Piše: Mirna Zidarić
Nova godina, nova ja… a-ha;)
Svakome treba poticaj da se trgne, da odluči promijeniti neke navike koje mu smetaju, da se potakne na novi početak, pa makar dolazio od samog sebe s novom godinom.
Uostalom tko vam je bolji prijatelj od vas samih? Možda ga vi imate, ali moram priznati da meni nitko ne može pomoći koliko sama sebi mogu olakšati, ali bogme i otežati život.
Lako je kada si u skladnom odnosu ili radnom okruženju punom ljubavi i razumijevanja pa na valu emotivnog zanosa sve klizi, ali to je daleko od izazova stvarnog života, pa valja razjasniti da ništa nije kao što se čini iza filtriranih prikaza idealnih lokacija, partija, složne radne zajednice, filtriranog make up-a, blagdanskog stola ili pak obiteljskog sklada.
Na ovom smo portalu svi dovoljno zreli da nam je manje – više jasno kako stvari u životu funkcioniraju, ali je uvijek lakše znati da u svemu što nas tišti nismo sami. Pa tako ni u siječanjskoj depresiji koja je posljedično vezana uz blagdanski prosinački zanos i prateće, uglavnom pretjerane troškove, odlazak djece iz obiteljskog gnijezda, razočaravajućih odnosa u koje ste polagali mnogo nade ili pak kaosa u svijetu oko nas, propast nekih profesija koje su odgovorne za stanje u društvu ili pak sveopćem odumiranju mozga pod pritiskom kratkih, blještavih, ispraznih, stupidnih, ‘nećete vjerovati’ klipova.
Brain rot
Brain rot (moždana trulež) proglašena je Oxfordovom riječi godine 2024.
Uz sveprisutne kamere na mobitelima svi pokušavaju svoje frustracije prebaciti na druge, tek su rijetke iznimke kreativno poticajne, a vrlo je dragocjeno pokušati se oduprijeti negativnom uplivu u vašu malu zonu spokoja koju ste godinama gradili.
U tom smislu uvijek se oduševim kada se podsjetim da su se s manje-više sličnim problemima ljudi nosili tisućama godina unazad iako nije bilo moderne tehnologije, jer ljudsko je biće sazdano na način da temeljne postavke uvijek i svugdje, bez obzira na rasu, spol ili dob – funkcioniraju isto.
Kako znam?
Uvijek me na to podsjete „Meditacije“ ili razgovor sa samim sobom slavnog rimskog cara Marka Aurelija pisane oko 170. i 180. godine koje držim na noćnom ormariću.
Govore o univerzalnim ljudskim stanjima – strah, gubitak, ambicija, taština, bijes, prolaznost. U svijetu kaosa (rat, bolest, politika) bitan je naš stav, reakcija i kontrola misli. Izdvojit ću – sebi uvijek kao podsjetnik, ali i vama može biti korisno:
- „Najveća moć je ostati miran“
- „Ne odgađaj biti dobar“
- „Ne objašnjavaj -budi.“
- „Život je tren. Postupaj dostojno.“
- „Ne uzvraćaj zlom – to je poraz“
Tako sam sa sobom razgovara mudar rimski car koji je izložen sumnjama, iscrpljen od izazova razne vrste. Svaki se put podsjeti da mora zadržati fokus samo nad onim što može kontrolirati, a to je način na koji on sam reagira.
Rekli bismo – ništa lakše.
Temelji su to i moderne psihologije, ali dok još možemo najbolje ih je primijeniti i bez stručne pomoći… dok još nije neophodna.
Sretna nam nova i nove – još bolje MI!
Tekst: Mirna Zidarić
Foto. Instagram, privatna arhiva
MOGLO BI VAS ZANIMATI: KOLUMNA MIRNE ZIDARIĆ – Zašto je kasno ispričavati se nakon što smo već kliknuli “objavi”?