Prije nego što uplovimo u ljetne mjesece i godišnje odmore, osmo izdanje Women’s Executive Business Club donijelo je još jedan snažan panel na temu koja sve više zaokuplja pažnju lidera – Mentalni reset: Odmor kao temelj liderstva nove generacije.
U predivnoj atmosferi, ispunjenoj autentičnim dijeljenjem iskustava i međusobne podrške, panelisti su bili Nataša Jakovac Borojević, direktorica Učenja i razvoja ljudskih potencijala u Zagrebačkoj banci, Tončica Čeljuska, novinarka, certificirana NLP Practitioner i NLP Master s fokusom na komunikacijske vještine, emocionalnu inteligenciju i osobni razvoj, te Mario Valentić, profesor kineziologije i promotor zdravog i održivog načina života, koautor knjige Detox program od A do Ž te aktivni sudionik u humanitarnim i ekološkim inicijativama.
Nakon službenog dijela, okupljeni su uživali u glazbenom nastupu mlade i talentirane Eme Jusić, čiji je glas dodatno zaokružio večer ispunjenu inspiracijom, povezivanjem i refleksijom.
Važnost odmora
Na panelu je istaknuta važnost odmora, postavljanja osobnih granica, prisutnosti u vlastitom životu, ali i osviještene odgovornosti lidera prema zajednici. Upravo iz tog mjesta refleksije, podrške i šire svijesti o ulozi lidera u društvu, osnivačica Danijela Lončarić najavila je i veliki društveno odgovorni projekt i humanitarnu akciju koja je potekla iz samog kluba – „Hodajmo za one koji ne mogu“. Kroz hodanje kao simbolično i konkretno djelovanje, akcija poziva na inkluziju osoba s invaliditetom u društvo, a primarni joj je cilj prikupljanje sredstava za protetička pomagala za djecu, sportaše i mlade s invaliditetom. „Ovo je priča koja nas sve može pokrenuti – i doslovno, i duboko iznutra“, poručila je Danijela, izražavajući nadu da će mediji i javnost prepoznati važnost inicijative.
Nakon što je okupljanje otvorilo vrata jednoj snažnoj i plemenitoj inicijativi, uslijedila je još dublja rasprava o tome koliko su lideri spremni prepoznati i vlastite granice.
Briga o sebi temelj svake odgovorne brige za druge
Nataša Jakovac Borojević tako je podsjetila kako je sindrom sagorijevanja službeno priznat tek 2014. godine od strane Svjetske zdravstvene organizacije, iako znamo da su ljudi i godinama ranije osjećali njegove posljedice. „Dugo se o tome šutjelo, a simptomi poput iscrpljenosti, emocionalne praznine i gubitka smisla često su pripisivani slabosti ili nedovoljnoj ambiciji. Danas znamo da uzroci sagorijevanja često leže u nedostatku emocionalne i organizacijske podrške na radnom mjestu.
Sjećam se svojih početaka – gotovo je bilo sramotno uzeti pauzu. Radilo se do kasno, mailovi su stizali u sitne noćne sate, i to se smatralo znakom predanosti. Ako nisi radio ‘luđački’, nisi bio ozbiljno shvaćen. Takav mentalitet bio je statusni simbol. A danas znamo – to nije održivo. Mi smo primjer svojoj djeci. Ne možemo se izrabljivati i očekivati da će se oni ponašati drugačije prema sebi. Liderstvo nove generacije mora uključivati osobnu odgovornost za vlastito zdravlje, postavljanje granica i emocionalnu pismenost – ne samo zbog nas samih, već i zbog onih koji dolaze nakon nas“, izjavila je.
„Tražila sam karijeru, a ne posao“
Tončica Čeljuska prisjetila se vremena kada je pojam ‘zasićenosti poslom’ tek počeo dobivati na značenju: „No ja sam uvijek bila netko tko nije tražio samo posao, nego karijeru. Tražila sam izazove, preuzimala odgovornost – uvijek sam govorila: ‘Dajte meni najviše, najzahtjevnije, sve.’ Tako sam s 23 godine već radila na televiziji, a 15 godina kasnije vodila Dnevnik – što mi je bio osobni profesionalni vrhunac.
Ipak, u toj utrci, moja djeca su rasla uz pitanje koje sam godinama slušala svaki dan – ‘Mama, kad ćeš doći kući?’ Mnogo toga je propušteno, a neki trenuci zauvijek su izgubljeni. Zato bih danas poručila mladim ženama: budite uz svoju djecu. Karijera neće pobjeći, ali njihovo djetinjstvo hoće. I to je odluka koju treba donositi svjesno. Danas ponovno radim i gradim nešto novo, ali još uvijek nosim tragove onoga što sam tada propustila. Teško je pobjeći od sebe, ali moguće je birati drugačije.“
Život nije generalna proba
Mario Valentić naglasio je važnost svakodnevne, dinamične ravnoteže. „To nije nešto što se postigne jednom i traje zauvijek – to je stalan proces. Rano sam shvatio da život nije generalna proba. Nemam drugu priliku za trenutke sa svojom djecom, za svoje zdravlje i svoj mir. Sjećam se kako sam ih učio voziti bicikl, skijati, promatrati prirodu. Ne želim da me pamte kao nekoga tko je samo radio, već kao oca koji je bio prisutan. Zato treniram svako jutro – ne zbog izgleda, već kako bih bio dobro i sposoban nositi se sa svime što život donosi.
Godišnji odmor ne bi trebao biti jedini spas – ljudi često dolaze na odmor već iscrpljeni, osobito mladi roditelji. I nitko se zapravo ne odmori. Zato vjerujem u mikro-odmore – svakodnevne trenutke u kojima svjesno stanemo, udahnemo, resetiramo se. Kao u avionu – masku prvo stavljaš sebi. Jer kad smo mi dobro, svima oko nas je bolje“, zaključio je.
Women’s Executive Business Club još je jednom otvorio važnu temu: kako liderice i lideri mogu graditi uspješne i zdrave karijere bez žrtvovanja sebe, obitelji i temeljnih životnih vrijednosti. U prostoru povjerenja, razmjene i autentičnosti, okupljeni su još jednom dokazali da snaga vođenja uvijek počinje iznutra.
Moglo bi vas zanimati i: Odmor s namjerom: Zašto je važnije kako se osjećamo nego kamo idemo.
Tekst: PR
Foto: PR