Piše: Daria Šarić Kovčalija, psihologinja
„It’s the most wonderful time of the year“ stih je koji ćemo u nadolazećim tjednima čuti gotovo na svakom koraku. Svjetlucave dekoracije, miris kuhanog vina i ritam poznatih božićnih pjesama stvaraju dojam grada obavijenog toplinom i radošću.
Blagdansko razdoblje doista kod mnogih budi želju za okupljanjem, bliskošću i usporavanjem svakodnevice, što Božiću daje snažne pozitivne konotacije. Ipak, za velik broj ljudi upravo je to jedno od emocionalno najzahtjevnijih razdoblja u godini.
Unatoč tome što se Božić često prikazuje kao vrijeme radosti, zajedništva i savršeno uređenih domova, stvarnost je za mnoge znatno složenija. Očekivanje da „moramo biti sretni“, uz stalno uspoređivanje s drugima, kod brojnih ljudi stvara pojačan pritisak. Tada se javljaju osjećaji usamljenosti, tjeskobe, krivnje ili razočaranja, koji često ostaju skriveni iza sjaja lampica i okićenih jelki.
Pritisak od društvenih normi
Velik dio tog pritiska proizlazi iz nepisanih društvenih pravila koja podrazumijevaju kako blagdani trebaju izgledati. U kognitivno bihevioralnoj terapiji zovemo ih posredujućim vjerovanjima. To su ona mala, neizgovorena pravila igre koja smo preuzeli iz obitelji, kulture i života.
Većina obitelji ima neki svoj nevidljivi priručnik: ne smije biti svađe, sve mora biti savršeno, kuća mora blistati. Riječ je o duboko ukorijenjenim uvjerenjima koja se često izražavaju kroz misli poput trebam, moram ili tako se uvijek radi. Ona obuhvaćaju sve, od kićenja doma, kupovine poklona i pripreme bogatih obroka do ideje da bismo tijekom blagdana trebali biti stalno dobre volje. Kada smo im izloženi dugi niz godina, takva uvjerenja počinjemo doživljavati kao jedini ispravan način obilježavanja blagdana.
Pritisak društvenih mreža
Društvene mreže dodatno pojačavaju naša vjerovanja. Kroz neprestano „scrollanje“ izloženi smo pažljivo odabranim trenucima tuđih života koji često ne odražavaju stvarnost. Savršene jelke, obiteljski osmijesi i estetski zapakirani pokloni mogu aktivirati misli poput: Kod mene nije tako, Kasnim, ili Ne radim to kako bih trebao. Takve usporedbe bude već postojeća uvjerenja da Božić mora biti besprijekoran, a kad ta očekivanja ne uspijemo ispuniti, javljaju se tjeskoba, osjećaj manje vrijednosti i pritisak da budemo savršeni, iako to realno nitko nije.
U praksi se često primjećujem da je upravo blagdansko razdoblje za mnoge emocionalno najizazovnije. Dok se izvana čini da većina ljudi bez teškoća prihvaća blagdanski ritam ispunjen druženjima, shoppingom i raznim događanjima, mnogi se iznutra osjećaju iscrpljeno, prazno ili jednostavno neraspoloženo. Često se javlja osjećaj da se moramo uklopiti u društvene norme, sudjelovati u blagdanskim aktivnostima i oponašati idealizirane slike slavlja koje viđamo u reklamama i na društvenim mrežama.
Blagdani utječu na mentalno zdravlje
Blagdani su posebno zahtjevni za osobe koje se već nose s izazovima mentalnog zdravlja, poput tjeskobe, depresije ili tuge. Pritisak da se provede vrijeme s obitelji može biti izuzetno težak, osobito ako su obiteljski odnosi napeti ili ako se takva okupljanja inače izbjegavaju. S druge strane, oni koji nemaju s kim provesti blagdane često osjećaju pojačanu usamljenost.
Gubitak bliske osobe, razvod, bolest ili promjene u obiteljskoj dinamici dodatno pojačavaju emocionalnu osjetljivost u ovom razdoblju. Prazna mjesta za stolom i očekivanje snažnih emocija kod mnogih izazivaju strah i nelagodu.
Kako bi se nosili s tim osjećajima, ljudi često posežu za strategijama koje kratkoročno donose olakšanje, ali dugoročno povećavaju opterećenje. Neki se zatrpavaju obavezama kako ne bi morali razmišljati o onome što osjećaju, drugi pretjerano udovoljavaju drugima i pritom zanemaruju vlastite potrebe. Često se javlja i glumljenje dobrog raspoloženja, impulzivna kupovina ili povlačenje u izolaciju. Iako ove strategije privremeno smanjuju nelagodu, one ne rješavaju uzrok problema.
Anksioznost, frustracija, osjećaj bespomoćnosti…
Iz perspektive kognitivno-bihevioralne terapije, emocionalna preplavljenost tijekom blagdana ne proizlazi iz samog Božića, već iz načina na koji ga doživljavamo. Prema poznatom ABC modelu, blagdanske obaveze i pritisci predstavljaju aktivirajući događaj, dok naša uvjerenja o tome da sve mora biti savršeno određuju emocionalnu reakciju. Posljedica takvih uvjerenja često su anksioznost, frustracija i osjećaj bespomoćnosti, što zatim vodi ponašanjima poput izbjegavanja ili odgađanja, čime se začarani krug dodatno učvršćuje.
U takvom kontekstu, postavljanje granica postaje ključno. Bez jasnih granica lako dolazi do preopterećenja – previše obaveza, druženja i očekivanja. Granice nisu znak sebičnosti, već način očuvanja vlastite energije i mentalnog zdravlja. One podrazumijevaju sposobnost da se zapitamo što nam je uistinu potrebno i gdje su naše granice izdržljivosti.
“Time out” je važan
Važan korak u brizi o sebi je i prepoznavanje trenutka kada nam je potreban „timeout“. Tijelo često šalje jasne signale kroz umor, napetost i razdražljivost. Pauza ne mora biti duga niti komplicirana – ponekad je dovoljno nekoliko minuta svjesnog disanja, kratka šetnja, šalica toplog napitka ili mali osobni ritual koji nas vraća sebi. Također, njegovanje fleksibilnijeg razmišljanja, poput prihvaćanja ideje da dovoljno dobro jest dovoljno, mnogima donosi značajno olakšanje.
Traženje podrške, bilo kroz razgovor s bliskim osobama ili stručnu pomoć, također ima važnu ulogu. Mnogi izbjegavaju otvoreno govoriti o svojim osjećajima iz straha da će opteretiti druge, no dijeljenje emocionalnog tereta često donosi olakšanje i osjećaj povezanosti. To je ono s čim se u radu s pojedincima najčešće susrećem.
Na kraju, važno je podsjetiti se da blagdani ne moraju biti savršeni da bi imali vrijednost. Dozvola da osjetimo cijeli spektar emocija, uz nježnost prema sebi i biranje onoga što nam je osobno važno, može biti temelj zdravijeg i autentičnijeg odnosa prema blagdanskom razdoblju.
Daria Šarić Kovčalija psihologinja je i kognitivno-bihevioralna terapeutkinja pod supervizijom. U svom radu posvećena je individualnom radu s pojedincima, s ciljem unaprjeđenja mentalnog zdravlja, emocionalne ravnoteže i opće psihološke dobrobiti. Poseban naglasak stavlja na stvaranje sigurnog, podržavajućeg prostora u kojem osobe mogu bolje razumjeti sebe, svoja uvjerenja i obrasce ponašanja te razvijati fleksibilnije i zdravije načine nošenja sa životnim izazovima.
Tekst: Daria Šarić Kovčalija
Foto: Freepik, privatna arhiva
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Ivana Conjar: Blagdani su pauza, ne rješenje – ako 2026. želimo živjeti svjesnije, važan je prijelaz iz mirovanja u djelovanje