Tumorski markeri u medicinskoj su praksi prisutni više od 70 godina, iako su otkriveni još u 19. stoljeću. Često ih povezujemo s rakom, no važno je znati da sami po sebi nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze. Njihova prava vrijednost leži u praćenju tijeka bolesti, određivanju terapije i provjeri njezine učinkovitosti.
Riječ je o tvarima, najčešće proteinima, koje u većoj mjeri proizvode tumorske stanice. No, proizvodi ih i zdravo tkivo, samo u mnogo manjim količinama. Zato se markeri nalaze i kod zdravih ljudi, što znači da nalaz može biti povišen, a da pritom bolest ne postoji.
Ograničena osjetljivost
Problem je u tome što markeri nemaju potpunu osjetljivost i specifičnost. Drugim riječima, uredan nalaz ne isključuje bolest, a pozitivan nalaz ne mora nužno značiti da tumor postoji. Zato sami markeri nikada nisu dovoljni za dijagnozu. Oni mogu ukazati na mogući problem, ali konačnu potvrdu daju druge metode, primjerice biopsija.
Gdje se markeri koriste?
Njihova je primjena široka, od probira u rizičnim skupinama (primjerice PSA marker za prostatu), preko procjene stadija bolesti, pa sve do praćenja terapije i recidiva. Kod već dijagnosticirane bolesti, porast vrijednosti može ukazivati na širenje tumora, dok pad koncentracije često znači da terapija djeluje. U slučajevima kada vrijednosti nakon operacije ostaju povišene, može se pretpostaviti da tumorska masa nije u potpunosti uklonjena ili da postoje metastaze.
Zašto je važno praćenje kroz vrijeme?
Pojedinačna vrijednost markera sama po sebi ne govori puno. Najviše znače promjene kroz vrijeme, raste li ili pada njegova razina. Upravo zato liječnici preporučuju da se testiranje provodi u istom laboratoriju, kako bi se mogle usporediti i najmanje razlike.
Tumorski markeri danas su nezamjenjiv alat u medicini. Oni pomažu u izboru i praćenju terapije, ali njihova upotreba ima smisla samo ako se promatraju u širem kontekstu, uzimajući u obzir sve njihove prednosti, ali i ograničenja.
Iako današnji tumorski markeri imaju svoja ograničenja, istraživanja idu u smjeru razvoja novih, preciznijih biomarkera. Sve se više govori o genetskim i molekularnim markerima koji omogućuju personalizirani pristup, izbor terapije točno prema profilu tumora pojedinog pacijenta.
Takav pristup, poznat kao precizna ili personalizirana medicina, u budućnosti bi mogao značiti da se terapija ne određuje samo na temelju tipa raka, nego i na temelju specifičnih biomolekula koje ga potiču na rast. Time bi se značajno povećala učinkovitost liječenja i smanjili neželjeni učinci terapije.
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Tumorski markeri: što su, kako nastaju i po čemu su specifični?