Andrea Solomun se relativno nedavno (početkom ožujka) vratila s Balija u Hrvatsku u kojem je provela šest mjeseci. Kako sama kaže, naginje tom jednom lifestyleu koji uključuje da dio godine boravi u Hrvatskoj, a drugi dio godine da putuje u neke daleke destinacije, pa ćemo ju i ubuduće možda viđati na Baliju ili nekoj drugoj egzotičnoj lokaciji. Ali, cilj njenog posjeta Baliju nije bio turističke prirode. Andrea Solomun je veliki zaljubljenik u kreativnu, estetsku, tjelesnu i arhitektonsku biomehaniku tijela, trener za performans ljudskog metabolizma i tijela, te plesni trener, ujedno i bivša balerina a danas uspješna poduzetnica… I upravo je to bio razlog njenog posjeta Baliju, već treći puta do sada. Vježbanje, usavršavanje i recovery – sve to je Andrea pronašla u Canggu na jugu Balija.
„Nisam došla na izležavanje u šumi na hammocku (viseća ležaljka) nego sam došla trenirati i raditi na sebi. Ja osobno nikad ne bih došla na Bali radi odmora već isključivo radi fitnessa, treninga i tog jednog mindseta. “ – naglašava Andrea.
Ova egzotična lokacija, većinu nas (mene svakako), primarno asocira na putovanje i godišnji odmor. Ali Bali nije samo to. Ne samo da je više od turističke meke, već je i predvodnik fitness industrije. Pričala sam s Andreom o tom jednom drugačijem pogledu na ovo popularno mjesto, ali pri tome smo dotaknuli i teme koje bi zanimale i svakog turista – o tome kakav je Bali bio nekad i kakav je danas, te je li postao središte jeftinog luksuza, je li ga turizam oskvrnuo i donio više štete nego koristi. Andrea je zaista otvoreno pričala o svemu.
BALI NEKAD I DANAS
Prvi puta si posjetila Bali 2019. godine. Vraćaš mu se, evo sad po treći put. Što te vuče tamo i je li se nešto promijenilo od tada do danas?
Jedan od razloga zašto sam Bali izabrala kao svoju destinaciju za putovanje i zašto mu se stalno vraćam nisu samo teretane. Možda najveći razlog je jedna vrlo pozitivna dobronamjerna i topla komunikacija koju ćete sresti tamo, a koja proizlazi iz njihove kulture i tradicije. Tamo će vas svaka osoba koju sretnete na cesti pozdraviti i nasmiješiti vam se. Tamo će vaše ime zapamtiti u bilo kojem restoranu ili kafiću u koji uđete, što ostavlja dojam da si im ti bitan kao osoba i kao čovjek, nisi random kupac koji samo nešto plati i ode. Također, imaju jako lijepu tradiciju ceremonija i rituala kroz koju zahvaljuju svojim precima i duhovima, pa i kućne ceremonije zahvale kao npr. zahvala za procvjetalo drvo u dvorištu ili što je pala kiša nakon sušnog perioda. Nije li to zaista divno!
Svijest o zajedništvu te važnost obitelji i zajednice se na Baliju jako osjeti i radi toga se svaka osoba osjeća kao dio zajednice. Tamo se neće dogoditi, kao što sam ovdje u Hrvatskoj više puta doživjela, da nitko neće priskočiti neznancu na cesti ako mu se nešto dogodi, npr. padne na cesti. Tamo će svi priskočiti pomoći. To je ta količina ljubavi i topline prema svakom ljudskom biću koja nema veze s materijalnim ili kulturnim bogatstvom jedne zemlje. I unatoč još uvijek siromašnijem standardu lokalnog stanovništva nikad nećete doživjeti da se žale ili da kažu da im je teško.
A što se tiče Balija prije i danas, reći ću to ovako – Bali nije Instagram! Njegovom popularizacijom radi dolazaka puno turista, stvara se možda i ta jedna iskrivljena slika kako je tamo sve idealno. Nije, kao što nije niti u nijednoj zemlji. Lijepe vile s bazenima – nije samo to Bali. Jer izvan te vile nalazi se i realan život, svakodnevni kolaps prometa, puno životinja koje žive na cesti, još jedno gradilište vile u nizu ili pak susjedove kokoši koje te bude u 5 ujutro.
Je li i koliko je danas poskupio život na Baliju?
Bali prije 5-10 godina i Bali sada – velika je razlika. Jako je poskupio. Australci su prije dolazili ovdje na godišnji odmor jer im je blizu, sada su počeli odlaziti na Tajland jer im je jeftiniji. Cijene smještaja i hrane su narasle, ali Bali ne može podići kvalitetu usluge u rangu cijena. Slična je situacija i kod nas. Žele se podići cijene, ali kvaliteta usluga ne prati cijenu. Puno restorana se otvorilo, ali oni su i dosta prazni. Previše je svega i svugdje. Prosječan Indonežanin nikad ne ide na takva mjesta na kavu ili pojesti nešto jer si to ne može priuštiti. Cijena kave u kafićima ili restoranima je u prosjeku 3-4 eura, ali ju lokalni ljudi plaćaju 0,5 eura u nekom svom lokalnom kafiću. S druge strane, cijene su postale visoke i za naše vrijednosti. Vila u kojoj odsjedam je prije dvije-tri godine bila 300 eura, sada je tisuću eura mjesečni najam. Popularno Instagramsko mjesto Munduk cabins naplaćuje 300 eura jedno noćenje.
Pomaže li turizam Baliju te koje su dobre i loše strane tog naglog razvoja, osim sve većih cijena koje si spomenula?
Turizam je postao masovniji. Velika je gužva, zrak je zagađeniji. Smoga ima jako puno, pogotovo ovdje na jugu gdje sam ja smještena. Iako je prema sjeveru Balija već ljepše, pogotovo prema unutrašnjosti gdje ima prirode i zelenila. I promet se jako povećao. Ako usporediš traffic jam kod nas kada se npr. voziš Ilicom sat vremena 10 km, ovdje 45 minuta prolaziš udaljenost od jednog kilometra. Ne mičeš se, ne možeš niti hodati jer je toliko gust promet, možeš samo sjediti na motoru i čekati.
Nove zgrade niču doslovno svaki dan. Ovdje se zgrada napravi u tri dana. Nećemo sada preispitivati kako je zgrada građena i koliko je stabilna, ali to je doslovno tempo širenja ponude na Baliju. A tu je i neizostavan problem smeća. S jedne strane, povrće koje se prodaje u dućanu neće se nalaziti u plastičnom pakiranju kao kod nas već u bambusovom lišću, dok s druge strane Indonežani imaju jako veliki problem zagađenosti i smeća. A to je zato jer Indonezija između ostalog kupuje smeće od drugih zemalja i onda ga pali, jer je toliko siromašna da tako dodatno zarađuje. To je jedna od stvari za koju se baš ne zna.
Na Bali si došla trenirati i raditi. No, znamo da postoje te određene lokacije na Baliju koje su više turističke, u nekima se više zabavlja, treće imaju puno lijepih plaža itd. Možeš li nam dati neku svoju introspekciju te raznolike ponude i jesi li posjetila više lokacija na Baliju ili si bila samo u jednom gradu?
Ubud je poznat po jogi, Seminyak je trendseterski. Cijeli južni dio Balija je poznat po plažama i ima manje kiše, dok sjeverni dio prema Munduku (šume sa slapovima) ima više kiše. Kako se ide više u unutrašnjost Balija tako je veći broj šuma, zelenila, kiše…
Smještaj i vila koju sam iznajmila je u Cangguu, ali bila sam i na sjeveru Balija, Denpasaru, Ubudu, Lovatu, Kuta, Tabananu. Ako to usporediš s Hrvatskom, moglo bi se reći da Canggu predstavlja Veliku Goricu samo što je površinom manja, a u tom gradu se nalazi više ljudi nego u cijelom Zagrebu. Selo koje se doslovno preko noći ekstremno pre izgradilo i to prvenstveno sa svim sadržajima koji su povezani uz wellbeing i zdravlje ili uz surfere. Canggu je 80-ih i 90-ih ustvari bio poznat kao surfersko mjesto. S vremenom i popularizacijom Balija mijenja se i grad jer su počeli dolaziti ljudi i radi drugih stvari kao što je dobra hrana, dvorana za vježbanje… a što se tiče toga, Canggu ima najviše dvorana za vježbanje po metru kvadratnom. Nova teretana se otvori doslovno preko noći.
BALI KAO FITNESS MEKA
„U Canggu-u je drugačiji stil življenja. Svi žive nekako zdravo, zdravije se jede, bolje spava i automatski se bolje osjeća. Dok sam ja u Hrvatskoj fitness freak, ovdje sam normalna osoba.“
Koja je razlika u pristupu zdravlju između Hrvatske i Balija?
Ogromna je razlika pristupa prema zdravlju između Hrvatske i Balija. Ovdje ljudi dođu s ciljem da poprave stil života na bolje. Dođu s tim mindsetom. Ostanu na Baliju dva mjeseca na turističkoj vizi samo da bi bili u Nirvana life fitness facility-u i radili na tome – na promjeni navika u sredini koja ih motivira i educira za bolje sutra. Čak su i neki moji prijatelji ili klijenti iz Hrvatske dolazili s tim ciljem u Canggu za vrijeme mog boravka. Ovdje možeš u vrlo kratkom vremenu izmijeniti znanja i iskustvo na istom mjestu sa stotinama ljudi koji su slični tebi.
U Nirvani većinu vremena treniram sama svoje treninge, ali imam podršku i tog jednog communitya. Otiđem povremeno na vođene treninge zato što mislim da je važno za svakog od nas trenera da širi horizonte i da povremeno bude učenik, iako kvaliteta tih treninga (pilates, condition trening itd.) nije nešto visoka. Ono što je ovdje puno bolje nego u cijelom svijetu su satovi imobilnosti i calisthenics treninzi (vježbe gimnastičkog tipa), jer su ovdje treneri koje to vode top i oni dolaze iz cijelog svijeta ovdje raditi ciljano baš za Nirvanu. Nirvana je po tome i poznata.
Pisala si i na svom blogu o mjestu gdje treniraš um i tijelo. Ispričaj nam malo više o tome što se nalazi u ponudi Nirvana life centra. Zašto je toliko posebno, pogotovo za fitness entuzijaste?
Nirvana Life fitness facility je veliki kompleks koji se sastoji od teretane, prostora u kojem se radi calisthenics treninzi i za mobilnost – to su ringovi, švedske ljestve, raznorazni rekviziti, boksevi po kojima se može skakati, užad itd. Postoji i vanjski prostor u kojem se radi conditioning treninzi koji su malo više u smjeru pliometrije i kondicioniranja tijela. Također, ima ogromna dvorana za pilates, jogu i vježbe disanja, zatim postoji recovery area s hladnom i toplom ponudom poput sauna ili cold plungevi (hladna voda za tuširanje) i zasebno bazen s područjem za sjedenje i chilanje. U sklopu svega nalazi se još i radni prostor, kuhinja gdje se priprema hrana koja je visoko kvalitetna i podržava nutricionistički performans, te jedan mali facility gdje je u ponudi krioterapija, masaže, akupunktura i slično za oporavak tijela i popravak ozljeda.
A kakav je Canggu kao grad, osim što je i fitness meka? Koji sadržaji se mogu još pronaći u tom gradu?
Canggu sam po sebi nije grad u koji se dolazi turistički kupati i uživati na plažama. More je prljavo i iskreno ružno, u njemu se jedino surfa. Već sam spomenula da Canggu ima puno dvorana za vježbanje i većina njih ima pod normalno svoj bazen, kao i uostalom sve kuće ovdje. Ovdje je jeftinije imati bazen nego kupaonu. Također, uobičajeno je da pronađete uz dvorane i ice baths tj. cold plungeve i saune – to im je naprosto u kulturi. Jer poslije treninga radi se recovery tijela, to je dosta važno i svi tu to znaju. Što se tiče ponuda masaža, nisu nešto posebne, više su u tom nekom smjeru opuštanja (glađenja), ali možeš naći dobre masere po preporuci za sportsku masažu, miofascijalnu masažu i slično. Ono što je ovdje fantastično i što me uvijek iznenađuje je briga o mikrobiomu. Možda je to i zbog „Bali belly“ (problemi s probavom uzrokovani konzumiranjem kontaminirane hrane ili vode), ali ovdje se znalo za kefire i fermentiranu hranu puno prije nego kod nas. Na Baliju možete lako pronaći proizvode poput kefira, kombuche ili kimchija.
TURISTIČKI OSVRT NA BALI
Kažeš da na Bali dolazi puno stručnjaka iz cijelog svijeta. Koja je populacija – koliko stranaca ima, koliko domaćeg stanovništva?
Stranci koji tu dolaze partijati su uglavnom Australci. Stranci poput Španjolaca, Francuza, Talijana, Šveđana, Nijemaca tu dolaze trenirati ili investirati u nekretnine. Indonežane se rijetko vidi da dolaze u teretanu i tamo treniraju – iz jednostavnog razloga, a to je jer nemaju novaca za to. Dnevni pass za ulaz u Nirvanu je kao naša mjesečna članarina u Hrvatskoj i iznosi 40 eura. Ovo je ustvari najskuplje mjesto u usporedbi s ostalim teretanama na svijetu. Japanci i općenito Azijati dolaze više kao turisti i njih malo rjeđe viđam u teretani.
Koje je najbolje vrijeme za posjetiti Bali s obzirom na sezonu, klimu i gužvu?
Doći na Bali je najbolje između travnja i rujna, eventualno listopad. Recimo to ovako, kada je u Europi lijepo sunčano razdoblje, tada je i na Baliju. Kod njih nema „vječnog ljeta“ kako to neki kažu, jer izvan tog razdoblja počinje sezona kiša. Ali zadnjih par godina, kao što niti u Hrvatskoj nema baš snijega, tako niti na Baliju nema kiše. Evo, ja sam došla u rujnu prošle godine i do ožujka nije bila uopće sezona kiše. Trebala je padati svaki dan ili svaki drugi, ali u ovih šest mjeseci padala je sveukupno 10 dana (možda). Temperature su do sada u tom ljetnom razdoblju bile puno ugodnije, između 21 i 28 stupnjeva. Međutim, u posljednje vrijeme temperature su se povećale pa budu između 25 i 32 stupnjeva, ali s obzirom na veću vlagu u ovom predjelu (više od 90 posto), onda je osjećaj tzv. real feel oko 40 stupnjeva. Ali opet, na sve se čovjek navikne, pogotovo ako boraviš na Baliju dulje vrijeme.
Kakva je hrana na Baliju? Je li puno različita od europske?
Lokalna hrana je puna ugljikohidrata i masti jer se većinom sve prži u ulju. Riža se jede uz sve, kao i dosta ribe. Ja sam ipak jela hranu koja je u ponudi restorana. Za ovaj grad je poznato da se pozove nekog bombastično megalomanski poznatog kuhara, po mogućnosti „iz Pariza“, on napravi menu, ostane šest mjeseci i gost koji ovdje jede ima doslovno ponudu jela kao na Champs–Élyséesu. Restorani su vrhunski, a klopa je i dalje dosta jeftina unatoč poskupljenju cijena, stoga, zaista se ne mora kuhati doma. Ja ipak volim ponekad i doma skuhati, preferiram pripremati svoju hranu, ne samo radi „Bali belly“ nego zato što volim zaista kuhati.
Apelirajući na sve ljubitelje Balija ili one kod kojih se on nalazi na bucket listi, misliš li da bi se mogao nekako zaobići problem velike gužve u prometu, s obzirom da mi se to čini kao jedan od većih nedostataka turizma tamo?
Bicikli kao prijevozno sredstvo nije rješenje jer te doslovno ovdje može netko zgaziti. Motor je jedino što preporučujem. Automobile voze, ali jako loše jer nemaju osjećaj za prostor, a i ceste su im uske. Dok automobile voze 30 ili 40 kilometara na sat, istovremeno s motorima voze kao manijaci, ali nema baš sudara. Sve je u nekom flowu. Nema semafora, pravila, možeš bez problema voziti s lijeve strane, s desne strane, ići u suprotnom smjeru – kako god poželiš. Vjerojatno je to i jedna opuštenost koju ćeš sresti ovdje na Baliju, tako da bez obzira na promet i gužve, Bali zaista nudi toliko mnogo pozitivnih stvari pa je jednostavnije zažmiriti na jedno oko što se tiče toga.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Razgovarala: Petra Šafranko
Foto: Privatna arhiva