Početak Nove godine oduvijek je bio zamišljen kao idealan trenutak za novi početak: nove odluke, novi planovi, nova verzija nas samih. Psiholozi taj efekt zovu “fresh start effect” – učinak novog početka. Datumi poput ponedjeljka, rođendana ili 1.1. služe kao mentalni “reset”, trenutak kada prirodno više razmišljamo o svom životu i želimo nešto promijeniti.
Ali posljednjih godina, mnogima Nova godina ne donosi uzbuđenje, nego težinu. Umor. Čak i laganu nelagodu kad čuju riječi “ciljevi”, “promjene” i “nova ja”.
Zašto nam je sve teže “krenuti ispočetka”?
Živimo u vremenu u kojem mentalno zdravlje mnogih, posebno mlađih, ide prema dolje. Klimatska tjeskoba, politička nestabilnost, nesigurnost posla i financija, sve to čini ideju “svježi početak, sad ću okrenuti novi list” pomalo nerealnom.
Psihološka istraživanja govore i o fenomenu umora od promjena, kad se stalno nešto mijenja, traži, zahtijeva, ljudi se emocionalno iscrpe. Umor od promjena izgleda otprilike ovako:
- znaš da bi nešto “trebalo” mijenjati, ali ti se ne da
- nove odluke te ne motiviraju, nego ti dignu tlak
- umjesto nade, osjećaš otpor, cinizam ili povlačenje
Uz to, kad se osjećamo pod prijetnjom ili bez kontrole, naš pogled na budućnost se sužava. Umjesto da vidimo razne mogućnosti, um brzo skače na: Što ako ne uspijem? Što ako bude gore? Drugim riječima, problem nije nužno u tome da ti “fali volje” ili da si “premoćno negativan/na”, nego u okolnostima koje otežavaju da nada i mašta uopće dođu do izražaja.
Kada vidimo mogućnosti, ali nemamo snage za njih
Psiholozi govore o “promišljanju mogućnosti”, načinu na koji zamišljamo što bi moglo biti drugačije, istražujemo alternative i osjećamo se sposobnima za djelovanje. Istraživanja pokazuju da su važna tri elementa:
- vidjeti mogućnost (moglo bi biti i ovako…)
- osjećati motivaciju (želim to pokušati)
- vjerovati da možeš djelovati (imam resurse, podršku, korake)
Kad jedno od toga nedostaje, promjena se teško događa. Možda i ti prepoznaješ taj osjećaj: znaš što bi htio/htjela (manje stresa, više sna, više kretanja), ali ne vidiš kada, kako i gdje to ugurati u svoj stvarni život ili ti se i najdobronamjerniji “novogodišnji ciljevi” čine kao još jedna obaveza.
Zato klasične novogodišnje odluke vrlo često ne traju dugo. Ne zato što smo “slabići”, nego zato što ih tretiramo kao test čiste volje, umjesto da gledamo kontekst u kojem živimo.
Male, ali realne promjene
Umjesto dramatične velike promjene tipa: Od 1.1. treniram 6x tjedno, ne jedem šećer, dižem se u 5 ujutro – psihologija sugerira puno nježniji, ali pametniji pristup: Što je mala, realna promjena koju mogu ugraditi u život kakav zaista imam?
Primjer:
“Šetam 10 minuta svaki dan nakon ručka ili nakon što odvedem dijete u vrtić/školu i svaki tjedan provjerim što mi uistinu funkcionira.”
To nije “mala” stvar. To je promjena koja uzima u obzir koliko vremena imaš, koliko energije imaš i kakve obaveze već nose tvoj dan. Promišljanje mogućnosti ne znači ignorirati granice, nego naučiti kreativno se kretati unutar njih.
Što možeš učiniti ove godine?
Ako ti je početak godine težak, to ne znači da ti nešto fali. Možda si samo umorna od stalnih zaokreta, velikih očekivanja i poruka da “moraš iskoristiti ovaj trenutak za veliki restart”.
Umjesto toga, možeš:
- postaviti 1–2 mala, konkretna, fleksibilna cilja
- razgovarati s nekim o tome što ti je realno moguće, a ne što “bi trebalo”
- priznati si granice (vremenske, financijske, emocionalne) bez krivnje
- tražiti načine da promjenu podijeliš s drugima – obiteljski, partnerski, timski
Nova godina može biti poziv, ne na savršen novi početak, nego na drugačiji način razmišljanja o promjeni: s više nježnosti, više suradnje, manje pritiska. Možda nam baš to treba u 2026., ne još jedan popis odlučnijih odluka, nego malo više prostora da, unutar svojih granica, ponovno povjerujemo da su male, dobre promjene i dalje moguće.
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Između starog i novog: 10 afirmacija koje vrijedi ponijeti sa sobom u 2026.