Petra Tonković, magistra nutricionizma donosi odgovor na ovo pitanje, ali i kako prepoznati simptome, može li se izliječiti te kako prilagoditi prehranu kada osoba sazna za dijagnozu.
Popularizacija hormona u današnje vrijeme doživljava svoj vrhunac. Bilo da ih ističemo u kontekstu njihovih svestranih uloga ili pak posljedica koje uzrokuje njihov disbalans, jedno je sigurno: ne smijemo podcijeniti njihovu važnost u održavanju zdravlja.
Kako bismo bolje razumjeli njihovu ulogu, figurativno ćemo ih prozvati „poštarima“ našeg organizma. Zamislite idealnu situaciju u kojoj iščekujete pismo s određenim zadatkom ili uputama, a poštar ga dostavi točno na vrijeme. To znači da ćete svoj zadatak izvršiti adekvatno i pravovremeno i vaša uloga je tu ispunjena.
Međutim, zamislite i da vam odjednom na vrata stigne veliki broj poštara sa zadacima ili poštar uopće ne stigne. To znači da odjednom imate previše zadataka ili pak nemate nijedan stoga ne izvršavate ono što ste trebali.
Ovakve scenarije može krojiti jedan izuzetno važan hormon, a zove se inzulin.
Danas ga prvenstveno vežemo uz dijabetes, ali i stanje koje tome prethodi-inzulinsku rezistenciju.
Inzulin je hormon kojeg izlučuje gušterača. Srž njegove uloge započinje nakon probave hrane. Jedan od produkata razgradnje hrane je glukoza. Cilj našeg organizma je dovesti tu glukozu u stanicu kako bi se iz nje mogla proizvesti energija. Glukoza u stanicu ne može ući tek tako, već joj netko treba „otvoriti vrata“. To radi inzulin i to vezanjem na receptor stanice. Kod zdravih pojedinaca, izluči se onoliko inzulina koliko je potrebno da bi u stanici imali optimalne vrijednosti glukoze.
Međutim, uslijed neadekvatne prehrane, manjka tjelesne aktivnosti, stresa i drugih čimbenika, taj mehanizam prestane funkcionirati kako treba.
Inzulin se veže na receptor stanice, no stanica taj signal više ne raspoznaje kao i prije. To znači da su vrata stanice i dalje zatvorena. Stanica zapravo „gladuje“, a gušterača zbog toga panično izlučuje još više inzulina. Stanje je dakle sljedeće: previše glukoze izvan stanice, premalo glukoze u stanici i previše inzulina koji se i dalje izlučuje kao odgovor na „praznu“ stanicu.
Kako to izgleda na papiru?
Kod inzulinske rezistencije, vrijednosti inzulina i glukoze ne moraju biti izvan referentnog intervala kako bi znali da odnos samog inzulina i glukoze „ne štima“. U tu svrhu se provodi dvosatni OGTT tijekom kojeg se obavezno trebaju izmjeriti i glukoza i inzulin, a malo praktičnija inačica je HOMA-IR indeks koji se dobiva izračunom iz vrijednosti inzulina i glukoze natašte.
Koji simptomi ukazuju na inzulinsku rezistenciju?
Osobe s inzulinskom rezistencijom vode bitku s brojnim simptomima. Najčešće su to poteškoće s gubitkom tjelesne mase, nakupljanje masnog tkiva u području abdomena, umor nakon jela, učestalo mokrenje, pojačana žeđ, zamagljeni vid i želja za slatkim.
Simptomi nisu jedini problem. Tiha zbivanja na razini stanice uključuju upalne procese koji dugoročno mogu dovesti do raznih kroničnih bolesti, a inicira ih upravo inzulinska rezistencija.
Možemo li izliječiti inzulinsku rezistenciju?
Bez obzira što je krasi pojam preddijabetes, ne samo da se progresija inzulinske rezistencije može zaustaviti, već je ovo stanje reverzibilno.
Ključni koraci djelovanja su pravilna prehrana, tjelesna aktivnost i mentalno zdravlje.
Kada govorimo o prehrani, ona ne mora biti previše restriktivna, komplicirana ili neukusna. Dovoljno je znati pametno posložiti tanjur koji bi trebao izgledati otprilike ovako:
– ¼ tanjura: izvori proteina (meso, riba, jaja)
– ¼ tanjura: složeni ugljikohidrati (integralne žitarice, smeđa riža, kvinoja, heljda, zob, proso, amarant,…)
– ½ tanjura: neškrobno povrće (tamnolisnato zeleno povrće, kupusnjače, paprika, rajčica, tikvice, patlidžan, zelene lisnate salate,…)
Uz to, korisno je primijeniti i sljedeće smjernice:
- Voće (primarno citruse i bobičasto voće) konzumirajte u kombinaciji s orašastim plodovima
- Jedite što veći broj obroka (3 glavna i 2-3 međuobroka)
- Konzumirajte biljna ulja, ribu, avokado i sjemenke
- U sklopu složenih ugljikohidrata, na tanjur ubacite i mahunarke (slanutak, leća, grah,..)
- Izbjegavajte slastice, kolače, procesiranu hranu, konditorske proizvode i općenito dodani šećer
- Koristite cimet, kakao i đumbir kako bi podigli okus jela, a po potrebi i zaslađivače poput stevije
- Odaberite slanu varijantu doručka
- Kod kuće pripremite brze i praktične međuobroke (krekere, energetske kuglice, žitne pločice,..)
Bitno je naglasiti da put do stabilne glikemije trnovit i da u nekim slučajevima ove smjernice neće biti dovoljne. Tada posežemo za dodatnom restrikcijom ukupnog dnevnog unosa ugljikohidrata i ponekad neizostavnim dodacima prehrani.
Osim prehrane, redovita tjelesna aktivnost od minimalno 30 minuta dnevno može pridonijeti bržim rezultatima s napomenom da je dodatan oprez potreban u slučaju pretilosti kako se tijelo ne bi iscrpilo preko mjere čime dobivamo nepoželjan efekt.
Isto tako, često se u cijeloj priči izostavi međudjelovanje inzulina i ostalih hormona u organizmu. Tu je posebice bitan kortizol čiji disbalans može dodatno otežati proces. Ovaj svestrani hormon stresa zahtjeva adekvatnu mentalnu njegu kako bi odradio sve svoje zadaće. Upravo zbog toga mu olakšajte posao i poradite na mentalnoj stabilnosti i nošenju sa svakodnevnim stresom. Inzulin će vam također biti zahvalan.
I zapamtite, od inzulinske rezistencije može patiti i adekvatno uhranjena populacija. Zbog toga je ključno djelovati na sve okidače, a sreća je što u današnje vrijeme doista imamo sve više alata za to.
Tekst: Petra Tonković, mag.nutr.
Savjetovalište „Funkcionalna medicina“
Foto: Pexels
