U svijetu u kojem se status često mjeri brzinom, produktivnošću i stalnom dostupnošću, sve više ljudi okreće se nečemu sasvim suprotnom – slow living filozofiji. Umjesto utrke s vremenom, slow living potiče usporavanje, prisutnost i uživanje u sadašnjem trenutku. Upravo ta jednostavnost postaje novi luksuz – luksuz koji se ne kupuje, već živi.
Niksen: nizozemska umjetnost ničega
Jedan od najzanimljivijih koncepata povezanih sa slow livingom je niksen, nizozemska praksa svjesnog „nečinjena ništa“. Niksen nije lijenost niti gubitak vremena, već svjesno biranje da neko vrijeme ne radimo apsolutno ništa – ne listamo telefon, ne gledamo serije, ne planiramo. Samo jesmo. U toj tišini i mirovanju naš mozak se oporavlja, kreativnost se budi, a tijelo odmara. U vremenu pretrpanom obavezama, niksen postaje čin otpora – i istinska potreba.
Slow living je luksuz bez sjaja – ali s dubinom
Pojam slow luxury pojavio se kao odgovor na površni, masovni luksuz koji više govori o imidžu nego o osjećaju. Slow luxury podrazumijeva kvalitetu umjesto kvantitete, trajnost umjesto trenda, iskustvo umjesto posjedovanja. To može biti trenutak tišine uz jutarnju kavu, ručak pripremljen bez žurbe, šetnja bez cilja ili dan bez notifikacija.
Zanimljivo je usporediti ovaj koncept s pojmom “tihi luksuz” (quiet luxury) – diskretan, suptilan luksuz koji izbjegava logotipe i pretjeranu potrošnju, a teži eleganciji, dugovječnosti i autentičnosti. Dok je quiet luxury često vezan uz modu i dizajn, slow luxury ide korak dalje – to je luksuz odnosa, vremena, rituala i slobode od pretjerane stimulacije. To je luksuz osjećaja, a ne prikaza.
Wu wei, dolce far niente i ostali saveznici niksen filozofije
Niksen nije jedina filozofija koja slavi čin ne-činjenja. Kroz različite kulture, pronalazimo slične koncepte koji podupiru ideju da odmor nije luksuz, već potreba.
Wu wei (kineska filozofija)
U taoizmu, wu wei znači „ne prisiljavati“, odnosno djelovati u skladu s prirodnim tokom stvari. To ne znači pasivnost, već prepoznavanje trenutaka kad je najmudrije ne djelovati, kad treba stati, promatrati i biti. Ovo bi se moglo usporediti i sa životnim situacijama kada nam “ništa ne ide od ruke” bez obzira koliko uporni bili u sprovođenju akcija. Pa i tada je najbolje, jednostavno stati, mirovati i ne činiti ništa svjesno. U današnjem kontekstu, wu wei nas uči kako pronaći ravnotežu između truda i predaha, između kontrole i prepuštanja.
Dolce far niente (talijanski koncept)
Doslovno prevedeno kao „slatkoća ne činjenja ničega“, Dolce far niente sa sobom nosi hedonističku nježnost prema životu. U Italiji je sasvim prihvatljivo sjesti na klupu i samo promatrati prolaznike, ili uživati u dugom ručku bez žurbe – jer vrijeme provedeno bez cilja nije izgubljeno, već duboko ljudsko.
Isključivanje za bolje uključivanje
Jedan od izazova današnjice je upravo isključivanje s posla i obaveza. Iako mnogi to smatraju luksuzom koji si ne mogu priuštiti, istina je da ne moramo čekati godišnji odmor da bismo se odmorili. Uostalom, i tada je upitno možemo li se zaista isključiti ako to ne vježbamo svakodnevno.
Isključivanje ne mora biti radikalno – već redovito i ritualno. Potrebno je uvoditi male pauze i trenutke svjesnog odmora u svakodnevni raspored. To može biti:
- kratki izlet bez ekrana i plana, samo za doživljaj promjene ambijenta
- duga šetnja bez slušalica – kako bi čuli vlastite misli
- večer u kazalištu, gdje um biva zaokupljen nečim estetski i emocionalno bogatim
- druženje bez teme i agende – razgovor koji ne rješava problem, nego stvara prisutnost
- jutarnje ispijanje kave u tišini, bez multitaskinga
Mislimo da u ovom kontekstu nije potrebno naglasiti kolika je važnost rituala prekida – to se podrazumijeva. Od malih svakodnevnih navika koje simbolično označavaju kraj radnog dana i početak osobnog prostora, sve su to bitne work-life praks za ravnotežu u životu. To može biti svjetlo svijeće, miris eteričnog ulja, promjena odjeće ili kratka meditacija. Ti mali trenuci imaju veliku snagu – jer stvaraju granicu koja nas štiti.
Slow living – luksuz koji traje
U konačnici, slow living nije bijeg od stvarnosti, već povratak istinskom životu. To je luksuz tišine, vremena, prisutnosti. To je umijeće gledanja u nebo bez osjećaja krivnje. I možda baš zato – najdragocjeniji luksuz današnjice.
Moglo bi vas zanimati i: Otok Vis – raj za one koji žele pobjeći od svijeta (i notifikacija).
Tekst: Petra Šafranko
Foto: Pexels, Dupe