Freeganism: besplatne stvari svugdje su oko nas, samo treba otvoriti oči

by Lucija Biondić
freeganism-slowliving

Prema podatcima CEPOH-a (Centra za prevenciju otpada od hrane) na hrvatskim odlagalištima završi 380.000 tona hrane. U svijetu, pak, godišnje propadne 1,3 milijarde tona hrane ili trećina sve proizvedene hrane.

Krajem 90-tih u SAD-u se po prvi put spominje freeganism, pojam koji fokus stavlja na veliku količinu hrane koja se baca. Ideja freeganisma je smanjiti resurse potrebne za preživljavanje radilo se o hrani, odjeći ili namještaju. Zapravo je ideja umjesto odlaska u trgovinu i kupovanja hrane i stvari, nabaviti to iz drugih izvora – besplatno i bez korištenja dodatnih resursa, te na taj način smanjiti i svoj konzumeristički ‘impact’ u društvu.

Tko su freegani?

Freegani skandalizirani količinama još uvijek ispravne i svježe hrane koje se bacaju odbijaju istu kupovati, pa je pronalaze u kontejnerima iza supermarketa, kafićima i restoranima u kojima goste upitaju bi li im smetalo da dovrše njihov sendvič ukoliko ga oni neće pojesti do kraja, mijenjaju je ili nabavljaju od istomišljenika…  Urbana legenda je kako je sam pojam nastao kad je u potrazi za hranom ‘kopajući’ po kontejneru jedan vegan pronašao velike količine sira, pa uzviknuo: “To heck with being vegan, let’s become freegan.” (U slobodnom prijevodu: “K vragu s tim da budemo vegani, budimo freegani.”)

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by Kids Busters (@kids_busters)

Dosta jaka zajednica freegana okuplja se od 2003. godine oko web stranice www.freegan.info koji je domaćin obilaska njujorškog smeća što je zaintrigiralo medije. Osim što ukazuju na moralnu komponentu hrane koja se baca, ova skupina pažnju stavlja i na učinak bačene hrane na okoliš. Naime, otpad od hrane na odlagalištima se pretvara u metan, jedan od stakleničkih plinova koji ima potencijal globalnog zagrijavanja 25 puta veći od CO₂ (ugljikovog dioksida).

Freeganism nije ideologija, već način života

Mnogo je želja za promjenom, globalnih pokreta i aktivizma u posljednjih stotinu godina, ali nijedan od njih ne uključuje potpuno odbacivanje kupovine. Raspravlja se kroz te male revolucije o moralnom ili etičkom aspektu, no uglavnom umjesto, primjerice, ‘pet-unfriendly’ proizvoda u svom aktivizmu biramo ‘pet-friendly’ proizvode. To i dalje znači kako će na policu s koje smo uzeli ‘pet-friendly’ proizvod stići drugi ‘pet-friendly’ proizvod. I kapitalistička mašinerija se ne zaustavlja.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by A New World In Our Hearts (@iohnyc)

Freegani žele činiti svaki dan nešto opipljivo i dobro za sebe, okolinu i okoliš, žele živjeti prema etičkim i moralno ispravnim načelima, ali pri tome odbijaju to činiti kupnjom stvari. Freeganism za njih nije samo ideologija, već način života. No, pred freeganima je i dalje mnoštvo izazova. Prije svega, svjesni su kako je teško, pa vjerojatno i nemoguće potpuno spriječiti da se hrana baca. Osim toga, još uvijek nemaju plan kakav bi to bio idealan prehrambeni sistem.

Nismo svi freegani, ali što možemo učiniti drugačije?

Dio njih smatra kako bi trebali postati ‘skupljači’, drugi naglasak stavljaju na vlastitu proizvodnju hrane. Freegani nerijetko pronalaze neobrađene ili zapuštene površine na kojima onda uzgajaju vlastito povrće. Njihov je zasigurno najveći uspjeh što su uspjeli privući pažnju na problem otpada od hrane, ali i mijenjati javno mišljenje. Svi mi znamo kako je loše bacati hranu, no freegani žive od (od)bačene hrane i žive vrlo dobro.

Kad to shvatimo, nameće se pitanje samo od sebe: Što mi možemo drugačije napraviti? Ako niste spremni zavirivati u kontejnere u potrazi za hranom, za početak, možete saznati kako smanjiti bacanje hrane u vlastitom kućanstvu. Naime, u Europskoj uniji čak 53% otpada od hrane dolazi iz kućanstava.

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

A post shared by @freeganskie_skipy

Ovu freeganism priču možete proširiti i na odjeću. Umjesto da je kupujete, dogovorite se s prijateljima i prijateljicama da se zamijenite. Besplatne stvari koje možemo iskoristiti svugdje su oko nas, samo treba otvoriti oči. Tek počinjemo shvaćati način na koji funkcionitramo, na koji kupujemo i konzumiramo hranu, i tek počinjemo shvaćati koliko trebamo biti zahvalni na svemu što nam se nalazi u tanjuru.

Moglo bi vas zanimati: Greenwashing: kad nam brendovi žele ‘uvaliti’ proizvod kao dobar za okoliš iako on to zapravo nije

Tekst: Lucija Biondić

Foto: Instagram, Pinterest

Možda će vam se svidjeti