Intermittent fasting i razne “restriktivne” dijete često zvuče kao još jedan trend, ali nova istraživanja pokazuju da se u pozadini događa puno više od samog gubitka kilograma.
Znanstvenici iz Kine pratili su 25 osoba s pretilošću tijekom 62 dana programa povremenog energetskog ograničenja (intermittent energy restriction – IER) i otkrili zanimljivo: nije se mijenjala samo brojka na vagi, nego i aktivnost mozga i sastav crijevne mikrobiote.
Istraživanje je pokazalo da prehrana nalik povremenom postu ne “topi” samo masno tkivo, već ona mijenja način na koji mozak i crijeva međusobno razgovaraju.
Što su to radili sudionici?
Sudionici istraživanja su bili uključeni u režim intermittent energy restriction (IER) – to je oblik prehrane u kojem se dio dana ili dio tjedna jede s jasno smanjenim unosom kalorija, a ostatak dana/tjedna nešto slobodnije, ali i dalje kontrolirano. To nije potpuni post, nego kombinacija dana s jačim ograničenjem i dana s “normalnijim” unosom.
Tijekom 62 dana sudionici su u prosjeku izgubili oko 7,6 kg, što je oko 7,8 % tjelesne mase. Istraživači su pratili aktivnost mozga (funkcionalna magnetska rezonancija – fMRI), sastav crijevne mikrobiote (analiza stolice) i biomarkere u krvi.
Što se događalo u mozgu?
fMRI snimke pokazale su promjene u aktivnostima dijelova mozga povezanih s apetitom i ovisničkim ponašanjem, npr. u inferiornom orbitofrontalnom girusu – regiji mozga koja sudjeluje u regulaciji nagrade, impulsa i “volje” kad je riječ o hrani.
Drugim riječima, kod sudionika se nije mijenjao samo subjektivni osjećaj gladi, nego i način na koji njihov mozak procesira signale vezane uz hranu, želju i nagradu. To bi moglo objasniti zašto nekima nakon početne faze dijete postaje lakše “držati se plana” – mozak doslovno uči drugačije reagirati.
A što se događalo u crijevima?
Paralelno s promjenama u mozgu, mijenjao se i sastav crijevne mikrobiote. Određene vrste bakterija postale su brojnije, druge su se smanjile, a promjene u crijevnim bakterijama bile su povezane s promjenama aktivnosti u konkretnim regijama mozga.
Primjerice, bakterije Coprococcus comes i Eubacterium hallii pokazale su negativnu povezanost s aktivnošću u lijevom orbitofrontalnom girusu – dijelu mozga uključenom u izvršne funkcije i samokontrolu kad je riječ o hrani.
Istraživači ovdje ne kažu da “jedna bakterija = jedna misao”, ali pokazuju da postoji dinamična veza crijevo–mozak, posebno kod osoba koje gube na težini putem povremenog energetskog ograničenja.
Os crijevo–mozak: dvosmjerna ulica
Autori studije naglašavaju da je komunikacija između crijeva i mozga dvosmjerna: mikrobiota proizvodi neurotransmitere i neurotoksične tvari koje preko živaca i krvi mogu utjecati na mozak, mozak zauzvrat utječe na naše prehrambeno ponašanje – što i koliko jedemo, a hrana koju jedemo mijenja sastav mikrobiote, koja onda ponovno šalje poruke natrag prema mozgu.
Rezultat je vrlo složena petlja: ono što jedemo mijenja crijeva, crijeva šalju signale mozgu, mozak mijenja ponašanje… I tako u krug. IER režim se u ovoj studiji pokazao kao “okidač” za vidljive, dinamične promjene u toj petlji.
Zašto je ovo važno u kontekstu pretilosti?
Više od milijardu ljudi u svijetu danas živi s pretilošću, što povećava rizik za brojne bolesti – od kardiovaskularnih do karcinoma. Klasične priče o mršavljenju često se svode na “jedi manje, kreći se više”, no ova studija dodaje još jednu dimenziju:
- pretilost nije samo stvar volje, nego i stvar načina na koji mozak i crijeva međusobno komuniciraju
- povremeno ograničavanje energije mijenja neurobiološke i mikrobiološke obrasce, a ne samo centimetre u struku
To otvara mogućnost novih pristupa: možda će se sutrašnji tretmani pretilosti usmjeravati i na određene regije mozga ili ciljanu modulaciju mikrobiote, uz prehranu i kretanje.
Što studija ne tvrdi
Važno je i što ova studija ne kaže, a to je da IER nije savršen za svakoga, ne tvrdi da znamo što je prvo – promjene u mikrobioti ili promjene u mozgu, ne daje “instant rješenje” za dugoročno održavanje težine.
Autori sami naglašavaju da je ovo rani korak i da sad treba provjeriti iste mehanizme u većim i raznolikijim skupinama ljudi, razumjeti točne putove komunikacije između mozga i crijeva u pretilosti te otkriti koji su konkretni mikrobi i regije mozga najvažniji za uspješno mršavljenje i održavanje zdrave težine.
Što uzeti kao poruku za svoj svakodnevni život?
Ako ovo prevedemo u “običan jezik”, poruke su otprilike ove:
- naše crijevo i mozak su u stalnom dijalogu – nije sve u kalorijama na papiru
- način prehrane može mijenjati način na koji mozak doživljava hranu, a ne samo kilograme
- promjene u navikama ne djeluju samo “odozgo” (volja), nego i “odozdo” (mikrobiota, signali iz crijeva)
Povremeni post ili IER može biti koristan alat za neke ljude, ali nije univerzalno rješenje. Osobito kod osoba s poremećajima hranjenja, trudnice, dojilje, djeca, kronični bolesnici ne bi smjeli eksperimentirati s restriktivnim režimima bez stručnog nadzora. Način prehrane uvijek je dobro planirati uz podršku liječnika ili nutricionista, pogotovo ako već postoji dijagnoza (dijabetes, hormonski poremećaji, bolesti probavnog sustava…)
Najvažnije nije juriti za sljedećom “čarobnom dijetom”, nego razumjeti da je tijelo kompleksan sustav. Svaka promjena pa i ona na tanjuru, istovremeno dodiruje crijeva, mozak, emocije i svakodnevne navike. Ova studija samo potvrđuje ono što intuitivno već znamo: kad jedemo drugačije, nismo samo “na dijeti” – polako mijenjamo cijeli unutarnji pejzaž.
Foto: Freepik
Tekst: Sciencealert.com
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Intermittent fasting – povremeni post uz koji zdravo mršavite