Kad bismo blagdane mogli uhvatiti u šaku, ne bi to bile lampice, savršeno aranžiran stol ni pokloni umotani bez ijedne nabore. Bili bi to trenuci, dah prije prvog gutljaja kave, pogled preko stola, tiho prisustvo s koje volimo.
Upravo tako blagdane žive kolumnistice i suradnice Slowliving.hr-a – svaka na svoj način, ali sve s istom namjerom: da ovo vrijeme ne protrči pokraj njih, nego da ga stvarno osjete.
Blagdani Anamarije Pažin Morović
Za Anamariju Pažin Morović, slow living blagdani počinju jednom vrlo jasnom odlukom: biti prisutna.
“Provodim blagdane i ovo blagdansko vrijeme prisutno. To je moja odluka da ih provedemo ovdje i sada i da što više osjetim ovu čaroliju koja se događa u najljepšem dobu godine”, kaže.
U svijetu u kojem je toliko lako odlutati u planove, očekivanja i usporedbe, Anamarija bira ono najteže i najvrijednije: biti u vlastitom životu dok se on događa. Ne u sutra, ne u “što još moram”, nego u današnjem danu, za tim stolom, s tim ljudima.
Blagdani Mirne Zidarić
Sportska novinarka Mirna Zidarić godinama je blagdane gledala iz kuta redakcije i reportaža, uvijek “na terenu”, rijetko doma.
“Trideset godina blagdane sam uglavnom provodila radno, ako ne Badnjak, onda Božić, ako ne Badnjak i Božić, onda Štefanje”, prisjeća se.
Zato joj ovogodišnja mogućnost da sva tri blagdanska dana budu posvećena obitelji i prijateljima ima posebnu težinu. To nije samo promjena u rasporedu, nego dubok unutarnji zaokret – od “moram biti dostupna” prema “sada biram biti tu gdje mi je srce”. Da bi u sve to ušla smireno, Mirna svaki dan počinje ritualom: Tibetanci i vježbe iz tai chija. Ne kao još jedna stavka na to-do listi, nego kao način da tijelo i um uskladi s onim što želi osjećati ostatak dana – prisutnost, snagu i mekšu, opuštenu energiju.
Blagdani Anastazije Godić
Psihoterapeutkinja Anastazija Godić blagdane doživljava kao vrijeme legitimnog usporavanja – onog koje ne treba opravdavati nikome.
“Moje božićne blagdane provest ću uz svoje najbliže, gledajući puno božićnih filmova, papajući fine kolače, opuštajući se, drijemajući i biti što sporija mogu kako bih napunila baterije za sljedeću godinu”, kaže sa smiješkom.
U njezinoj verziji blagdana nema perfekcionizma, nego mekane dekice, poluotvorenih očiju uz film i mrvice od kolača na stolu. To je ona vrsta sporosti koja nije lijenost, nego svjesno punjenje baterija, priznanje da ni srce ni živčani sustav ne mogu biti “na 100%” cijele godine.
Blagdani Ivane Marketin
Za Ivanu Marketin idealan slow living Božić počinje prije samog Božića. Njezina priča podsjeća da usporavanje nije slučajnost, nego nešto što planiramo jednako ozbiljno kao i projekte.
“Moj idealni slow living Božić bio bi takav da tjedan prije Božića završim sve planirane projekte, odradim sve suradnje, napravim sva videa koja sam planirala i uzmem si pauzu”, kaže.
Taj tjedan prije Božića provela bi u Zagrebu, uz prijatelje, šetnje po Adventu, druženja koja nemaju skriveni poslovni “zadnji cilj”. A onda, povratak u rodni kraj. Božić u krugu obitelji i prijatelja “od doma”, obilazak adventa tamo gdje je korijen, tradicija, poznata lica. Nakon toga, između Božića i Nove godine, vraća se u Zagreb i to vrijeme pripada samo njoj i suprugu. Tri sloja blagdana, tri ritma – zajednica, obitelj, intima para. U toj strukturi ima i života i odmora i ljubavi i upravo to je slow living: znati gdje ti je mjesto u kojem se stvarno odmoriš.
Blagdani Tee Crnjak
Tea Crnjak blagdane opisuje riječima koje bi mogle biti moto svakog slow living adventa: dani bez moranja.
“Za mene su slow living blagdani dani bez ikakvih moranja, rasporeda, planova. To su dani kad ne gledam koliko je sati, kad ne čitam mailove, kad ne gledam kalendar, nego jednostavno sve prepustim i budem stoposto prisutna za svoju obitelj”, kaže.
U njezinoj slici Božića nema jurnjave između stolova, nego usporena jutra, šalica kave ili čaja u rukama i djeca koja polako otvaraju poklone. Nakon toga, zajednički božićni doručak, društvene igre, boje, mirisi i toplina doma koji diše sporije. To su trenuci u kojima vrijeme više ne upravlja nama, nego mi biramo kako ćemo ga ispuniti.
Kada spojimo ove priče, dobivamo mozaik koji izgleda ovako: slow living blagdani nisu savršene fotografije, nego svjesne odluke. Odluka da se bude prisutan kao Anamarija. Da se, nakon desetljeća rada kada drugi odmaraju, napokon priuštiš mir kao Mirna. Da si dopustiš spavati, gledati filmove i jesti kolače bez grižnje savjesti, poput Anastazije. Da isplaniraš pauzu jednako ozbiljno kao i poslovni projekt, kao Ivana. Da ugasiš alarm, notifikacije i “moram” i ostaneš uz ljude koje voliš, poput Tee.
Možda je u tome i skriveni smisao slow living blagdana: ne da napravimo više, nego da osjetimo više. Ne da budemo svima sve, nego onima najvažnijima – stvarno tu. I da, barem nekoliko dana u godini, dopustimo sebi luksuz da je dovoljno ono što već jest.
Foto: Privatna arhiva
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Zima, tišina i ti: vrijeme da zahvalimo sebi prije novog početka i vidimo koliko smo daleko stigli