O snu ne razmišljamo previše sve dok ne dođemo do točke u kojoj on počne utjecati na sve naše dnevne funkcije. Govorimo o nedostatku sna, naravno.
Upravo ta esencijalna potreba najviše nedostaje majkama male djece i beba zbog čega može doći do raznih ozbiljnih stanja i problema sa zdravljem. Kako to promijeniti, na što utjecati i koliko su neki obrasci sna važni za bebe i toddlere, objasnila nam je psihologinja i psihoterapeutkinja, Marina Ecimović koja stoji iza Instagram profila Svijet snova.
Odvojite nekoliko minuta i uživajte u stručnim i korisnim savjetima.
Recite nam malo više o sebi i o Svijetu snova.
Pozdrav svim čitateljima, ja sam Marina Ecimović, dvostruka mama, supruga i stojim iza brenda Svijet snova. Prepoznata sam po tematici dječjeg spavanja, ali rekla bih da je moja misija prvenstveno podrška mentalnom zdravlju majki. Povezala sam dječje spavanje sa svojom strukom (psihologija i psihoterapija) i pomažem mamama da se bolje osjećaju u svojoj ulozi, da prigrle novu sebe u majčinstvu i stvore realna očekivanja od sebe i od svog djeteta. Na počecima svog rada radila sam samo savjetovanje o dječjem spavanju, ali sam sa svakom klijenticom shvaćala koliko je važno, prije svega, da je mama dobro i onda sam, s vremenom, veći naglasak počela stavljati na mentalno zdravlje majki. Nakon jednog završenog psihoterapijskog studija upisala sam i drugi kako bih mogla što kvalitetnije podržati svoje klijentice. Danas u svom radu vodim nekoliko grupa podrški za majke, radim 1:1 terapijski s mamama, a usluge spavanja nudim u sklopu online tečajeva o spavanju, u sklopu kojih često kombiniram grupno savjetovanje.
Kako ste se odlučili specijalizirati i širiti svijest, odnosno pomagati baš u ovom području?
Kao novopečena nezaposlena mama psihologinja čudila sam se zašto nas na faksu nitko nije učio o ovoj temi koja muči većinu roditelja malih beba. Tražila sam odgovore zašto moj sin spava tako kako spava, odnosno tada mi se činilo da ne spava i zašto se odjednom s četiri mjeseca počeo buditi tisuću puta noću. Odgovore sam pronašla u stranoj stručnoj literaturi. Što sam više proučavala, to me više intrigiralo područje dječjeg spavanja. Nisam se mogla prestati educirati o ovoj temi i čudila sam se zašto se ovime nitko ne bavi kod nas. Nakon što sam poboljšala situaciju sa spavanjem kod svog sina, odlučila sam isto pružiti i drugim roditeljima. Prvo sam počela s prijateljima i poznanicima, a onda sam odlučila i službeno otvoriti obrt te se baviti savjetovanjem roditelja o dječjem spavanju. Tako je 2018. nastao Svijet snova.
Koliko je dobro i potrebno slijediti budne prozore i u čemu oni pomažu kada je kvalitetan san bebe u pitanju?
U radu s mamama shvatila sam koliko samo čitanje o razmacima budnosti zna opterećivati, jer primjerice, postoji beba od četiri mjeseca koja može bez problema izdržati budna tri sata, a po tablicama to „nije normalno“ pa njena mama dobije dojam da „sve radi krivo“. Jako sam oprezna s tablicama kad se tiče dječjeg spavanja upravo iz razloga što je svako dijete priča za sebe i ne mogu svi imati iste potrebe za snom, a u tablicama se nekako prešutno daje poruka. Tablice trebaju služiti samo kao orijentir, ali u obzir treba uzeti širu sliku i sve ostale faktore koji utječu na dječje spavanje. A ti faktori su brojni. S druge strane, važno je slijediti razdoblje kada dijete pokaže znakove umora i uspavati ga na vrijeme, kako ne bi došlo do premorenosti. Ovo preporučujem prakticirati ne slijedeći slijepo tablice razmaka budnosti obzirom na dob, nego prvenstveno praćenjem znakova umora karakterističnih za dijete, a onda i okvirnim gledanjem na sat. Također, neko dijete od primjerice pet mjeseci može u istom danu imati razdoblje budnosti od sat i pol, a u drugom dijelu dana od dva i pol sata (i jedno i drugo je ok), dok neka tablica s razmacima budnosti može za djecu od pet mjeseci pokazivati da razmak mora biti točno dva sata.
Što se može naučiti o obrascima spavanja na Vašim tečajevima o spavanju novorođenčadi i dječjem snu?
Moja dva tečaja o spavanju su nastala nakon pet godina iskustva rada s mamama na ovu temu i nakon što je kroz moje individualno i grupno savjetovanje prošlo oko 350 klijenata. Svo svoje znanje i iskustvo prenijela sam u njih. Zahvaljujući njima, roditelji mogu dobiti svo potrebno znanje o ovoj temi koje im treba kako bi umirili svoje strahove, ali isto tako mogu dobiti smjernice i alate kako (i zašto) uvesti određene promjene u navike spavanja u cilju poboljšanja kvalitete spavanja. Moj pristup isključuje „cry it out“ metodu i općenito bilo kakve metode, a u primarnom fokusu je sigurna privrženost između roditelja i djeteta koja ni u jednom trenutku nije narušena. Tečaj o spavanju novorođenčadi daje potrebno znanje o specifičnom periodu spavanja u prvim mjesecima bebina života i stavlja naglasak na uspostavljanje zdravih navika spavanja od rođenja. Nije namijenjen za specifičnu problematiku u spavanju. Za to je namijenjen tečaj „Sigurnija kroz dječje spavanje“, koji je za roditelje djece dobi od četiri mjeseca do dvije godine starosti. Oba tečaja su prožeta tematikom majčinstva i osobnog rasta u ovoj ulozi te tematike nošenja s neugodnim emocijama kod vlastitog djeteta.
Činjenica je da mame (pogotovo one koje doje) imaju velikih problema s uspostavljanjem sna i da im kronično fali kvalitetnog sna što utječe na brojne druge čimbenike i funkcioniranje organizma. Mora li to doista biti tako ili možemo nekako utjecati na to da se obrasci sna bebe (a samim time i mame) poboljšaju?
Bebe koje su dojene spavaju drugačije od beba koje nisu dojene. Dojene bebe se češće bude i trebaju podoj da bi ponovno zaspale. Ako mama prakticira zajedničko spavanje u istom krevetu s dojenom bebom, može si olakšati jer nema ustajanja noću i prebacivanja bebe nakon što zaspi u svoj krevetić. Na taj način može dobiti za sebe više sna. Jako je važno da mama za sebe nađe načine da odmori što više u okolnostima koje ima. Za nekoga je to ovo što sam navela, za nekoga spavanje ujutro duže dok bebu preuzme partner ili baka, za nekoga dnevno spavanje preko dana s bebom, za nekoga raniji odlazak na večernje spavanje. U svakom slučaju, jako je važno da mama odmori koliko god može. Prvo bi se mama trebala pobrinuti za sebe i svoj san, a onda vidjeti i što se s bebinim snom može poboljšati. Što se samog spavanja bebe tiče, spavanje bebe se uvijek može promijeniti i poboljšati, ali uz realna očekivanja. Primjerice, dojena beba od šest mjeseci neće moći spavati cijelu noć čak i ako joj se promijeni način uspavljivanja, pa primjerice uspije zaspati pored mame jer biološki je normalno da se beba u toj dobi i dalje budi noću. Važno je imati realna očekivanja. Da bismo imali realna očekivanja, potrebno nam je znanje o ovoj tematici.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Što je regresija sna i kako joj najispravnije pristupiti? U kojim fazama života bebe se ona može javiti?
Regresija spavanja je normalna razvojna faza koja se javlja nekoliko puta u djetetovom životu. To je period kada dijete ne spava na uobičajen način, ima poteškoća s uspavljivanjem i spavanjem. Dijete koje je do nedavno spavalo jako dobro sada zadaje muke roditeljima. Može potrajati od jednog do nekoliko tjedana. Maksimalno to bude osam tjedana, ali rijetko kada potraje baš toliko. Uzrokovana je značajnim razvojnim fazama koje dijete u tim trenucima proživljava. Mozak je preokupiran usvajanjem novih vještina pa se ne može smiriti lako i brzo kao inače. Osobno mi se ne sviđa izraz „regresija spavanja“, jer dijete nije u regresiji, nego u progresiji. Napreduje na mnogim razinama, pa i onoj što se tiče spavanja. Ne nazaduje. Stvar je u tome što se spavanje privremeno pogorša, pa vjerojatno otuda naziv „regresija spavanja“. Svako dijete je različito i regresiju spavanja neće svi doživjeti u jednakoj mjeri, niti u isto vrijeme. Međutim, postoje periodi u prvim godinama kada je najvjerojatnije da će doći do regresije spavanja. Prva je najosjetnija i javlja se između trećeg i petog mjeseca. Sljedeća se javlja između osmog i desetog mjeseca. Zatim oko godine i pol, kada se događa veliki verbalni napredak te kod neke djece i oko druge godine. Imajte puno strpljenja u tom periodu za malo biće koje prolazi kroz velike promjene, nemojte tada uvoditi neke promjene, pobrinite se da odspavaju koliko mogu i nemojte izluditi ako neće moći zaspati u tom periodu, odnosno ako će trebati više podrške.
S kojim problematikama (kada je san bebe u pitanju) se mame iz Vašeg iskustva najviše susreću?
Najčešće su to česta buđenja noću, dugotrajno uspavljivanje, zatim rana jutarnja buđenja, budnost usred noći, preferiranje samo jednog načina uspavljivanja, nemogućnost uspostavljanja željene rutine i sl.
Što je co-sleeping i preporučujete li mamama njegovo prakticiranje?
Co-sleeping je zajedničko spavanje mame (i/ili tate) s djetetom u istom krevetu. Osobno prakticiramo to i dalje s mlađom kćeri. Pobornik sam toga da svaka obitelj treba odlučiti za sebe što će prakticirati i s čim se osjeća najugodnije, ali je važno da se prije toga educiraju prvenstveno o sigurnosnim smjernicama kada je co-sleeping u pitanju. Dakle, preporučujem njegovo prakticiranje za one roditelje koji se osjećaju ugodno s tim, ali uz uvjet slijeđenja sigurnosnih smjernica jer u protivnom može biti opasno. Ne bih to nikada preporučila svim roditeljima jer jednostavno nisu sve prakse pogodne za sve. Svatko treba pronaći svoj put u roditeljstvu i ono s čim se osjeća najugodnije.
Postoje li bolji i lošiji načini za uspavljivanje bebe?
Ne postoje bolji ili lošiji načini uspavljivanja. Postoje oni načini s kojima se mama osjeća najugodnije. Ako mama uživa u uspavljivanju nošenjem svoje bebe, zašto bi to mijenjala? S druge strane, ako ju taj način uspavljivanja izluđuje, onda je vrijeme za promjenu.
Kada je najbolje vrijeme za početak provođenja separacije, tj. kada bi se trebalo početi poticati dijete na samostalno spavanje u vlastitom krevetu i vlastitoj sobici?
Ne volim ovdje navoditi određenu dob djeteta jer ne smatram da se ovako nešto treba odrediti prema starosti djeteta. Nikako ne preporučujem odvajanje djeteta od roditelja za spavanje u prvoj godini bebina života. Sve ostalo je stvar osobne odluke i okolnosti, na kraju krajeva. Postoje primjerice roditelji koji žive u stanu s jednom spavaćom sobom i nemaju mogućnost za razdvajanje.
Od koliko godina djeca više ne trebaju dnevno spavanje? Koliko djeca poslije tri godine po noći trebaju sna?
Ima djece koja s dvije godine prestanu spavati po danu (to su obično djeca visoke razine energije), a ima djece koja imaju veće potrebe za snom te sa šest godina i dalje trebaju dnevni san – poput mog sina. Jako je važno uzeti u obzir individualne potrebe svakog djeteta. Kada dnevni san nepovoljno utječe na odlazak na večernje spavanje odnosno jako ga pomakne ili kada dnevno uspavljivanje traje duže od sat vremena, vjerojatno je vrijeme za lagano ukidanje dnevnog spavanja.
Kako toddlera potaknuti na dnevno spavanje kada vidimo da je umoran, a odbija spavati?
Toddleri jako vole ispitivati granice. Također vole 1:1 vrijeme s roditeljima, a uspavljivanje je idealno za to, iz njihove perspektive. Ovdje je jako važno vidjeti prije svega kakvi su roditelji u postavljanju granica svom djetetu. Ako je dijete vidno umorno, treba mu omogućiti uvjete za spavanje. Potrebno je puno strpljenja i mirnog vodstva, kako bi bila veća vjerojatnost za suradnju. Ako dnevno uspavljivanje traje svaki dan sat vremena, to je svakako predugo i onda treba revidirati potrebu djeteta za dnevnim spavanjem.
Djeca se vraćaju u škole i vrijeme je za prilagodbu rutine. Kako bi po vama izgledala savršena rutina za jednog školarca?
Upravo imam jednog friškog školarca prvašića. Taj isti školarac je prije škole volio dugo spavati. Lagano smo ga privikavali na školski ritam, ali ne previše. Znala sam da će se prilagoditi kada dođe vrijeme za to. Već sada je usvojio ritam ranijeg odlaska na spavanje, oko 20 sati i ranije jutarnje buđenje, oko 7 ujutro. On ima veće potrebe za snom i tih 11 sati sna je za njega minimum, dok s druge strane ima djece njegove dobi koja bez problema funkcioniraju s primjerice 9 sati sna. Zato rutina treba biti prilagođena upravo tome – potrebama svakog djeteta, a i obiteljskoj dinamici. Mi kao obitelj sada organiziramo aktivnosti na način da sin oko 20 sati bude u krevetu jer je važno da mu osiguramo što više sna u ovim okolnostima. To je naša rutina, a rutina nekog drugog školarca može biti poprilično drugačija.
Moglo bi vas zanimati i: 5 činjenica što se sve promijeni dolaskom majčinstva
Tekst: Dalia Žmegač-Kunić
Foto: Lea Grgurić