Natko Beck osoba je koju zasigurno ne trebamo posebno predstavljati. Ovaj radiolog koji se može pohvaliti i nagradom za komunikatora godine otkrio nam je svoje načine opuštanja ( i ima li ih uopće), tko su mu uzori i koje su po njemu negativne strane društvenih mreža.
Vas ne trebamo posebno predstavljati, vjerujemo da gotovo svi naši čitatelji znaju tko ste. Stoga ne čudi da ste osvoji nagradu za komunikatora godine. Kako ste vi reagirali na to priznanje?
Meni je to i dalje fenomenalno, zaista ispada potvrda da ono što radim ima smisla. Tako nešto neočekivano, nešto što nisam znao da postoji, a dio struke s kojom nemam veze došlo je kao grom iz vedra neba. Nakon prvotnog šoka i veselja, ostaje kao motivacija i energija za daljnji rad. Čak osjećam i neku obavezu da nastavim tim tempom, ne zbog obrane naslova, nego zbog sebe i projekta. Sretan sam bio i sretan ostao s nagradom.
View this post on Instagram
Nakon nagrade vjerujemo da je porastao i interes na vašem profilu beckinsight. Sada, kada gledate s odmakom na same početke vašeg profila, jeste li zadovoljni ishodom?
Ja sam skroz zadovoljan i sretan s tim kako projekt napreduje. Za ono koliko ulažem i stignem uložiti vraća se jako puno. Mnogo ljudi je tu, ima nas 23 tisuće, iskreno mislim da sam osobno puno naučio od tih ljudi, a i oni svaki ponešto od mene. Brojevi mi u toj priči zaista nisu važni, ta metrika je za marketing ili ego, meni je puno važnije da imamo tu dobru i pozitivnu komunikaciju u oba smjera. Sekundarno se evo iz takve priče mogu onda razvijati projekti na tome, a to onda ima još više smisla.
Smatrate li da ljudima medicina i zdravstvo ne bi djelovali tako hladno i odbojno kada bi više koristili društvene mreže?
Ne znam koliko ljudima medicina djeluje hladno zbog neprisustva ili zbog toga što se ljudi boje bolesti, pa tako ne povezujemo bolnice ili liječnike s nekim veseljem, čak i kad nam život spase. Opet si jedva izvukao živu glavu. Postoji prostor između tog straha i manjka znanja o medicini, koji još pojačava tu hladnoću i strah, a tu mislim da možemo djelovati. Lakše je kad čovjek ima više kvalitetnih informacija, kad su djece i roditelji bolje pripremljeni itd. Tako da društvene mreže možemo i te kako jednostavno iskoristiti za širenje znanja. A to i te kako ima smisla. Medicina se ne treba dopadati, ali ljudi moraju razumjeti što točno radimo i kako. U bolnici ljudi uvijek kažu: Ne volim biti u bolnici. Ja im odgovorim: I ja isto, a budala radim ovdje. To je pomalo šaljivi sažetak.
View this post on Instagram
Društvene mreže imaju pozitivne, ali i negativne strane. Koja je negativna strana društvenih mreža koja vam izaziva titranje oka ili vam momentalno izaziva stres?
Zeznuto pitanje s jako puno mogućih odgovora. Jedna stvar koja je sigurno loša je to da je filtriranje informacija dosta mizerno. U jeku pandemije i infodemije, poplave fake newsa uveli su filtriranje, što je malo olakšalo situaciju, ali taj učinak naprosto ne možemo poništiti. Širenje straha i negative, stvari koje direktno utječu na naš reptilski mozak, događa se brže od ljetnog požara na buri, pa tako treba jako puno truda da prevlada neka pozitiva. Također je sam adiktivni učinak ekrana i aplikacija na dječje zdravlje nešto što me brine za ove generacije, ali nadam se da reperkusije neće biti pre dramatične.
Tko je vaš uzor? Zbog kog ste to što ste danas?
Nemam jednu osobu. Uzimam osobine ili detalje od mnogo osoba i slažem svog superheroja u glavi. Andrija Štampar je po javno zdravstvenom djelovanju sigurno uzor, ali isto tako i Isusa smatram važnim uzorom, ali čak i filmski likovi su dijelom utkani u mene zbog nekih svojih premisa ili karakteristika. Deda me davno učio da pametan čovjek prati ideju, uči o njoj, propitkuje ju i usvaja što mu paše, a ne toliko pametan čovjek prati čovjeka, koji je uvijek kvaran, na ovaj ili onaj način. Tako i ja gledam ljude. Gotovo svaki čovjek s kojim duže pričam ili ga poznajem ima neku karakteristiku koja mi se sviđa i koju uzdižem na neki zamišljeni tron u mojoj glavi, a također iste te osobe mogu imati osobine koje koristim kao obrnutu inspiraciju, da ne budem takav i takav. Uglavnom trudim se što više raditi na sebi. Neka sutrašnji Natko bude uzor ovome od jučer.
Koji je bio cilj pokretanja BACK TOGETHER SUMMITA?
Znanost i medicina su zbog pandemije uletjeli u medijski mlinac kao nikad do sad. Znanost, farmakologija, medicina, epidemiologija, znanstvenici, cjepiva bili su komunicirani na razne načine, ali iskreno niti jedan od njih ne čini im pravo. Štoviše čudna je slika koja je nastala, kao neki apstraktni Pollock za kojeg ljudi nisu sigurni je l’ genijalno ili potpuno smeće, dok neki kritičar ne napiše da je genijalno. Smatram da znanstvenici i ljudi koji rade u medicini, što uključuje i liječnike i ostalo osoblje zaslužuju objektivniji i bolji prikaz od onog senzacionalističkog koji je jedini prisutan u main stream medijima. Ljudima nije jasno što znači 35 godina biti znanstvenik ili operirati 10 sati dnevno ili što znači donositi odluke o životu i smrti svakodnevno. Medicinu i sustav ne čine npr liječnici koji uzimaju mito, oni su iznimka, ali ove druge ne možemo čitati u novinama, jer te vijesti ne bi bile interesantne. Iz moje perspektive to je fulano. Upravo ti ljudi koji svaki dan mukotrpno rade te poslove su zaista pravi heroji jer se zbog njih ti važni kotačići okreću i dalje, a taj kotačić zdravlja pojedinca i naroda jest najvažniji od svih. Onog dana kad će naši znanstvenici u medijima biti jednako zastupljeni kao i pjevači popularne glazbe ili goniči diverznih lopti, ja više neću imati potrebe za popularizacijom istih.
Koja je vaša self-care rutina? Kako se opuštate i imate li neku svoju rutinu?
Volio bi da imam te rituale i rutinu. Nisam taj tip. To me nekad muči, jer bi volio biti u boljoj formi npr, ali jednostavno sam čovjek kaosa. U tom kaosu postoji i te kako opuštanje, ali to se uvijek događa spontano. Šetnje me najviše opuštaju i ne propuštam ih bez obzira na vremenske prilike. Volim Maksimir i mogu reći da je taj park moja najčešća rutina i najvažniji ritual da ne pregorim.
Može li se slow living koncept povezati ili bar uklopiti u vaš stil života? Ako da, kako?
Slow living i ja smo si jako bliski i jednako udaljeni. Ja sam daleko najljenija osoba koju poznajem, što znači da što prije želim u penziju, a to je moj slow living. Kad sam na odmoru, onda volim rad u vrtu i to, ali još više volim NIŠTA. I ovako me žena često uhvati da blejim u beskraj, tad sam u tom stadiju. Volim imati vremena za “pomalo” i jako uživam u tome. No da bi došao do tamo preostaje jako puno vremena koje valja kupiti, a to treba tek zaraditi. Radim sad da bi kasnije možda malo usporio :) Najdraži su mi ti trenuci kad vrijeme uspori.
Razgovarala: Vjera Pađen
Foto: privatna arhiva (Facebook i Instagram)
