PIŠE: Ivana Petković Čevra
Blagdani me uvijek pozovu na povratak sebi, u one tihe prostore nutrine gdje misli napokon usporavaju. U vrijeme kada se jedna godina zatvara, a nova tiho nazire, povratak unutra nije uvijek lagan. Često je emotivan, ponekad i pomalo bolan.
Zaroniti u sebe ne znači nužno pronaći jasne odgovore. Ponekad znači samo dopustiti si osjetiti. Pustiti očekivanja – ona koja imamo prema sebi, prema drugima, prema ideji da uvijek možemo više, jače, bolje. Blagdani me podsjećaju da ne moramo sve razumjeti da bismo osjetili mir. Da je u redu stati. Udahnuti. Vratiti se izvoru.
Božić me podsjeti da ljubav nije rezervirana za velike geste i posebne trenutke iako ga izvana želimo učiniti posebnim. Ljubav se događa u svakodnevici – u riječima koje biramo, u odnosima koje njegujemo, u granicama koje učimo postavljati. U tom prostoru lijepo je zaroniti u knjige koje nam ne nude gotove odgovore, nego nas tiho podsjećaju na ono što već nosimo u sebi.
Izdvojila sam u prosinačkom duhu knjige koje su me kroz različite životne faze pratile, oblikovale i nadahnjivale te me podsjećale da ljubav nema samo jedno lice. Ona se mijenja, produbljuje, sazrijeva…i često ostaje s nama i onda kada mislimo da je prošla.
Beth Kempton – Kokoro
Kokoro je knjiga koja se ne čita brzo. Ona se osluškuje. U njezinim rečenicama ima puno tišine i prostora za dah. Beth Kempton kroz japansku filozofiju i svakodnevne rituale govori o srcu kao mjestu ravnoteže – između onoga što jesmo i onoga što od sebe očekujemo. Ova me knjiga podsjetila na vrijednost jednostavnosti i na to da ljubav prema sebi često započinje tek onda kada si dopustimo stati.
Clarissa Pinkola Estés – Žene koje trče s vukovima
Predivna knjiga koja služi kao podsjetnik na vlastitu snagu. Kroz mitove, bajke i arhetipske priče, autorica istražuje žensku psihu, budi instinkt, intuiciju i onu divlju, autentičnu stranu žene koja zna tko je. Ono što me kod ove knjige najviše inspirira jest njezina sposobnost da ljubav prikaže kao povratak sebi – s onim dijelom koji zna, osjeća i ne traži dopuštenje da bude autentičan.
Elif Shafak – Četrdeset pravila ljubavi
Priča o Rumiju i dervišu Šemsu iz Tabriza jedna je od onih koje ostavljaju trag. Ona isprepliće dvije priče – suvremenu i onu staru osam stoljeća, povezujući sudbine kroz ideju ljubavi koja mijenja život. Ovo je knjiga o ljubavi koja ne dolazi tiho, nego mijenja život iz temelja. Dotaknula me njezina poruka da prava ljubav ne traži sigurnost, već istinu – i da često dolazi upravo onda kada smo spremni pustiti stare verzije sebe.
Gabriel García Márquez – Ljubav u doba kolere
Ova knjiga je ostavila na mene trag još iz studentskih dana. Márquez piše o ljubavi koja traje desetljećima, koja se mijenja, sazrijeva i ne odustaje, čak ni kada život ide u posve drugim smjerovima. U svijetu brzine, ovo je priča o strpljenju, čekanju i ljubavi koja ne traži savršene okolnosti, nego pronalazi svoje vrijeme – tiho i uporno.
Anthony de Mello – Put ljubavi
Put ljubavi sastavljen je od kratkih tekstova i promišljanja koji pozivaju na budnost, svjesnost i unutarnju slobodu. Ovo je knjiga koja ne uljepšava ljubav, nego je ogoljuje. De Mello piše jednostavno, ali duboko, podsjećajući da ljubav ne može postojati tamo gdje postoje strah, vezanost i očekivanje. Ono što me kod ove knjige najviše dotaknulo je tiha poruka: da prava ljubav započinje slobodom i spremnošću da drugoga pustimo da bude upravo ono što je.
Vrijeme nježnijih misli
Božić je vrijeme zajedništva. Vrijeme obitelji, bliskosti i prisutnosti. Vrijeme kada se okupljamo oko onih koje volimo, ali i kada se sjetimo onih koji više nisu fizički s nama -bilo da su otišli iz naših života ili iz ovog svijeta.
U tim trenucima shvatim da ljubav ne prestaje odlaskom. Ona ostaje u riječima koje pamtimo, u navikama koje smo preuzeli, u tragovima nježnosti koje nosimo dalje. Ostaje kao tiha snaga koja nas oblikuje i grije, čak i kada boli.
U Novu godinu ulazimo u svijetu koji rijetko usporava. U svijetu buke, brzine i stalnih zahtjeva. I znam da nije uvijek lako birati tišinu, prisutnost i nježnost. Ali vjerujem da upravo u tim malim, tihim trenucima – kada zastanemo, udahnemo i okrenemo se sebi – biramo nešto važno. Biramo svjesniju ljubav. Ljubav prema sebi, prema drugima i prema životu kakav jest.
I možda te odluke nisu glasne ni vidljive. Ali poput malih zraka svjetlosti, one uvijek pronađu put – razmiču tamu, griju i ostaju.
Ivana Petković Čevra strateginja je komunikacija i osnivačica boutique agencije ECHO 360, iza koje stoji više od 15 godina iskustva u korporativnom i kreativnom svijetu. Strastvena čitateljica i dugogodišnja članica book kluba, Ivana knjige doživljava kao osobni kompas i prostor unutarnjeg rasta. Piše o svjesnijem životu, autentičnosti i moći dobrih priča, onih koje nas oblikuju, umire i potiču da živimo sporije, jasnije i u skladu sa sobom.
Foto: Znanje, Planetopija, Knjižara Dominović, privatna arhiva
MOGLO BI VAS ZANIMATI: IZMEĐU KORICA s Ivanom Petković Čevra: Pet knjiga s kojima sam naučila letjeti