Filip Šardi o poduzetništvu, putovanjima te o životu općenito: “Budi svoj, pomaži drugima i ljudi će prepoznati i cijeniti tvoju pravu vrijednost”

by Anđela Sabranović

Uvijek smo u potrazi za sugovornicima koji će u vama, našim čitateljima probuditi optimizam i vjeru kako je doista moguće kroz život koračati s osmijehom i povjerenjem u proces.  Zato smo posebno sretni što vam danas imamo priliku predstaviti Filipa Šardija, mladog poduzetnika koji nas je kroz svoje odgovore osvojio svojom zaraznom energijom, ali i životnom mudrošću. Uživajte u razgovoru koji slijedi.

Filipe, možeš nam se ukratko predstaviti i reći čime se baviš i kako izgleda jedan tvoj radni dan? 

Bok svima, počet ću sa svojim klasikom – putnik sam, strastveni uživatelj hrane, prakticiram yogu, dok sam u poslu numbers nerd i growth strategist. 

Ako imaš online program (course) ili nudiš online coaching/konzalting usluge – tu sam da ti pomognem izgraditi uspješan online biznis u skladu s tvojim vrijednostima i prioritetima, a ne obrnuto.

Nemam baš standardizirane radne dane, no u posljednje vrijeme mi dan izgleda ovako: buđenje između 7-8, jutarnja kava i journaling, te planiranje dana.
Nakon toga odmah krećem na deep work” session od barem 90-120 minuta s fokusom na najvažnije taskove

Pokušavam ne biti na mailu i društvenim mrežama prije nego završim prvi radni session, no u posljednje vrijeme mi to baš i ne ide. Nakon tog sessiona, uzimam veću pauzu i odem u gym odraditi svoj trening, nakon kojeg pojedem prvi obrok u nekom restoranu – rani ručak (oko 13h) i onda imam jedan lagan “social work” session kad odgovaram na mailove i poruke na društvenim mrežama uz ostale lagane zadatke.

Slijedi kratka pauza i povratak u “kućni ured” pa još jedan “deep work” session i teoretski sam gotov oko 16-17. 

No, moram ti priznati da sam ovaj mjesec zbog pripreme velike promotivne kampanje imao i više od nekoliko dodatnih večernjih sessiona, pa mi je sad cilj za veljaču vratiti se u standardnu rutinu i ne dopustiti poslu da se “prelije” u slobodno vrijeme.

Što bi poručio mladim poduzetnicima ili onima koji se tek žele upustiti u poduzetničke vode? 

Puno toga mi pada napamet, no evo pet najvažnijih poruka koje bi meni svakako pomogle da sam ih čuo u ranim danima:

1/ Zabavljaj se dok radiš (ozbiljan) posao

Da si ovo spomenuo Filipu iz 2015., gledao bi te u nevjerici. U prošlosti sam posao smatrao vrlo ozbiljno i nije bilo mjesta za šalu i zabavu kad se radilo, jer ne možeš se “glupirati” kad radiš.

Srećom, bio sam okružen s mudrijim ljudima od sebe koji su mi kroz godine uspjeli usaditi drugu ideju – da se možeš zabavljati i uživati u malim pobjedama tokom svakog dana i da to ne mora značiti da si “neozbiljan” ili da nemaš odgovoran pristup prema radu. 

Štoviše, kad se čovjek opusti – često se rezultati počnu “magično” brže ostvarivati.

2/ Nemoj biti prestrog prema sebi

Ako si imalo kao ja, onda si empatičan prema svima, osim prema sebi. Ljudi smo, griješimo dnevno i dajemo najbolje od sebe. Poduzetništvo je dovoljno izazovno i bez dnevnog negativnog self-talka.

Tretiraj sebe jednako kako bi i vrlo dragu osobu do koje je ti je stalo da uspije.

3/ Budi izvrstan u tome što radiš.

Rezultat nikad nije garantiran – jedino što možeš u potpunosti kontrolirati je tvoj pristup poslu i trud koji ulažeš. Nemoj stvari raditi na pola, već ako se nečeg uloviš daj sebe u taj projekt, ideju ili poslovni pothvat 100% – taj pristup ti garantira izvrsnost, ako ustraješ dovoljno dugo. Što me vodi do sljedećeg…

4/ Treniraj strpljenje. 

Znam da bi ti odmah sad uspjeh, rezultate i lovorike. No, poduzetništvo ne funkcionira tako. Tu se često sjetim onog poznatog citata: 

“People overestimate what they can do in one year and underestimate what they can do in 10 years.”

Kad sam počinjao “stariji mudraci” su mi govorili: ako si dovoljno dugo ustrajan, strpljiv i ne odustaneš kad postane teško – nema šanse da ne uspiješ. Tad mi je to zvučalo kao motivacijski natpis za magnet, no desert godina kasnije, moram ti priznati da se u potpunosti slažem s ovom jednostavnom formulom. 

5/ I za kraj, molim te – “Dont fake it till you make it”

Svi uspješni ljudi su krenuli s istog mjesta – početka. I normalno je da u startu nemaš 10 godina iskustva, sto klijenata i da ne znaš što radiš. S velikim boomom online poduzetništva u posljednjih nekoliko godina zbog korone, užasno je i porasao broj “fake poduzetnika” i upravo zbog tog razloga je autentičnost postala vrlo tražena i cijenjena vrlina.

Budi svoj, pomaži drugima i ljudi će prepoznati i cijeniti tvoju pravu vrijednost. 

U jednoj fazi života putovao si najčudesnijim lokacijama svijeta, ali svejedno nisi osjećao radost. Potom si otkrio meditaciju i onda jogu. Možeš li nam reći nešto više o tome? Što te potaknulo da to počneš istraživati? Kako to utječe na tebe, kako to izgleda u tvojoj svakodnevici?

Tako je, putovao sam i uživao u najljepšim lokacijama i najfinijoj hrani, no nisam uspio pobjeći od sebe i “svoje glave”. 

Uvijek kad putuješ na novu destinaciju ti je super jer odjednom upijaš hrpu novih informacija, pa je mozak privremeno “zauzet” svom tom ljepotom i novitetima, no jednom kad se dojmovi malo slegnu, na površinu počnu izlaziti sve one misli i interni izazovi s kojima se ranije nisi pozabavio.

Nakon par godina takve dinamike sam shvatio da ignoriranje “internih izazova”, djelomično kvari ljepotu putovanja pa sam krenuo intenzivnije tražit “alate” koji mi mogu pomoći.  Prvo sam otkrio meditaciju, koja mi je pomogla da počinjem bolje prepoznavati sve te misli koje se motaju po glavi. 

Meditacija je sama po sebi poprilično statična, zato mi je kao odlična komplementarna aktivnost sjela yoga. Kad prakticiraš trening na pravi način i trudiš se sve poze raditi na pravi način, postigneš meditativno stanje jer doslovno nemaš vremena razmišljati, a istovremeno si 100% usredotočen na svoje tijelo, disanje i pokrete.

Danas na društvenim mrežama vidimo toliko “savršenih” života koji podrazumijevaju čudesna putovanja, ali ti nekako svjedočiš da je sve ništa ako nismo povezani sa sobom. Usudila bih se reći, možemo to i virtualno proputovati, ako nismo povezani sa sobom i ako u nama nije znatiželjni istraživački duh. 

Kako ti to doživljavaš? 

Baš je zanimljiv ovaj naš tajming, jer odgovaram na tvoja pitanja i gledam u spakirani kofer pošto sutra kreće moja peta dvomjesečna avantura na Tajlandu.

Tajland tj. mali otočić Koh Phangan je moje sretno mjesto na koje redovito odem napuniti baterije, raditi na sebi i dobiti kreativnu inspiraciju za nove projekte.  Naravno da ću online dijeliti doživljaje, finu hranu i krajolik s predivnih egzotičnih lokacija, no znam točno zašto idem tamo i što me ispunjava. 

Kad sam bio nešto mlađi imao sam (za mene) krivo uvjerenje, djelomično uzrokovano “savršenim” životima s Instagrama.

Uspoređivao sam se s “uspješnijim” kolegama iz branše, koji su stalno objavljivali slike s različitih lokacijama pa sam povjerovao u priču da sam “slobodan i uspješan”, samo ako stalno nekud putujem. 

Možda to vrijedi za nekog drugog, no nakon nekoliko godina shvatio sam da to nije moja definicija slobode i uspjeha, tako da sam se sad našao u nekoj sredini.  Mogu putovati gdje god hoću i kad god hoću, no draže mi je godišnje možda odraditi jedno ili dva veća putovanja, dok sam ostatak vremena u Hrvatskoj. 

Putujući svijetom susreo si se s raznim kulturama, upoznao različite ljude, obogatio si svoj privatni i poslovni život. U jednom podcastu si rekao kako je za tvoju sreću ključna usklađenost svih životnih segmenata. Kako ti uspijevaš u tome? Koji bi savjet dao našim čitateljima na temu sreće? 

Hahah, mislim da ću po pitanju balansa uvijek biti “work in progress” – ponekad mi bolje uspijeva balansirati sve životne aktivnosti, ponekad malo manje, no počeo sam i to prihvaćati kao neophodne čari života. 

Još uvijek mi se zna dogoditi da se malo previše bacim u poslovne projekte, pa ostala područja pate, no jedna misao me uvijek izravna: 

Posao i poslovni uspjeh, koliko god bili super i koliko god ih tvoj ego voli, NIKAD neće zadovoljiti ostale životne potrebe. 

Jednako vrijedi i za ostala životna polja tj. jednim ne možeš kompenzirati drugo, pa je cilj da si dovoljno svjestan kad u nekom polju pretjeraš, da se vratiš u balans.

Tu puno pomaže meditacija.

A koja bi bila po tebi “formula” za sreću?

Kao što često govorim polaznicima mojih programa – Slavite svoje male (i velike) pobjede svakodnevno. 

Shvatio sam da postoji velika razlika između ganjanja osjećaja sreće i radosti.

Ne mogu se ovog trena sjetiti od kog sam to čuo, no ono što sam naučio od misteriozne osobe je da ako osjećaj sreće čini samo ostvarenje velikog cilja, onda ćemo većinu života provesti nesretni. No, ako se fokusiramo na osjećaj radosti i pokušavamo ga ostvariti kroz svakodnevne male stvari, život će nam biti puno ispunjeniji. 

Tu mi jako pomaže dnevno prakticiranje zahvalnosti, pa ste danas na vrhu moje liste završili i ti i Slow Living portal. 

KONTAKT

Web stranica, Instagram 

Razgovarala: dr.sc. Anđela Jelić, mag.psych.

Foto: Privatna arhiva

Moglo bi vas zanimati i: Prirodno osnažite imunitet dobrim snom, druženjem i opuštanjem

Možda će vam se svidjeti

Želite pratiti novosti vezane za slowliving concept?

Povremeno ćemo vam slati notifikacije sa savjetima kako živjeti bolje, zdravije i sretnije!