Danas više no ikad, odluke donosimo s nelagodom. Ne zato što ne znamo što želimo, već zato što je buka oko nas i ona u nama postala preglasna. Previše tuđih mišljenja, previše informacija, previše unutarnjih sumnji. Naučeni smo analizirati, raspravljati, vagati sve moguće ishode, ali zaboravili smo kako slušati onaj tihi glas koji zna, prije nego mi znamo. Intuicija.
Ona se ne javlja kroz grafove, savjete prijateljica ili Google upite u kasnim noćnim satima. Dolazi kao osjećaj u tijelu, kao nagovještaj u prsima, kao nemir koji traži pažnju – ili mir koji dolazi bez razloga. No često je zamijenimo s tjeskobom. Ili je ugušimo jer se ne uklapa u logiku.
Zato smo odlučili dublje zaroniti u pitanje: Kako ponovno uspostaviti kontakt s intuicijom – onaj iskonski, tihi kanal prema unutarnjoj istini? Donosimo nekoliko načina koji ti mogu pomoći da je ponovno prepoznaš i – što je još važnije – naučiš joj vjerovati.
Spuštanje iz glave u tijelo
Intuicija ne priča jezikom misli, već senzacija. Prvi korak je isključiti buku u glavi i pažnju spustiti u tijelo. Diši. Opuštaj vilicu, ramena, trbuh. Primijeti gdje te tijelo zateže, gdje osjećaš pritisak, gdje je lakoća. I samo promatraj. Ta mjesta često nose poruke koje razum tek kasnije uspije prevesti. Intuicija često ne kaže “idi tamo”, već: “ovdje nije dobro”.
Tijelo zna – i pokazuje
Pokušaj napraviti vježbu “nagiba tijela”. Stani uspravno, zatvori oči i pomisli na neku odluku koju razmatraš. Primjećuješ li da se tijelo nježno naginje naprijed, kao da želi reći “da”? Ili se povlači unatrag kao da govori “ne”? Ovo je starodrevna metoda osluškivanja tijela koja može djelovati smiješno, ali često donese iznenađujuće jasne odgovore.
Vraćanje kroz sjećanja
Sjeti se situacija kada si znala što trebaš učiniti, bez objašnjenja. Kada si osjetila da je nešto ispravno, iako nije bilo racionalno. Koji osjećaj te tada vodio? Kako je intuicija “zvučala” ili “mirisala”? Ponekad se veza s intuicijom obnavlja upravo prisjećanjem na trenutke kada nas nije iznevjerila.
Intuicija nije savršena, ali jest tvoja
Ponekad očekujemo od intuicije da bude nepogrešiva. Da nas vodi bez kriza, pogrešaka i sumnji. No intuicija nije gotov odgovor, ona je smjer. Ako je izgubljena, možda nije nestala, već je zbunjena novim kontekstom. I kao što ti rasteš, razvija se i tvoj unutarnji kompas. Potrebno ga je ponovno kalibrirati. U miru. U samoći. U odnosu prema sebi koji uključuje i nesigurnost.
Vođenje unutarnjeg dijaloga
Intuiciji možeš i pisati. Doslovno. U bilježnicu, bez uređivanja. Postavi joj pitanje, pa zapiši prvi odgovor koji ti dođe, bez da analiziraš. Neka to bude razgovor, između dijela tebe koji zna, i dijela koji sumnja. Jer to dvoje nisu suprotstavljeni, već komplementarni. Tamo gdje intuicija šapuće, um može pomoći da se put zacrta.
Tekst: Martina Kolarić
Foto: Pexels