Postoji dan u godini koji nas podsjeti na nešto najjednostavnije i najljudskije – zagrljaj. Svjetski dan zagrljaja obilježava se 21. siječnja i savršen je povod da usporimo, zastanemo i doslovno zagrlimo život.
Zašto se u zagrljaju stvarno osjećamo bolje?
Kad se nekoga grlimo dovoljno dugo (barem 20-ak sekundi), u tijelu počinje mala kemijska čarolija. Povećava se lučenje oksitocina – hormona povezanosti i povjerenja, snižava se razina kortizola – hormona stresa, usporava se rad srca, disanje postaje dublje, osjećamo se sigurnije, mirnije i manje usamljeno.
Zato nije slučajno da djeca instinktivno trče u zagrljaj kad se uplaše ili rastuže. Tijelo zna da je kontakt taj koji smiruje. Kod odraslih je potreba ista, samo je često zakopana ispod obaveza, suzdržanosti i uvjerenja da trebamo biti jaki.
Zagrljaj kao antistres ritual
- Jutarnji zagrljaj – umjesto da prvi dodir dana bude s mobitelom, može biti s osobom s kojom živite.
- „Dobro si došao doma“ zagrljaj – kratki reset nakon posla, prije nego što krenu priče, ručak, zadaci.
- Zagrljaj za laku noć – umjesto da svatko zaspi sa svojim ekranom, 30 sekundi stvarne bliskosti.
Neki ljudi odrastali su u obiteljima gdje se rijetko grlilo. Zagrljaj im može biti neugodan, preintiman ili čak prijeteći. I to je potpuno legitimno. Ako ste među njima, krenite polako – kratki zagrljaj, stisak ruke, tapšanje po ramenu Recite drugima što vam odgovara i promatrajte kako se osjećate tijekom i nakon – neugoda ponekad s vremenom popusti.
Najvažnije je da zagrljaj nikada ne bi trebao biti prisila. Svjetski dan zagrljaja nije poziv da grlite svakoga, nego da osvijestite bliskost, onoliko koliko je vama ugodno.
Pristanak: najljepši dio zagrljaja
U kulturi gdje se često podrazumijeva da se ljudi grle na viđenju, lako zaboravimo na – pristanak. Jednostavne rečenice kao što su: „Mogu li te zagrliti?“ ili „Trebaš li zagrljaj ili ti je draže da samo sjedim s tobom?“ čine ogromnu razliku. Time pokazujemo poštovanje prema tuđem tijelu, granicama i iskustvima. Zagrljaj koji je tražen i prihvaćen ima puno veću vrijednost od onog koji je iznuđen.
Ako vam je do igre, možete uzeti ovaj dan kao nježni izazov:
- 1 svjestan zagrljaj s osobom koju volite – ne usputan, nego namjeran
- 1 poruka nekome koga ne možete zagrliti uživo („Da si bliže, sad bih te zagrlio/la.“)
- 1 zagrljaj za sebe – doslovno: stavite dlanove na prsa ili ramena, duboko udahnite i osjetite kako se tijelo smiruje
Možda zvuči banalno, ali tijelo često ne zna razliku između zamišljenog i stvarnog zagrljaja – reagira mekšim mišićima, sporijim disanjem, osjećajem sigurnosti.
Koliko zagrljaja nam zapravo treba?
Poznata obiteljska terapeutkinja Virginia Satir voljela je reći da su nam potrebna četiri zagrljaja dnevno da bismo preživjeli, osam da bismo održavali ravnotežu i dvanaest da bismo rasli. Iako brojke zvuče gotovo simbolično, poruka je vrlo konkretna: fizička bliskost nije luksuz, nego osnovna emocionalna potreba. Zagrljaji nemaju nuspojava, ne koštaju ništa i dobro djeluju na obje strane i na onoga tko ih daje i na onoga tko ih prima.
Zagrljaj je mnogo više od fizičkog kontakta. U užurbanom svijetu u kojem je sve brzo, glasno i površno, iskren zagrljaj možda je jedan od najsporijih, ali i najljekovitijih trenutaka koje si možemo pokloniti. Možda je baš danas dobar dan da nekome budeš – taj zagrljaj.
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: NLP trening: 5 tehnika koje će vam koristiti svaki dan