i onoga što se možda nikada neće dogoditi.
Kročimo polako, na vrhovima prstiju, smekšajmo se, usporimo se, potpuno neopterećeno.
Dovoljno dobro mjesto već postoji.
(Na svoje dovoljno dobro mjesto najlakše se vratim u činu meditacije
Svi imamo drugačija mjesta na kojima smo dovoljni, i to nikada ne gubite iz vida, kao ni stopala i ruke.
Veljača je odličan mjesec za pozvati se na odmor, na naše dovoljno dobro mjesto.
Zastani sa mnom, na svome – dovoljno dobrom mjestu.
Uzmi papir i olovku.
Danas nećemo sanjati i gledati u budućnost,
danas te pozivam da zabilježiš svoja tri već “dovoljno dobra” mjesta.
Pomoć nudim u pitanjima.
- Koje je to mjesto na kojem se osjećaš dovoljno dobro, potpuno?
- Koji su to ljudi među kojima se osjećaš prihvaćeno, dostatno?
- Kako si možeš pomoći da se češće dovodiš na to svoje “dovoljno dobro” mjesto, među ljude koji jednako tako dovoljno dobro znaju tko si i dovoljno dobro cijene tvoju istinu?
Moglo bi vas zanimati i: Filmovi s kojima slavimo ljubav – prema životu
Tekst: Inga Marić
Foto: Canva