Rad od kuće više nije iznimka nego realnost, ali pitanje je – je li to doista dobro za naše mentalno zdravlje ili nas polako “izolira”? Novo istraživanje provedeno na više od 16.000 radnika kroz čak 20 godina donosi zanimljive, ali i dosta nijansirane odgovore – posebno kad gledamo razliku između žena i muškaraca.
Što je istraživanje proučavalo?
Australski znanstvenici analizirali su podatke iz HILDA istraživanja (Household, Income and Labour Dynamics in Australia) – dugogodišnje studije koja prati život, posao i zdravlje više tisuća ljudi. U ovom radu su pratili više od 16.000 zaposlenih tijekom 20 godina, izbačene su iz istraživanja pandemijske godine 2020. i 2021. jer je mentalno zdravlje tada bilo pod utjecajem mnoštva drugih faktora.
Posebno su gledali koliko ljudi putuju na posao (koliko vremena provode u prijevozu), koliko dana rade od kuće i kako se im mijenja mentalno zdravlje kroz vrijeme. Ujedno su modelima pokušali “očistiti” utjecaj velikih životnih promjena (selidba, rođenje djece, promjena posla i sl.), da bi što jasnije vidjeli efekt rada od kuće.
Što su otkrili o putovanju na posao?
Zanimljivo, učinak putovanja na posao nije isti za muškarce i žene. Kod žena, duljina puta na posao nije pokazala jasan, mjerljiv utjecaj na mentalno zdravlje. Kod muškaraca duže putovanje na posao pogoršavalo je mentalno stanje.
Autori studije kažu da je učinak “skroman”, ali opipljiv, dakle, sat vremena dnevno na putu bilo je otprilike jednako mentalnom efektu kao pad kućnog dohotka od 2 %. Drugim riječima, muškarci koji se već bore s lošijim psihičkim stanjem od žena, često teško podnose dodatno vrijeme izgubljeno u prijevozu.
Rad od kuće: tko profitira najviše?
Tu stvari postaju još zanimljivije. Žene najviše dobivaju, ali ne u bilo kojoj kombinaciji. Za žene, rad od kuće imao je snažan pozitivan učinak na mentalno zdravlje, ali najbolji rezultati su se vidjeli kada su većinom radile od kuće, uz 1–2 dana u uredu ili na terenu tjedno.
Dakle, hibridni rad, ali ne “malo tu i tamo”, nego model većinu vremena doma, ali ipak povremeni odlazak na posao – zbog tima, socijalnog kontakta, strukture.
Kod žena koje su već imale lošije mentalno zdravlje, ovakav raspored je donio bolje rezultate nego isključivo rad na lokaciji, mentalni “dobitak” bio je usporediv s povećanjem kućnog dohotka od oko 15 % – što je ogroman efekt.
Lagani, povremeni rad od kuće (tipa tu i tamo jedan dan) nije imao jasnog utjecaja. A za full-time rad od kuće bilo je premalo podataka da bi se izvukli jaki zaključci. Pozitivan efekt nije samo zbog manje vremena u prijevozu – istraživači su to posebno računali. Dakle, rad od kuće donosi i druge benefite: manje stresa, lakše usklađivanje posla i obitelji, više kontrole nad ritmom dana.
A muškarci?
Za muškarce, rad od kuće nije imao jasan, statistički pouzdan efekt, ni pozitivan ni negativan – bez obzira na to rade li malo, puno ili većinom od kuće. Autori pretpostavljaju da to ima veze s time što su briga o kućanstvu i djeci još uvijek izrazito “ženski” teren (barem u prosjeku) i da mnogi muškarci svoje društvene kontakte, prijateljstva i identitet više vežu uz posao i kolege. Za njih možda rad od kuće znači i gubitak jednog važnog socijalnog prostora, dok za žene rad od kuće često donosi (barem malo) veću fleksibilnost u žongliranju svim ulogama.
Tko je najosjetljiviji na uvjete rada?
Jedna od ključnih poruka istraživanja je da su ljudi s već lošijim mentalnim zdravljem najosjetljiviji na duge odlaske i povratke s posla i (ne)fleksibilne modele rada. Kod njih, pametno posloženi hibridni modeli mogu donijeti najveću razliku – pogotovo kod žena. Kod muškaraca su presudni kraći i manje stresni odlasci na posao, ali i dalje ovisi o osobi.
Nasuprot tome, ljudi koji imaju relativno dobro mentalno zdravlje manje su osjetljivi na to koliko rade od doma, a koliko u uredu. Njima fleksibilnost i dalje puno znači, ali mentalno zdravlje im se ne “lomi” na tome.
Što iz toga možemo naučiti?
Ako si radnica ili radnik, promatraj kako se osjećaš u različitim modelima rada – nema univerzalnog recepta, ako imaš izazova s mentalnim zdravljem, možda je vrijeme da tražiš više dana rada od kuće ili hibridni model, planiraš najzahtjevnije zadatke za dane kad radiš u okruženju koje ti najviše paše (doma ili u uredu), vodiš računa o ritualima: i kod rada od kuće trebaš granice, pauze, “kraj radnog dana”.
Ako si poslodavac, fleksibilnost nije trend nego alat za očuvanje mentalnog zdravlja i produktivnosti, posebno obrati pažnju na ljude koji otvoreno govore o stresu, anksioznosti, iscrpljenosti – njima hibridni model može biti presudan. Razmisli o tome da putovanje na posao uključiš u priču o opterećenju i dobrobiti, ne samo o radnom vremenu i izbjegavaj “one size fits all” politike povratka u ured.
Ne postoji univerzalno rješenje
Poruka istraživanja za javne politike i gradove je jasna: ulaganje u javnu infrastrukturu, bolji prijevoz i manje gužve nije samo prometna priča, nego i priča o mentalnom zdravlju. Podrška fleksibilnim oblicima rada, gdje je to moguće po prirodi posla, dugoročno može smanjiti teret preopterećenosti, stresa i sagorijevanja.
Rad od kuće nije sam po sebi ni dobar ni loš. Pitanje je kako radimo, koliko imamo izbora i koliko slušamo svoje mentalno zdravlje dok slažemo radni tjedan.
Za nekoga će ideal biti tri dana kući i dva u uredu, za nekoga obrnuto, a za nekoga jasna struktura “klasičnog” odlaska na posao. Najbitnije je da prestanemo glumiti da je posao odvojeni svemir i počnemo ga slagati tako da podržava, a ne troši, naš živčani sustav.
Foto: Freepik
Tekst: Sciencealert.com
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Perfekcionizam – umjetnost da se nikada ne osjećaš dovoljno dobrim