Marina Bruner: Kako komuniciramo sa sobom?

by Anđela Sabranović

Koliko pažnje pridaješ komunikaciji koju vodiš sam/a sa sobom? O tome kako mi komuniciramo sa sobom ovisi i komunikacija svih ostalih ljudi prema nama. Što zapravo određuje naš samogovor, a onda i komunikaciju s drugim ljudima približit ću ti kroz ovaj tekst.

Komunikacija je vrlo važan i neizbježan dio našeg života. Mi konstantno komuniciramo kako verbalno tako i neverbalno. Većinu vremena i pažnje pridajemo komunikaciji s drugim ljudima dok manje obraćamo pažnju na onu komunikaciju koju vodimo sami sa sobom, a upravo je ona najvažnija u životu svakoga od nas. Od tuda valja krenuti.

Prije samo nekoliko godina nisam uopće bila svjesna vlastitih misli i komunikacije koju sam vodila sama sa sobom. Nisam razumjela zašto se osjećam loše, zašto mi ne ide u životu, zašto nisam sretna i radosna kada ustvari imam puno razloga za to.

Moj samogovor, znači moj monolog koji sam vodila sama sa sobom bio je sve samo ne podržavajući. Kritičar u meni radio je na najjače. Većinu vremena nalazila bi sebi mane i zamjerke. Jednom riječju komunikacija sa samom sobom bila mi je jako loša i destruktivna. Tek kada sam postala svjesna svega ovoga što ću sada podijeliti s vama uspjela sam to promijeniti.

Mi se naime sebi najviše obraćamo mislima koje mislimo i upravo je zato jako važno osvijestiti kakve misli imamo. Znaš li da u danu imamo između 60 i 70 tisuća misli i da su većina od njih negativne?  Sada zamisli što činimo sebi ako ne kontroliramo svoje misli i kakva je onda naša komunikacija koju vodimo sa sobom. Uz misli nerijetko i verbaliziramo ne podržavajući samogovor zato imam nekoliko pitanja za tebe koje će ti pomoći da osvijestiš u ovom trenutku kakva je tvoja komunikacija sa samom sobom. Budi iskrena kada odgovaraš na ova pitanja jer jedino tada će ovo imati smisla za tebe. Kakvi god da budu tvoji odgovori imaj na umu da kritiziranje sebe te vodi u taj začarani krug nezadovoljstva i da je prihvaćanje sebe prvi korak na putu promjene.

Koliko često sebe nazivaš glupom, lijenom, nesposobnom, neorganiziranom, ružnom, debelom, niskom, prgavom…? Koliko često sebe kritiziraš kada ti ne ide sve onako kako si zamislila? Koliko često sebe kriviš da nisi dobra majka, supruga, kćer, sestra, prijateljica? Kako se osjećaš i što misliš o sebi kada te netko kritizira? Kakve pogrdne nadimke sebi daješ pa i u šali te koliko se često šališ na svoj račun? Kako vidiš sebe kada se pogledaš u ogledalo? Koliko često sebi kažeš da se voliš i prihvaćaš upravo takva kakva jesi? Kada si se zadnji puta pohvalila i osjetila ponosnom? Kada si zadnji puta bila tu za sebe? Koliko često odlaziš na redovne liječničke preglede? Stavljaš li sebe na prvo mjesto? Koliko brineš o svojoj ishrani i tjelesnoj aktivnosti? Imaš li hobi i koliko si mu posvećena?

O tome kako mi komuniciramo sa sobom ovisi kakav ćemo život živjeti, kako će nas drugi ljudi doživjeti i kako će se u konačnici prema nama i odnositi. Drugi ljudi su naše ogledalo što znači da se ogledaju u nama i na temelju toga s nama i komuniciraju što verbalno što neverbalno. To se naravno odvija nesvjesno zato ne krivite druge kada nisu prema vama najbolji ili najljubazniji nego zavirite u sebe i pronađite što je to u vama što drugu stranu potiče na takvo ponašanje. Zapamti uvijek je do nas nikad do drugih ljudi. Mi dobivamo ono što nosimo u sebi sviđalo se to nama ili ne. Ako smo nesigurni ili imamo manjak samopouzdanja ili samopoštovanja druga strana će u komunikaciji upravo pogoditi tu točku koja je nama bolna ne bi li je mijenjali.

Kako to naša podsvijest utječe na komunikaciju?

Ako na dubokom nesvjesnom nivou imamo osjećaj manje vrijednosti (ili bilo koji drugi ) koji najčešće nosimo još iz ranog djetinjstva. Dati ću vam primjer. U vrtićkoj ili školskoj dobi niste bili pozvani na nečiji rođendan i to ste kao dijete percipirali odbacivanjem ne prihvaćanjem tj. osjećajem manje vrijednosti. Vjerujem da je većina nas doživjela neki oblik sličan ovome i da smo tada donijeli upravo takav zaključak. Iz današnje perspektive ovo bi nam moglo biti čak i smiješno dok iz perspektive npr. šestogodišnjaka to je sve samo ne smiješno. Kada se kroz život zaredaju događaji u kojima se mi osjetimo upravo tako kako sam navela mi svaki puta jačamo taj osjećaj  vlastite manje vrijednosti. Toga najčešće nismo svjesni ali su zato drugi ljudi tu da nam pomognu da to osvijestimo. Tek kada postanemo nečega svjesni možemo raditi na tome da to i promijenimo prije ne. Zato često čujete kako naša podsvijest upravlja s nama. I da to je upravo tako.

Ne zaboravi da sebe uvijek nosimo sa sobom i da smo mi jedina osoba od koje ne možemo pobjeći koliko god bi to ponekad možda i voljeli. Zato sebi trebamo biti na prvom mjestu i raditi upravo na toj osobnoj komunikaciji jer o njoj ovise naše emocije koje nas u konačnici i vode do manifestacija. Kada smo mi podržavajući za sebe, kada volimo i prihvaćamo sebe, kada smo svjesni svoje vrijednosti i živimo svoju istinu tada je komunikacija s drugim ljudima potpuno drugačija tj. u skladu je s našom nutrinom.

Što je još važno kod komunikacije?

Razmislite o ovoj temi i slobodno mi se javite ako imate bilo kakva pitanja.

Sretno.

Moglo bi vas zanimati: Briga o sebi proizlazi iz naše svjesnosti

Tekst: Marina Bruner

Foto: Pexels

Marinu možete kontaktirati na: mbruner.coaching@gmail.com

Možda će vam se svidjeti

Želite pratiti novosti vezane za slowliving concept?

Povremeno ćemo vam slati notifikacije sa savjetima kako živjeti bolje, zdravije i sretnije!