Šećerna bolest u Hrvatskoj više nije samo zdravstvena tema o kojoj se govori kroz statistiku, nego sve ozbiljnije javnozdravstveno pitanje koje se tiče gotovo svake obitelji.
Prema analizi Poliklinike Sursum Corda, u samo deset godina broj osoba sa šećernom bolešću na 1.000 stanovnika gotovo se udvostručio, a ako se sadašnji trend nastavi, do 2030. godine Hrvatska bi mogla imati više od 500.000 registriranih dijabetičara.
Prema podacima HZJZ-a, u Hrvatskoj je tijekom 2024. evidentirano 453.969 osoba s dijagnozom šećerne bolesti. U odnosu na procijenjenih 3.866.233 stanovnika, to znači da danas gotovo svaki osmi stanovnik ima tu dijagnozu.
No kada se broj oboljelih ne promatra samo kroz apsolutne brojke, nego u odnosu na broj stanovnika u pojedinoj županiji, slika postaje još ozbiljnija.
Gdje je stanje najteže?
Per capita analiza za sve 21 županiju, koju je izradila Poliklinika Sursum Corda kombinirajući podatke HZJZ-a i procjenu stanovništva DZS-a za 2024., pokazuje da nacionalni prosjek iznosi 117,4 oboljele osobe na 1.000 stanovnika. No razlike među županijama su velike.
Na vrhu ljestvice nalazi se Karlovačka županija sa 141,3 oboljele osobe na 1.000 stanovnika, što praktički znači da danas ondje dijagnozu šećerne bolesti ima gotovo svaki sedmi stanovnik. Slijede Šibensko-kninska, Vukovarsko-srijemska, Krapinsko-zagorska i Sisačko-moslavačka županija.
S druge strane, Međimurska županija ima najnižu prevalenciju, sa 99,6 oboljelih na 1.000 stanovnika. Zanimljiv je i podatak da Grad Zagreb, iako vodi po ukupnom broju oboljelih, u per capita usporedbi pada gotovo na samo dno ljestvice.
Razlika između najopterećenije i najmanje opterećene županije iznosi čak 42 posto.
Kontinent prednjači, obala stoji bolje
Analiza pokazuje i jasan geografski obrazac. Pet najlošije rangiranih županija nalazi se u kontinentalnom dijelu Hrvatske, dok su primorske županije uglavnom u donjoj polovici tablice.
To se dijelom povezuje s razlikama u prehrambenim navikama i životnom stilu. Kontinentalna Hrvatska tradicionalno ima prehranu bogatiju prerađenim mesom, bijelim brašnom i zasićenim mastima, dok je na obali ipak više prisutan mediteranski obrazac prehrane, koji se već dugo povezuje s manjim rizikom od razvoja dijabetesa tipa 2.
Rast koji traje godinama
Podaci iz CroDiab registra pokazuju da ovaj trend ne dolazi iznenada. Per capita prevalencija šećerne bolesti u Hrvatskoj kontinuirano raste:
- godine: 60,0 oboljelih na 1.000 stanovnika
- godine: 74,4
- godine: 100,7
- godine: 102,4
Iza tog rasta stoji nekoliko važnih čimbenika. S jedne strane raste broj oboljelih, ponajviše zbog pretilosti i starenja stanovništva. S druge strane, ukupni broj stanovnika u Hrvatskoj pada zbog iseljavanja i negativnog prirodnog prirasta. Kada te dvije stvari djeluju istodobno, rezultat je još izraženiji porast prevalencije.
Što nas čeka do 2030.?
Ako se nastavi sadašnja stopa rasta prevalencije od 2 posto godišnje, uz istovremeni blagi pad broja stanovnika, projekcija pokazuje da bi Hrvatska do 2030. mogla imati oko 511.000 oboljelih, odnosno oko 133 oboljele osobe na 1.000 stanovnika.
To znači pomak s današnjeg “svakog osmog” na svakog sedmog stanovnika.
Na županijskoj razini slika je još ozbiljnija. Prema projekciji, u pet županija udio oboljelih mogao bi doseći razinu na kojoj će svaki šesti stanovnik imati dijagnozu šećerne bolesti. Među njima su Karlovačka, Vukovarsko-srijemska, Šibensko-kninska, Krapinsko-zagorska i Sisačko-moslavačka županija.
Pretilost i manjak kretanja kao ključni okidači
Podaci CroDiab registra za 2024. dodatno pojašnjavaju zašto je dijabetes u tolikom porastu. Čak 84,86 posto osoba sa šećernom bolešću u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu, a 46,18 posto je pretilo.
Hrvatska je pritom pri samom vrhu Europske unije po pretilosti odraslih, s udjelom od 23 posto, dok je europski prosjek 16 posto. Dodatni problem je i tjelesna neaktivnost: samo 20 posto građana zadovoljava preporučene razine fizičke aktivnosti.
Drugim riječima, brojke ne govore samo o bolesti, nego i o širem obrascu života koji uključuje prehranu, kretanje, stres i dostupnost preventive.
Problem je i u tome što mnogi ne znaju da su bolesni
Šećerna bolest tipa 2 često godinama napreduje bez jasnih simptoma. Upravo zato mnogi ljudi imaju bolest, a da toga nisu svjesni. Prema procjenama Međunarodne dijabetičke federacije, čak 28,5 posto oboljelih u Hrvatskoj nema postavljenu dijagnozu.
To znači da stvarni broj osoba koje žive s dijabetesom može biti i veći od službeno evidentiranog.
Tko bi se trebao testirati?
Testiranje se posebno preporučuje osobama koje imaju jedan ili više rizičnih čimbenika:
- dob iznad 45 godina
- ITM iznad 25
- dijabetes u obitelji
- povišen krvni tlak
- povišene trigliceride
- gestacijski dijabetes u anamnezi
Osnovne laboratorijske pretrage koje se najčešće koriste su glukoza natašte i HbA1c.
Kako ističu iz Poliklinike Sursum Corda, podatak da bi u nekim županijama svaki šesti stanovnik mogao imati dijagnozu nije senzacionalizam, nego rezultat dvaju paralelnih procesa: rasta prevalencije bolesti i pada broja stanovnika. Upravo zato pozivaju građane, osobito one s rizičnim čimbenicima, da naprave osnovne laboratorijske pretrage na vrijeme.
Vrijeme je da dijabetes prestanemo promatrati kao tuđi problem
Najveća opasnost ovakvih brojki možda je upravo u tome što se na njih lako naviknemo. No kada bolest zahvaća gotovo svakog osmog stanovnika, a u nekim sredinama ide prema svakom šestom, onda više ne govorimo o pojedinačnim slučajevima, nego o obrascu koji traži ozbiljnu reakciju.
Prevencija, ranije testiranje, više kretanja i promjene prehrambenih navika pritom nisu apstraktne preporuke, nego vrlo konkretni koraci koji mogu napraviti razliku i za pojedinca i za društvo.
Foto: PR, Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Kako zdravom prehranom prevenirati dijabetes?