Htjeli bi i ovaj vikend zbrisati s gradskog asfalta? Ispenjati koji vrh, šetati šumom, uživati u svježem zraku… Odmarati oči na zelenilu i slušati žubor potoka? Naša Gušterica vodi vas na Žumberak i predlaže destinaciju na kojoj ćete umoriti tijelo i odmoriti dušu. Sveta Gera iz malo drugačijeg ugla slijedi u nastavku!
Zagrepčanima su najbliža odredišta za planinarenje Medvednica i Samoborsko gorje. No ne puno dalje nalazi se još uvijek florom i faunom očuvani Žumberak. Možda će baš zbog toga što je malo izvan ruke (a u vremenima kad je veća gužva u prirodi nego u centru grada!), ljubiteljima mira i tišine biti zanimljiv. Odlučite li se ovaj vikend za Žumberak, predlažem vam lokaciju koja neće razočarati, nego nudi sve što vam treba za isprazniti glavu i napuniti baterije.
Sošice: Početak staze za uspon na Svetu Geru
Uspon na Svetu Geru
Ako ste pročitali tekst o najčešćim greškama koje radimo dok planinarimo, onda ćete se možda sjetiti da sam u jednom trenutku spomenula kako sam prilikom jednog uspona 15-ak minuta prije vrha odustala. Shvatila sam tada kako postoji realna mogućnost da me na povratku mrak zatekne na stazi koju ne poznajem i kojom sam prvi put pošla.
E pa taj je uspon bio uspon na Svetu Geru (1178 m/nm), širok šumski proplanak koji je ujedno najviši vrh Žumberka i sjeverozapadne Hrvatske. I na kojem istovremeno možete planinariti u dvije države – u Hrvatskoj i u Sloveniji, jer državna granica vodi kolnim putem po samom hrptu ?
Crnogorica koja iam ‘gorskokotarski feeling’
Sveta Gera iz drugačijeg ugla i s predivnim pogledom!
Za ovaj uspon možete odabrati između nekoliko staza, a zanimljivo je kako je prva planinarska staza do Svete Gere markirana prije više od 130 godina, davne 1889. godine! Od Sošica, mjesta 70-ak kilometara udaljenom od Zagreba u kojemu započinjete svoj uspon, do vrha trebat će vam oko 2 sata.
Pod vašim će se stopalima izmjenjivati staze i šumske ceste, a oko vas listopadne i crnogorične šume koje kod mene uvijek izazovu taj neki ‘gorskokotarski feeling’. Izmjenjivat će se oni s prostranim travnatim proplancima koji svoj dekor mijenjaju s godišnjim dobom. Još su prije mjesec dana taj uzorak činili bijeli i ljubičasti šafrani.
Travnati žumberački proplanci u proljeće biraju uzorak šafrana
Neposredno prije vrha s lijeve strane ćete ostaviti i vojni objekt koji je JNA napustila 1991. godine i koji je zauzela Slovenska vojska. Pristup objektu nije dozvoljen kao ni snimanje, a iako je ideja da će se jednog dana ovaj vojni objekt prenamijeniti u planinarski dom… Slovenska vojska ga još nije napustila, pa ni od doma – ništa.
Marenda na Trdinovu vrhu
Nastavite li dalje, za nekoliko minuta izbit ćete na sami vrh. Na hrvatskoj strani on je označen 15ak metara visokim betonskim geodetskim stupom. Na stup se možete i popeti ukoliko nemate strah od visine. Željezna konstrukcija čini se malo klimavom i zahtijeva nešto penjačkog iskustva i hrabrosti. Meni je najvažnije bilo ne gledati prema – dolje.
U neposrednoj blizini vrha nalazi se vojni objekt u kojemu je još uvijek Slovenska vojska
“Upri pogled ravno prema nebu i veri se do vrha”, ponavljala sam u sebi dok sam se penjala na taj neki prilično tanki i vjetru jako izložen geodetski stup. Naravno, fantastičan pogled s vrha stupa dok se ispočetka prilično grčevito držim za betonsku sredinu, jer se i ograda čini tako nekako krhkom, vrlo brzo čini da zaboravim na strah. Tek uživam u vjetru i toplim zrakama sunca koje griju obraze.
15-ak metara visok betonski geodetski stup zahtijeva nešto penjačke vještine
Stari naziv za Svetu Geru jest vrh Sveti Ilija, no on je gotovo zaboravljen. Na njega podsjećaju tek ostaci grkokatoličke kapele sv. Ilije Proroka iz 16. stoljeća. Kraj kapelice je i jednostavno planinarsko sklonište. Napravite li nekoliko koraka i prijeđete kolni put, naći ćete se u Sloveniji, kraj 80 m visokog slovenskog televizijskog tornja i kapele Sv. Jere iz 15. stoljeća. Oni su smješteni na Trdinovom vrhu (1178 m/nm). Poseban je gušt kod kapelice povući konop i zazvoniti crkvenim zvonom.
Kapelica sv. Ilije Proroka iz 16. stoljeća
Kapelica sv. Jere iz 15. stoljeća (i slovenski TV toranj)
Sveta Gera i Trdinov vrh su ista točka na kugli zemaljskoj koju dvije države zovu različitim imenima. Slovenci su ga još 1923. godine nazvali po Janezu Trdini, slovenskom književniku iz Novog Mesta. Izvadite što se ponijeli za marendu, odmorite na vrhu, pozdravite Slovence kojih je na ovom vrhu uglavnom više nego Hrvata, pa lagano krenite natrag prema Sošicama. Jer izlet još nije gotov!
Osvježenje na Sopotskom slapu
Sveta Gera krije Žumberački slap Sopot nedaleko Sošica
Za povratak do Sošica trebat će vam oko sat i pol. Ostavlja vam to dovoljno vremena da posjetite još jedan žumberački dragulj – slap Sopot. U neposrednoj blizini sela Sopote, udaljenom tek 2 km od Sošica, nalazi se najviši slap Žumberačke gore. Smješten je na nadmorskoj visini od 700 m i jedan je od najvećih u Hrvatskoj.
Slap Sopot nalazi se na jednom od početnih krakova Kupčine, visok je 40 m i spušta se u tri kaskade do mlina koji danas više nije u funkciji. Pristup do njega je izuzetno lagan, a ugodan žubor vode i rasprskivanje kapljica osvježit će vas na kraju ovog sjajnog izleta. Nakon ovakvog dana, baterije za novi tjedan su na 100%! Sveta Gera vas čeka!
Gušterica na Sv. Geri / Trdinovu vrhu (1178 m/nm)
Tekst & fotografije: Lucija Biondić aka Gušterica
