Siječanj je čudan mjesec. Blagdanske lampice su ugašene, božićni filmovi nestali iz programa, a odjednom se od nas očekuje da upalimo sebe na „turbo mode“.
Nova godina, novi ciljevi, nove navike, novi rokovi, novi ispitni rokovi… i negdje između svega toga – ti, koji se možda osjećaš umorno, prazno ili zbunjeno.
Ako ti je siječanj težak, kaotičan ili jednostavno „pretežak za početak“, s tobom je sve u redu. Nakon tempa blagdana, promjene rutine i emocionalnog rollercoastera, sasvim je normalno da mozak i tijelo trebaju malo duže da se vrate u ritam. Dodaj na to obaveze, fakultet, posao, praksu, projekte, staž, prve ozbiljne poslove i dobiješ savršen recept za pritisak koji lako sklizne u sagorijevanje.
Zato je možda pravo pitanje ovog siječnja: kako proći kroz obaveze i pritisak „nove verzije sebe“, a da ne pregoriš već u veljači?

Siječanjski kaos je normalan
Nakon blagdana često se dogodi pad. Manje druženja, manje svjetla, više tišine i odjednom puno više obaveza. Dok si na faksu ili tek počinješ raditi, pritisak je dvostruk: s jedne strane tu su rokovi, rokovi, rokovi, a s druge strane narativi tipa „sad je vrijeme da se posložim“, „ove godine krećem ozbiljno“ i „moram izvući najbolje iz 2026.“
S lakoćom upadnemo u zamku razmišljanja da svi drugi već znaju što rade, samo ja kasnim, već je siječanj, a ja još nisam napravio/la XY, ako se sad ne promijenim, nikad neću…
Istina je puno jednostavnija i nježnija: nitko nema sve posloženo. Većina ljudi u siječnju pokušava uhvatiti ritam i smisao jednako kao i ti. Siječanj nije test tvoje vrijednosti, već prijelaz, a prijelazi su uvijek malo neuredni.

Ciljevi bez samokažnjavanja
Problem s „nova ja“ narativom je u tome što često dolazi u paketu s pretjeranim očekivanjima. Lista izgleda otprilike ovako:
- učiti svaki dan
- ustajati u 6
- trenirati 4x tjedno
- zdravije jesti
- biti organiziran/a
- više štedjeti, manje scrollati, više čitati, manje kasniti…
Na papiru zvuči savršeno. U stvarnom životu je to recept za samokritiku. Umjesto da od sebe tražiš totalni reboot, probaj s ovim pristupom: „Što je jedna stvar koju mogu realno poboljšati u siječnju, uz obaveze koje već imam?“
Možda je to 20 minuta učenja svaki dan, umjesto tri sata prije roka, jedan dan u tjednu bez kasnonoćnog scrollanja, jedan obrok dnevno koji nije usput ili pak pet minuta planiranja sutrašnjeg dana prije spavanja.
Ključ je u tome da ciljevi budu dovoljno mali da ih stvarno možeš održati, čak i kad imaš loš dan. Ne treba ti lista od 15 novogodišnjih odluka. Treba ti jedna ili dvije koje ćeš izgurati do kraja mjeseca i na njima graditi dalje.

Mali rituali za fokus i mentalni mir
Siječanj često izgleda kao kaos u glavi: misli skaču s obaveza na brige, s planova na usporedbe s drugima. Zato je važno u dan ubaciti male rituale koji vraćaju fokus i smiruju živčani sustav. To ne moraju biti ogromni „self-care“ projekti, nego sitnice koje čine razliku:
Mikro pauze – Umjesto da sjedneš i radiš tri sata u komadu (pa onda odeš na dva sata TikToka), probaj raditi u blokovima: 25–30 minuta fokusiranog rada, pa 5 minuta pauze. U tih 5 minuta ustani, protegni se, natoči vodu, otvori prozor. Mozak pamti ove ritmove i s vremenom mu je lakše ulaziti u fokus.
Šetnja bez slušalica – Ima nešto ljekovito u desetak minuta hodanja bez podcasta, glazbe i notifikacija. Samo ti, dah i ulica. Osobito kad si preplavljen/na – taj mali reset često napravi više od još jednog sata buljenja u ekran.
San kao prioritet, ne nagrada – Tijelo i glava ne mogu izdržati maraton obaveza ako ih svake noći zakidaš za san. Umjesto da san bude „ako stignem“, probaj gledati na njega kao na alat za uspjeh. Ispiti, posao, koncentracija, sve je lakše kad si odmoran/na.
Granice prema drugima – Ne možeš biti svima dostupan/na 24/7. U redu je reći: „Ne mogu danas, imam previše obaveza, čujemo se drugi dan.“ U redu je ne odgovarati na poruke odmah. U redu je ne objašnjavati se previše. Tvoje vrijeme i energija su ograničeni i to je činjenica, ne mana.

Ne moraš „okrenuti život“ u siječnju
Možda je najveći mit s početka godine upravo ovaj: da sve što vrijedi mora početi 1.1. i da sve što nisi promijenio/la u siječnju – nećeš nikad.
Istina je da je godina duga. Bit ćeš drugačija/d drugačiji u ožujku nego danas, u lipnju nego u ožujku, u studenom nego u lipnju. Promjene se događaju stalno, ne samo kad kalendar okrene novu stranicu.
Ako ti je ovaj siječanj više preživljavanje nego revolucija i to je sasvim u redu. Možda ti je najvažnija odluka ove godine upravo ova: Neću se iscrpiti dok pokušavam postati „nova ja“.
Umjesto toga bit ću blaga/blag prema sebi kad nisam produktivna/an kao što sam planirala/o, mjerit ću uspjeh i po malim koracima, ne samo velikim pobjedama, priznat ću kad mi je teško i potražiti podršku – prijatelja, obitelji, stručnjaka, dopustit ću si da rastem sporo, ali dosljedno.
Ne moraš znati kako će ti izgledati cijela 2026. Dovoljno je da danas napraviš jednu malu stvar za sebe: jedan mail manje, jedan udah više, jednu šetnju, jedan realan plan. To nije mali početak. To je početak koji možeš izdržati. I upravo zato – vrijedi.
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: KOLUMNA MIRNE ZIDARIĆ – Nova godina, stari kaos: zašto je važnije smiriti glavu nego mijenjati se

