Kako razviti emocionalnu inteligenciju kod djece? Donosimo 7 malih situacija kroz dan i kako reagirati

by Slowliving uredništvo

Emocionalna inteligencija nije mirno dijete koje se nikad ne ljuti. To je sposobnost da dijete prepozna što osjeća, razumije zašto to osjeća i nauči kako se s tim osjećajem nositi – bez da povrijedi sebe ili druge. Dobra vijest: to se uči. Ne kroz predavanja, nego kroz svakodnevne, male situacije u kojima smo uz dijete dok prolazi svoje emocije.

1. Imenujte emocije

Kad dijete plače, viče ili se povlači, najkorisnije što možete napraviti je dati riječ onome što se događa: “Vidim da si ljut.” “Djeluješ razočarano.” “To te povrijedilo.” Dijete ne mora odmah biti mirno, dovoljno je da osjeti da ga razumijete.

2. Validirajte osjećaj

Poruka može zvučati ovako: “Normalno je da si ljut. Ne možeš udarati.” “Razumijem da si tužan. Nećemo kupiti igračku.”
Emocije su dobrodošle. Ponašanje ima granice. To je temelj emocionalne sigurnosti.

3. Učite dijete što može učiniti s emocijom

Umjesto “smiri se”, ponudite alat: “Hoćeš da dišemo 3 puta zajedno?” “Možeš stisnuti jastuk.” “Možeš otići u svoj kutak pa se vratiti kad budeš spreman.” Cilj nije da dijete nikad ne eksplodira, nego da s vremenom sve brže pronalazi način da se vrati u ravnotežu.

4. Modelirajte vlastitu regulaciju

Najbrža škola emocionalne inteligencije je ono što dijete vidi kod vas. Rečenice poput: “Ja sam sad uzrujana, trebam minutu da se smirim.” “Pogriješila sam, oprosti.” “Sad dišem da se ne izderem.” …uče dijete da emocije nisu sramota, i da se mogu regulirati.

5. Razgovarajte o emocijama kad je mirno

Najbolje učenje se ne događa usred tantruma, nego kasnije. Kratko i jednostavno: “Što te najviše naljutilo?” “Što bi drugi put moglo pomoći?” “Što ti treba kad si tužan?” Bez ispitivanja, bez moraliziranja, više kao zajedničko istraživanje.

6. Dajte djetetu jezik potreba

Ispod emocije je potreba. Ljutnja često skriva: granice, umor, nepravdu. Tuga skriva: gubitak, usamljenost, razočaranje. Kad dijete nauči reći “trebam pauzu” ili “trebam da me čuješ”, manje je potrebe za dramatiziranjem kroz ponašanje.

7. Normalizirajte velike osjećaje

Djeca nisu preosjetljiva, njihovi živčani sustavi su u razvoju. Kad im poručimo “pretjeruješ”, uče da su emocije opasne ili nepoželjne. Kad poručimo “vidim da ti je teško i tu sam”, uče da emocije prolaze i da su sigurna u odnosu.

Emocionalna inteligencija ne raste iz savršenih reakcija, nego iz ponavljanja: dijete osjeti emociju, odrasli ostane prisutan, postavi granicu i pokaže put kroz to. I svaki put kad ste uz dijete u njegovom “oluji”, gradite nešto veliko: sposobnost da jednog dana samo sebe smiri, razumije i vodi kroz život.

Možda će vam se svidjeti

Želite pratiti novosti vezane za slowliving concept?

Povremeno ćemo vam slati notifikacije sa savjetima kako živjeti bolje, zdravije i sretnije!