Alternativa jednokratnoj plastici: ‘Bioplastika’ od riblje kože i ljuske

by Dalida Tomek

U svim državama članicama Europske unije početkom srpnja na snagu je stupila zabrana proizvodnje i prodaje jednokratnih plastičnih proizvoda poput slamki, pribora za jelo, štapića za uši…

I prije ove odluke Europske unije znali smo kako plastika nije opcija. Papir nije osobita alternativa. Generacije kraja ’70-tih i početka ’80-tih još se živo sjećaju osnovnoškolskog skupljanja starog papira i osvješćivanja kako se za proizvodnju papira ‘krče’ šume. Ni proizvodnja pamuka za platnene vrećice često nije ekološki prihvatljiva jer se u njoj koriste velike količine pesticida i umjetnih gnojiva koji onečišćuju okoliš – tlo, vodu i zrak.

MarinaTex – bioplastika napravljena od riblje kože i krljušti, te crvenih algi

Ne čudi stoga interes i angažman dizajnera u proizvodnji alternativnih, potpuno održivih i okolišu neškodljivih materijala. Među njima se izdvaja MarinaTex bioplastika, biorazgradiv i neštetan materijal izrađen od organskog otpada, kože i krljušti riba, te crvenih algi. Žena koja stoji iza ovog revolucionarnog izuma je mlada Britanka Lucy Hughes.

Kako je Lucy uopće palo na pamet koristiti riblje ostatke za stvaranje novog materijala?

Cijeli život vezana uz more, Lucy je od malih nogu bila svjesna njegova onečišćenja. Podatak da će do 2050. godine u oceanu količinski biti više plastičnog nego ribljeg ‘fonda’, Lucy je potaknuo na djelovanje. Nusprodukt ribarske industrije u Velikoj Britaniji je gotovo 500 000 tona otpada – ribljih iznutrica, kože, krljušti, ali i egzoskeleta rakova i školjkaša.

Mlada inovatorica Lucy Hughes sa svojim revolucionarnim materijalom

Kad je to shvatila, Lucy je pažnju usmjerila prema korištenju ribljeg otpada kao sirovine za izradu novog ekološki neškodljivog materijala. Brojni pokusi koje je doslovno izvodila u vlastitoj kuhinji i više od stotinu prototipova pokazala su kako je najzahvalnija sirovina riblja koža i krljušt zbog proteina koje sadrže.

Mlada inovatorica stvorila je izdržljiv, fleksibilan i proziran materijal koji nevjerojatno podsjeća na konvencionalnu plastiku s jednom bitnom razlikom… MarinaTex se razgrađuje u roku mjesec do mjesec i pol dana na temperaturi od 7°C do 26°C. Dakle, u običnom kuhinjskom kompostu. I to bez ikakvih štetnih nuspojava!

Za svoju inovaciju Hughes je 2019. godine dobila godišnju nagradu James Dyson istoimene zaklade iza koje stoji sam James Dyson, poznati britanski inovator. Njegovo je bogatstvo procijenjeno na 16,3 milijarde funti što ga čini četvrtim najbogatijim Britancem prema Sunday Timesu u 2021. godini.

Uporabna ambalaža od MarinaTexa

Novčani iznos od 30.000 funti koji je dobila, Hughes je odmah uložila u daljnji razvoj MarinaTexa. Iako će za to biti potrebno još neko vrijeme, cilj joj je sa svojim alternativnim materijalom ući u supermarkete, kao zamjena za jednokratne plastične vrećice i drugu jednokratnu ambalažu.

Koristeći otpad kao sirovinu za proizvodnju materijala koji je funkcionalan i izdržljiv, te koji se nakon uporabe vrlo brzo razgrađuje bez štetnog utjecaja na okoliš, Lucy je na najbolji mogući načina zatvorila krug.

Moglo bi vas zanimati: Ovo je pet ekološki prihvatljivih građevinskih materijala

Tekst: Lucija Biondić

Fotografije: MarinaTex

Možda će vam se svidjeti