Čak i kad pomislimo da smo se riješili toksičnih ljudi iz svog života, često se vrlo brzo pojave novi. Jednako iscrpljujući, možda i zahtjevniji.
Život nas stalno stavlja pred izazovne sugovornike: pasivne agresivce, kritičare, manipulative kolege, članove obitelji koji ne poštuju granice. I ma koliko radili na sebi, jedno je sigurno: neugodni ljudi neće nestati. Ali može se promijeniti naš način kako se prema njima odnosimo.
Sigmund Freud, jedan od najpoznatijih psihijatara u povijesti, podsjećao je da je nemoguće živjeti bez ljudi koji nam stvaraju otpor. Kad bi oko nas bilo samo slaganje, tišina i odobravanje, vjerojatno više ne bismo bili dio stvarnog svijeta. Drugim riječima, “teški” ljudi su dio života. Naša odgovornost nije da ih popravimo, nego da naučimo: kako se zaštititi, gdje postaviti granicu i kada otići.
U nastavku donosimo nekoliko Freudovih misli koje mogu biti kompas u odnosima koji troše živce, vrijeme i energiju.
1. Uspoređujte se samo sa sobom
Jedina osoba s kojom se trebate usporediti jeste vi u prošlosti. A jedina osoba od koje biste trebali biti bolji ste upravo vi sada.
Ljudi koji kritiziraju, omalovažavaju i stalno vas uspoređuju s drugima, često projiciraju vlastite frustracije. Freudov poziv je jednostavan: vaša mjera napretka nije susjed, kolegica ili sestra, nego vi od jučer, prošle godine ili prije pet godina. Kada prestanete svoju vrijednost mjeriti tuđim standardima, toksični komentari gube snagu.
2. Ljudi su složeniji nego što izgledaju
Ljudi su moralniji nego što misle i puno nemoralniji nego što mogu zamisliti.
Netko vam soli pamet, dijeli lekcije, osuđuje vaše izbore, kao da je sam potpuno “čist”. Freud podsjeća da ljudi nisu crno-bijeli. Često zaborave vlastite greške, a vrlo lako upiru prstom u tuđe. Umjesto da se branite, dokazujete i ulazite u beskonačne rasprave, pomaže jedna misao: “Njihov pogled na svijet ne mora biti moj.” Ne morate uzeti ništa od onoga što vam netko kaže, ako ne rezonira s vašim iskustvom i istinom.
3. Ne opravdavajte se onima koji vas napadaju
Spreman sam dati potvrdan odgovor na svako škakljivo pitanje koje me se tiče.
Kad se nađemo pred toksičnom osobom, refleksno krećemo objašnjavati, braniti se, dokazivati da nismo “takvi”. Freud predlaže suprotno: ne hranite konflikt opravdavanjem. Ponekad je najpametnije odgovoriti kratko, ne ulaziti u objašnjavanja i jasno pokazati da vas tuđe optužbe ne definiraju. Ne morate uvjeriti drugu osobu da ste dobri. Važno je da vi znate tko ste.
4. Kad nekome zaista oprostiš – gotovo je
Ako si čovjeku sve oprostio, s njim je gotovo.
Mržnja, ljutnja, potreba da se dokažemo, sve su to oblici veze. Dok smo ljuti, i dalje smo emocionalno u tom odnosu. Freudova misao kaže: prava sloboda nije u osveti, nego u ravnodušnosti. Ne znači da zaboravljamo što se dogodilo. Znači da prestajemo trošiti energiju na osobu koja je pokazala da joj tamo nije mjesto.
5. Ne moraš uzvratiti kopljem
Prvi čovjek koji je bacio kletvu umjesto koplja postao je tvorac civiliziranog društva.
Nekad bismo najradije vratili istom mjerom, no Freud podsjeća da je već i činjenica da ne uzvraćamo napadom civilizacijski iskorak. Neugodne riječi i uvrede govore više o onome tko ih izgovara. To ne znači da trebamo trpjeti, ali znači da imamo izbor: postaviti granicu, otići iz situacije i ne dopustiti da nas tuđa nekontrolirana emocija odvuče na istu razinu.
6. Prije nego što krivnju okrenete prema sebi… pogledajte oko sebe
Prije nego što sebi dijagnosticirate depresiju, uvjerite se da niste okruženi budalama!
Freudova rečenica zvuči oštro, ali nosi važnu poruku, a ona glasi da ponekad nije problem u nama, nego u okruženju koje nas stalno spušta, kritizira ili iscrpljuje. Naravno, ozbiljne psihičke tegobe treba shvatiti ozbiljno. Ali prije nego što cijelu krivnju za svoje stanje preuzmete na sebe, zastanite i zapitajte se: kakvi su ljudi oko mene? Osjećam li se mirno ili stalno na oprezu? Pomažu li mi, ili mi oduzimaju snagu? Zdravije je promijeniti okruženje nego do kraja života prilagođavati sebe toksičnim odnosima.
7. Naše slabosti nas ne čine manje vrijednima
Naša snaga je u slabosti.
Toksični ljudi često ciljaju upravo na ono što nas boli: nesigurnosti, strahove, komplekse. Freud nudi drugačiji put: kad priznaš sebi da nisi savršen – postaješ jači. Kada prihvatimo da imamo mane, da ponekad pogriješimo, da nismo za sve najbolji, tuđe kritike gube moć. Umjesto da nas ruše, postaju samo tuđe mišljenje.
Toksični ljudi neće nestati iz svijeta. Ali možemo naučiti prepoznati ih, postaviti granice bez grižnje savjesti, stati s objašnjavanjem onima koji ne žele razumjeti i na kraju, pustiti tamo gdje više nema poštovanja, sigurnosti i uzajamnosti.
Freud nas kroz svoje misli podsjeća na nešto vrlo važno, a to je da ne moramo sudjelovati u svakom kaosu u koji nas drugi pozovu. Naš mir nije luksuz, već osnovna granica koju imamo pravo zaštititi.
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Kad svijet odraslih postane preozbiljan: Jesmo li se zaboravili igrati?