Dok smo prošle godine sjedili zatvoreni u svoja četiri zida, mnogi su si postavili pitanje: Što je to u putovanju da toliko žudim za njim? U trenutcima kad nam je prilično grubo oduzeta sloboda neometanog kretanja kuda i kada želimo imali smo vremena za razmišljanje.
Jesu, znanstvena istraživanja su pokazala da su ljudi koji putuju sretni.
Njihova razina hormona koje nazivamo hormonima sreće – serotonina, dopamina, endorfina i oksitocina raste, a zadovoljstvo je sveprisutno. Na odmoru količina stresa je puno manja nego u radnom okruženju. Monotoniju, pa čak i učmalost svakodnevice, putovanja razbiju iznenađenjima, neočekivanim situacijama, ponekad tek novim iskustvima koje doživimo i saznanjima koje usvojimo.
I sve je to dobro poznato. No postoji još razloga zbog kojih volimo putovati. A to su povezanost s prirodom i ljudima, okolinom koju upoznajemo i o kojoj učimo na svojim putovanjima.
Ubuntu iz Južne Afrike
Jedna od riječi koja je možda i suština te povezanosti i koja ponajbolje opisuje osjećaj s kojim se lako poistovjetimo, ali ga je teško prevesti jest ubuntu. Ubuntu dolazi iz nguni bantu jezika, jednog od bantu jezika južne Afrike. U doslovnom prijevodu ‘ubuntu’ znači ‘čovječanstvo’. No njezino je značenje daleko kompleksnije. Smisao pojma ubuntu bio bi “Ja jesam, jer mi jesmo”.
Ili u još slobodnijem prijevodu – nitko od nas nije otok, svi smo mi dio zajednice s kojom dijelimo osjećaj pripadnosti, zajedništva, jedinstva, brige i ljubavi jednih za druge. Na svojim putovanjima želimo postati dijelom zajednice u koju dolazimo i dijelom kulture koju ista njeguje. No da bismo to ostvarili, da bismo spoznali sebe, i mi u tom odnosu dajemo sebe i brinemo o onima oko nas. Ovakvo djeljenje sebe s drugima stvara sponu koju je gotovo nemoguće opisati, ali ju je jednostavno osjetiti ako smo za nju otvoreni.
Friluftsliv iz Norveške
Baš kao što je to i s prirodom. Izleti i putovanja prirodom doživjeli su pravu eksploziju u prošloj godini. ‘Osuđeni’ na zatvorene prostore nestrpljivo smo čekali vrijeme koje ćemo provoditi na svježem zraku. Onako kako to čine Norvežani, neovisno o godišnjem dobu i vremenskim uvjetima. Friluftsliv bi u doslovnom prijevodu značio život na otvorenom, no kao pojam označava prepuštanje i stapanje s prirodom, strast za boravkom u prirodi. Bivati u prirodi bez da se išta u njoj mijenja ili da je se ičim uništava.
Opustiti se, zaboraviti na tehnologiju i upijati svim osjetilima podražaje oko sebe. Uživati u mirisima šume nakon kiše, promatrati sve nijanse izlaska sunca, osluškivati cvrkut ptica ili kreketanje žaba i na taj način pružiti nevjerojatno zadovoljstvo svim svojim osjetilima. Osjetiti mir i spokoj trenutka, sjediniti se u potpunosti s prirodom, ono je što je značenje friluftsliva. Kako biste iskusili friluftsliv ne morate ni planinariti, ni kampirati. Dovoljno je otići u šumu, na obalu mora ili jezera, uroniti stopala u hladnu izvorsku vodu, duboko disati i napuniti se energijom prirode. Ili ga stvoriti u vlastitoj blizini i domu.
Fernweh iz Njemačke
Ako taj mir i spokoj ne pronalazimo u svojoj blizini, nego osjećamo neopisivu čežnju za putovanjima i novim zemljama onda najčešće spominjemo wanderlust ili njemački Fernweh. Opet u doslovnom prijevodu, Fernweh je želja za putovanjem, no ono je više od toga – Fernweh je gotovo nostalgija za mjestom u kojemu još nismo bili. Poput ‘homesickness’-a samo što je ovdje riječ o destinaciji potpuno suprotnoj od one koju nazivamo domom.
Fotografije i priče koje saznajemo o tom mjestu već i prije putovanja izazivaju leptiriće u trbuhu. Sanjarenje i čežnja za odlaskom na neki put ili određenu destinaciju ispunjavaju naše čitavo biće i produžuju osjećaj sreće i zadovoljstva puno više nego kad je samo o putovanju riječ.
Philoxenía iz Grčke
Kad pak dođemo na tu novu destinaciju na kojoj još nismo bili, ne želimo se osjećati kao stranci već kao domaći. Dio zajednice u koju smo došli. U tome najbolje pomaže grčka philoxenía koja se prevodi kao ljubaznost prema strancima, odnosno topla, topla dobrodošlica. I ovdje postoji nekoliko razina značenja ovog pojma. Riječ je zapravo o tome da se na novoj destinaciji uopće ne osjećamo gostima već prijateljima onih kod kojih smo došli.
Žudnju za osjećajem pripadnosti, dalekim mjestima, svježim zrakom i ljubaznošću stranaca sad smo sveli na ove četiri riječi koje jesu teško prevedive, ali s kojima se lako poistovjetiti. Jednostavno ih je osjetiti. No, ima još jedan razlog zbog kojeg volimo putovati. Bar kad se Mešu Selimovića pita. On, naime, smatra kako je stvar u vraćanju. “S jedne točke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovno stizati, bez te točke za koju si vezan, život nije odlaženje i vraćanje, nego lutanje.”
A zbog čega vi putujete?
Tekst: Lucija Biondić aka Gušterica
Naslovna fotografija: Linh Nguyen / Unsplash
