Kad kažemo odmor, često pomislimo na destinacije koje iskaču iz svih tražilica: Pariz, Bali, Amalfi, New York. No istina je da nas niti najljepše mjesto neće odmoriti ako nastavimo nositi isti tempo, iste navike, iste zahtjeve.
Zato, umjesto da planiramo gdje ćemo sve otići na putovanju da ispunimo svoju listu, možda bismo mogli planirati kako ćemo se osjećati. Koja emotivna iskustva želimo doživjeti.
Za domar odmor – krenimo prvo od osjećaja, ne od mape
Prije nego što krenemo s listanjem destinacija, avionskih karata i “must-see” popisa, postavimo si ova tri pitanja:
1. Treba li nam tišina ili uzbuđenje?
Jesmo li umorni od ljudi, buke, poruka? Ili nam, naprotiv, treba nova energija, smijeh i pulsiranje života oko nas?
2. Želimo li biti blizu vode, šume ili među ljudima?
Voda umiruje. Šuma nas uzemljuje. Gradovi nas ponekad podsjećaju da pripadamo nečemu većem od sebe.
Blizina prirode nije samo kulisa, ona mijenja naše disanje, ritam srca, dubinu misli. Odaberite putovanje prema instinktu, što vas prvo zove kad pomislite na odmor.
3. Je li nam važno kretanje ili usporavanje?
Trebamo li se kretati, istraživati, penjemo li se, tražimo li staze?
Ili sanjamo o satima provedenim na terasi s knjigom, bez potrebe da bilo gdje idemo?
Birajmo manje popularna mjesta za odmor
Ne moramo uvijek putovati tamo gdje idu svi. Zapravo, najdublji odmori često se događaju na mjestima koja nisu “in”, koja ne obećavaju sadržaj na svakom koraku, nego prostor u kojem se možemo napokon opustiti.
Umjesto da biramo glavni grad, možemo odabrati malo selo u unutrašnjosti.
Negdje gdje kava traje satima, jer ne trebate nigdje žuriti. Umjesto popularnih plaža u srpnju, možemo otići na obalu izvan sezone. Proljeće na moru ima drugačiji miris, slan, spor, pun uzbuđenja oko dolaska vrućih dana, ali svejedno mir sadašnjeg trenutka. Šetnje uz prazne rive, kupanje u sada već toplom moru.
Ako volimo more, ali ne volimo gužve, neće nas odmoriti šetnja Stradunom u srpnju među tisućama turista. Ali Vis u travnju? Lastovo u svibnju?
Tamo gdje nas jutrom budi zvuk galebova, a večeri provodimo uz domaću hranu i razgovore koji traju koliko i vino u čaši – tamo pronalazimo ono zbog čega smo zapravo krenuli na put.
Poanta nije da ignoriramo ljepotu poznatih mjesta. Poanta je da ih ne biramo zato što ih svi drugi biraju. Biramo ono što hrani naš ritam, našu potrebu, naš unutarnji pejzaž.
Ništa više od onog što jesmo
Odmor ne počinje dolaskom na destinaciju, on počinje prije, u načinu na koji zatvaramo stvari kod kuće. Zatvorene obaveze, makar djelomično, omogućuju nam da ne nosimo nedovršene priče sa sobom.
Ako putujemo s idejom da će mjesto sve popraviti, vjerojatno ćemo se razočarati. Ali ako odemo s namjerom da budemo prisutni i bez pritiska da bude savršeno već smo na pola puta do pravog odmora.
Najljepši trenuci često nisu isplanirani. Spontani razgovori, neplanirani odlasci, promjene ritma. Ljepota namjernog putovanja nije u kontroli, nego u povjerenju. U dopuštanju da stvari ne budu savršene, nego stvarne. Odmor koji stvarno odmara ne ovisi o lokaciji, već o tome jesmo li sebi dali dopuštenje da barem na nekoliko dana ne budemo ništa drugo osim toga što već jesmo.
Moglo bi vas zanimati i: Kako doista uživati u godišnjem odmoru? Evo nekoliko savjeta.
Tekst: Martina Kolarić
Foto: Pexels