Slowliving koncept zalaže se za zdraviji i bolji život, a ne brži. Možemo reći da na neki način prkosi svemu onome što se danas promiče i čemu se stavlja etiketa uspješnosti i vrijednosti. Ako radimo više, imamo manje vremena za sebe i svoje voljene, ne znači da smo uspješniji. Kako pronaći ravnotežu i osjećati se ispunjeno, zadovoljno i ostvarivati svoje ciljeve?
Jedan od alata koji nam u tome može pomoći je mindfulness meditacija. Za razgovor o mindfulnessu izabrali smo stručnjakinju za mindfulness, doktoricu znanosti Ivanu Burić, znanstvenicu i psihologinju koja trenutačno živi i radi u Amsterdamu. Ivana je nakon studija psihologije u Hrvatskoj nastavila svoje školovanje u Engleskoj i Nizozemskoj gdje je stekla zvanje doktorice znanosti. Ideja za istraživanjem mindfulnessa rodila se nakon što je sama doživjela prometnu nesreću kao pješakinja. To traumatsko iskustvo ostavilo je posljedice, strah i poremećaj pažnje. No, u Ivani se tada probudio istraživački duh i krenula je u potragu za novim znanjima i interesima.
Doktorica Burić objasnila nam je što je mindfulness, kako ga možemo uvrstiti u svoju svakodnevicu, što dobivamo prakticiranjem i kako ga ona sama prakticira.
Danas se sve više govori o mindfulnessu i mindfulness praksama. Što bi značio mindfulness i koje su njegove dobrobiti?
Mindfulness je skup jednostavnih tehnika kojima treniramo svom um da bude otporniji na stres i prisutniji u sadašnjosti. Iz istraživanja znamo da je prosječna odrasla osoba 47% svog dana izgubljena u mislima o prošlosti i budućnosti. Što manje usmjeravamo pažnju na ono što se događa u sadašnjosti i što više živimo na autopilotu, to smo nezadovoljniji i zato je tu mindfulness.
Način na koji mindfulness tehnike izgledaju u praksi se najkraće može opisati kao namjerno usmjeravanje pažnje na samo jedan aspekt sadašnjeg trenutka sa stavom neosuđivanja i znatiželje. Na primjer, to može biti usmjeravanje pažnje na disanje i odmaranje sa svakim udahom i izdahom bez da ih pokušavamo promijeniti. No postoje i brojne druge mindfulness tehnike koje idu dublje te uključuju rad s mislima ili emocijama.
Po meni, ono što je najvažnije je da je mindfulness već preko 40 godina u znanosti i na tisuće istraživanja pokazuju da je uistinu učinkovit. Već nakon osam tjedana redovite primjene mindfulnessa nastaju mjerljive promjene širokog spektra poput smanjenja stresa, anksioznosti, depresivnosti, poboljšanja u pažnji, zdravlju ili kvaliteti spavanja. Također, vidimo i promjene na mozgu te u krvi što pokazuje da stvara i objektivne promjene u tijelu. Već se godinama bavim znanstvenim radom u području psihoneuroimunologije, a mindfulness je stvarno najzanimljiviji i najkorisniji skup tehnika na koji sam naišla.
Na što je važno paziti ako osoba želi naučiti tehnike mindfulnessa?
Prvo je važno imati realna očekivanja jer mindfulness nije rješenje za sve probleme. Ako imamo netretirane probleme s mentalnim ili tjelesnim zdravljem, mindfulness sam po sebi neće pomoći nego ga je potrebno kombinirati s drugim dokazano učinkovitim tretmanima.
Drugo što je važno znati je da isto kao što za trening tijela znamo da moramo redovito trenirati da bismo povećali snagu, tako je potrebno biti redovit s mindfulnessom. Ne možemo imati samo tu i tamo koju mindfulness praksu pa se pitati kako to da meni ne djeluje toliko. Mindfulness ne radimo samo kada smo pod stresom ili napeti da bismo se opustili, nego ga moramo raditi redovito da bismo mogli dobiti sve dobrobiti.
Dakle, potrebno je formirati naviku redovite prakse koja postaje uobičajeni dio svakodnevnice. Zbog toga mnogi lako odustaju od mindfulnessa jer je teško samostalno proći početne učenja mindfulnessa dok to ne postane navika.
Prema tvom iskustvu, koji je glavni stereotip ili predrasuda na koju si naišla u Hrvatskoj na temu mindfulnessa?
Izdvojila bih tri stvari. Prva se tiče religije gdje se postavlja pitanje kosi li se mindfulness s religijskim opredjeljenjem. To pitanje se postavlja jer se mindfulness sastoji od meditacije i ima korijene u Budizmu. Iako se mindfulness može podučavati iz Budističke perspektive, može se primjenjivati i u potpuno sekularnom formatu iz perspektive psihologije i neuroznanosti bez ikakvih duhovnih ili religijskih elemenata. To je isto kao i post kojeg nalazimo u raznim religijama gdje je dio rituala i tada ima simbolično značenje, ali istovremeno u posljednjim godinama post postaje nešto što koriste mnogi iz zdravstvenih ili fitness razloga te jasno da tada nema religijsko značenje. Tako je i s mindfulnessom, može se koristiti u kontekstu religije, ali ne mora.
Druga stvar na koju nailazim je da je mindfulness brisanje misli ili stanje bez misli koje samo rijetki pojedinci mogu postići. To je mit koji je daleko od istine. Nije nam cilj postići stanje bez misli niti je pogreška kada se distraktiramo tijekom meditacije. Neizbježno da će pažnja otići na nešto drugo jer ipak svi imamo ljudski mozak između ušiju. Cilj nam je da treniramo mozak tako da se fokusiramo na jedan aspekt sadašnjeg trenutka i kada primijetimo da je pažnja otišla drugdje, vratimo je opet natrag koliko god puta treba. S vremenom to postaje sve lakše.
Posljednje na što ponekad naiđem je da je mindfulness „prodavanje magle“. No i najjednostavnijom Google pretragom ili, još bolje, pretragom stručne literature, postaje neupitno da mindfulness vrijedi i djeluje što pokazuju na stotine novih istraživanja koja izlaze svake godine.
Osim istraživačkim radom, baviš se i mindfulness edukacijom. Kako izgleda tvoj program, kome je namijenjen i kakva su dosadašnja iskustva tvojih polaznika?
Mindfulness program smanjenja stresa je edukacija u kojoj sam sažela sve najvažnije što sam stekla u zadnjih 10 godina osobnog i profesionalnog rada s mindfulnessom tako da ljudi mogu naučiti sve mindfulness tehnike i razviti naviku redovite prakse na najlakši mogući način.
Ova edukacija traje osam tjedana i odvija se online tako da mogu sudjelovati ljudi iz cijele Hrvatske i regije, uključujući i one koji žive u inozemstvu. Sastajemo se svakog tjedna na dva sata i svaki tjedan učimo nove mindfulness tehnike i psihologijske koncepte koji se onda vježbaju samostalno pomoću audio snimki ostatak tjedana.
Najčešće dolaze ljudi su spremni olakšati stresnu svakodnevicu u obitelji ili na poslu jer vide da će popucati ako nastave trajno živjeti na isti način. Također, često dolaze ljudi koji su već u nekoj vrsti tretmana i žele dobiti više alata za pomoć kod nošenja s problemima s mentalnim zdravljem, medicinskim dijagnozama ili velikim životnim promjenama.
Kako izgleda tvoj mindfulness u svakodnevici i imaš li svoje mindful dan?
Moja mindful rutina započinje s buđenjem. Ostajem u krevetu nekoliko minuta da osjetim cijelo tijelo i promotrim trenutne unutarnje procese u umu. Zatim koristim čin pripremanja i pijenja čaja kao neformalnu mindfulness praksu. Neformalna praksa znači da svakodnevnu aktivnost radimo malo sporije i puno svjesnije nego što nam je prirodno te da koristimo sva osjetila: miris, sluh, njuh, okus i dodir. Odmah nakon toga kreće moja formalna praksa mindfulness meditacije koja obično traje 15 minuta.
Kroz ostatak dana, radim više puta kratke predahe uz mindfulness da izađem s autopilota te vidim što se trenutno događa u meni i što mi sada treba. Također, i dalje dovodim mindfulnes trenutke u svakodnevne aktivnosti poput šetnje, tuširanja, plesa, jedenja i drugih ovisno o danu. Naravno, uvijek će biti dana kada putujemo, razbolimo se ili iz drugih razloga razbijemo dnevne rutine, ali ne mora niti može biti savršeno da bi djelovalo.
Što bi poručila čitateljima koji bi htjeli isprobati mindfulness?
Pozvala bih ih da započnu odmah sada tako da se prijave na besplatni mindfulness izazov sa mnom na webu Mindfulness centra Split koji je pogodan za početnike. Dobit će tri video lekcije i tri audio snimke koje ostaju zauvijek s njima te na tom webu mogu saznati puno više o mindfulnessu.
Za one koje su željni odmah početi formirati naviku redovite mindfulness prakse i naučiti sve mindfulness tehnike, mogu ispuniti selekcijski upitnik za upis na Mindfulness program smanjenja stresa da vidimo je li to prava opcija za njih.
Razgovarala: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.
Foto: Privatna arhiva