Anđela Jelić, psihologica je i prvenstveno jedna predivna i posebna osoba koje se na instagramu krije iza poučnog profila @lifestyle_psychology. Za portal Slowliving.hr ova doktorandica psihologije i predavačica na Universita Cattolica u Milanu ispričala nam je nešto više o svojoj self-care rutini, načinima opuštanja i punjenja baterija, ali se i osvrnula na probleme sa kojima smo se susretali u 2021. godini.
Nalazimo se u novom valu pandemije. Više ni sami nismo sigurni je li posljednji. Recite nam za početak, kako se osjećate? Kakva je vama ova 2021. godina?
Moram priznati da se, unatoč svemu što je ova uzbudljiva 2021.godina donijela, osjećam dobro i zahvalno. Ova je godina bila ispunjena raznim izazovima, ali mi je pomogla utvrditi gradivo da ne možemo sve imati „pod kontrolom“ i da svaki dan sve što radimo trebamo raditi najbolje što možemo. Osim toga, u ovoj godini sam osjetila koliko je zapravo važno biti zahvalan jer zahvalnost nam otvara put ka zadovoljstvu, osobnom rastu i radosti bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo.
Što mislite, koji je trenutačno najveći problem kod ljudi?
Nažalost, bilježimo visoke stope depresivnosti, anksioznosti i stresa, ali i porast drugih poremećaja psihičke naravi kao što su ovisnosti ili poremećaji hranjenja. Izrazit porast spomenutih vidljiv je posebice kod mladih, ali ne izostaje ni kod djece, odraslih i osoba starije životne dobi.
To nije bilo neočekivano s obzirom da je ova godina bila uistinu obilježena raznim situacijama s kojima se do sada nismo susretali pa su one predstavljale veliki izvor stresa. Također, trenutačna situacija s pandemijom, utjecaj medija i negativnih misli dodatno pridonosi razvoju prethodno spomenutih.
Godinu su obilježili potresi i pandemija, imate li kakve informacije o sveopćem zdravlju ljudi? Je li se povećala potražnja za psiholozima? Kako ljudi brinu o sebi – ako uopće i brinu?
Istraživanja su pokazala, porast poremećaja koje sam prethodno spomenula. Ova cjelokupna situacija nadam se da je barem malo osvijestila koliko su važni i tjelesno i mentalno zdravlje. Određeni broj osoba postao je svjestan svojih problema i potražio je stručnu pomoć što je jako pohvalno jer situacija nije nimalo jednostavna niti laka.
Generalno rekla bih da su se ljudi počeli više brinuti o sebi, više vremena provode u prirodi, postali su tjelesno aktivniji. Iako, smatram da tu ima još uvijek puno prostora da se to dodatno unaprijedi i da stavimo prioritet na zdravlje i brigu o sebi svaki dan. Mnogi misle da je to „luksuz“ ili da je to sebično. No, razmislimo samo kako možemo raditi dobro svoj posao, ako mi nismo dobro?!
Dovoljno je da svjesnije pristupamo sami sebi, da se fokusiramo na trenutak ovdje i sada, da se ujutro probudimo s malo zahvalnosti za novi dan, da biramo stvari koje nas čine sretnima i dobro utječu na nas i da se okružimo ugodnim i pozitivnim vijestima i ljudima. To ne znači da trebamo neugodne emocije poput tuge ili straha ignorirati, već prihvatiti i pokušati razumjeti što nam oni poručuju. Uloga neugodnih emocija je upravo ta da nas potaknu na razmišljanje i određenu promjenu.
Prehrana i psihologija iznimno su povezane, a nama se čini da se o tome i dalje premalo govori. Zbog čega je tomu tako?
Istina. Neki od razloga su to što smo s hranom svakodnevno u kontaktu od samog rođenja i obrasce ponašanja i prehrambene navike „upijamo“ od roditelja i okoline. Svi nekako imamo svoj način prehrane i kulturu jedenja koja je mnogima zajednička, a u isto vrijeme se i razlikuje.
O psihologiji prehrane, nažalost, još uvijek se govori premalo. Razlog tomu je slojevit, primjerice, u to možemo ubrojiti i manjak stručnjaka iz ovog područja, fokusirani smo više na liječenju bolesti umjesto na prevenciji i razumijevanju uzroka određenih devijantnih ponašanja i poremećaja. Pohvalno je što se danas kod nas nešto više govori o poremećajima hranjenja koji su isto jedna od tema kojima se psihologija prehrane bavi.
Još uvijek nismo dovoljno svjesni da se svaki dan dotičemo nekoliko pitanja o hrani jer nam je nužna za život: odlučujemo što jesti, kada, kako i koliko. Za razliku od naših predaka koji su sami išli u potragu za hranom koja im je trebala biti hranjiva i energetski bogata, danas, naš odabir što pojesti postao je malo teži i upravo u tome nam psihologija prehrane može dati korisne smjernice. Na ono što biramo za jesti utječu razni čimbenici, a neki od njih su i informiranost, poznavanje hrane, marketing i komunikacija, prepoznavanje vlastitih potreba i osjećaja, povezanost hrane i njezinog utjecaja na psihofizičko zdravlje, ali i na okoliš. Ne smijemo zaboraviti da je jedenje u svojoj osnovi ponašanje koje je povezano sa sustavom nagrađivanja u mozgu pa je intrinzično povezano s raspoloženjem i emocijama. Upravo na ova pitanja odgovore i objašnjenja nam daje psihologija, naravno uz podršku drugih znanosti i struka.
Može li pojedinac bez stručne pomoći postaviti zdrave granice u odnosu sa hranom (ili pićem)? Postoje li neke „red flags“ ili znakovi za uzbunu koje bi si svatko trebao osvijestiti?
Prije svega potrebno je definirati što bi to bile zdrave granice? Često smo prema sebi jako strogi što teško može donijeti dobrobit u izgradnji zdravog i stabilnog odnosa prema hrani. U praksi se često susrećemo s klijentima koji „postave granice“ na način da sami sebi zabrane određenu hranu ili biraju restriktivne dijete što ih kasnije dovede do prejedanja, a to posljedično izaziva osjećaj grižnje savjesti pa se onda osoba uvuče u taj začarani krug hrane i neugodnih emocija iz kojeg nerijetko sama ne može izaći.
Svjedoci smo da se danas jako puno priča o hrani, svakim danom sve više i više. Informacije o tome što bi trebali jesti, a što ne dostupne su nam jednim klikom. No, nemojmo zaboraviti da je u prehrani sve jako individualno. Postoje načela kojih bi se trebali držati, a to su raznovrsnost, umjerenost i redovno konzumiranja obroka. Kao psihologinja dodala bih još k tomu i svjesnost, a to znači da ne dopuštamo da naši ukorijenjeni obrasci ponašanja koja imamo od prije i za koja znamo da mi ne čine dobro, upravljaju mojim odlukama, već da svjesno odlučimo što ćemo jesti, što nam u određenom trenutku treba, ali i da znamo i koliko. Važno je osluškivati vlastito tijelo i primijetiti koje nam signale šalje.
Hladniji dani uljuljkali su ljude u neki melankolični đir. Kako izvući najbolje iz svakog dana? Kako ostati pozitivan?
Fokusirati se na ovdje i sada. Ne znači to da nećemo planirati i misliti na sutra, već u sadašnjem trenutku dati svoj maksimum da ono što radimo radimo najbolje što možemo. Bilo bi dobro vježbati biti nježni prema sebi. Dopustiti sebi i pogrešku i oprostiti si ako smo možda donijeli neku krivu odluku i pogriješili, isto tako i prema drugima. To ne znači da smo „plahi“ ili popustljivi već je to znak zdravog odnosa prema sebi i brige o vlastitom zdravlju. Također, biti tjelesno aktivni – kretati se, biti na svježem zraku u prirodi, brinuti o higijeni sna i prehrani. To su sve stvari koje svakodnevno radimo stoga nam trebaju biti prioritet u smislu da ih radimo svjesno i kvalitetno. Ne zaboravimo da su te svakodnevne aktivnosti najbolji pokazatelji zdravog i uravnoteženog života.
Što vi radite za sebe kad uhvatite slobodnog vremena? Kako se vi opuštate? Kako punite baterije?
Šetam. Čitam. Pišem. Fotografiram. Obožavam promatranje prirode koja se dinamično mijenja iz dana u dan.
Kako izgleda vaš idealan dan?
Pa rekla bih da je to svaki dan, osim onih kada sama sebi „natrpam“ raspored pa budem malo u stisci s vremenom. Obično je to buđenje, jutarnja tjelovježba i/ili šetnja, tuširanje, doručak. Odlazak na posao uz slušanje glazbe ili nekog podcasta. Posebno, ali u isto vrijeme za mene uobičajeno je da svaki dan imam redovnu pauzu za ručak i nikada ju ne preskačem. Nakon posla slijedi vrijeme za aktivni odmor uz čitanje, pisanje, nakon čega ide večera i opuštanje: meditacija, glazba i priprema za spavanje.
Što biste preporučili našim čitateljima? Kako da se opuste i na što da se fokusiraju tražeći svoj #selfcare moment?
Svatko bi trebao nekako sam osjetiti što mu odgovara. Svakako bih preporučila onima koji puno vremena provode sjedeći i radeći u uredu, šetnje i boravak u prirodi – nismo ni svjesni koje nam sve dobrobiti to nudi za naše tjelesno i mentalno zdravlje. Dovoljno je i 15 minuta šetnje, primjerice prije nego odete u trgovinu po namirnice ili šetnja do posla. Za self care moment bih preporučila svakako da to bude bez mobilnih uređaja provodeći vrijeme u aktivnostima koje vas opuštaju i ispunjavaju.
Približava se Božić i božićna euforija. Na što bi ljudi trebali obratiti pažnju?
Mislim da je najvažnije da ne zaboravimo da je Božićno vrijeme period kada bi trebali biti opušteni i uživati u druženju s bližnjima i prijateljima, ispuniti vlastita srca toplinom i ljubavlju, a ne biti pod pritiskom i stresom.
U vrijeme Božića hrane je u izobilju – kako jesti pametno i ne prejedati se? Imate li neki savjet?
Moram priznati da mi je ovo najdraže pitanje – šećer na kraju. Mnogi su već sada u određenom strahu od „dobivanja“ kilograma i brinu o tome kako će se „suočiti“ sa svime što se nađe na stolu ispred njih.
Umjesto straha od prejedanja dobro je fokusirati se na to da uživamo u svakom zalogaju i trenutku u kojem jesmo, da se opustimo u društvu s bližnjima i ne dovedemo u situaciju zabrane ili misli poput „sada ću jesti i prejedati se pa krećem na detox, čišćenja i nove dijete i treniranje od 1.1.“ Zabrane i restrikcije, dugoročno gledano, imaju samo nezadovoljavajući efekt na naše tjelesno i mentalno zdravlje.
Taj 1.1. nije čarobni štapić i vrlo vjerojatno da se ništa od velikih obećanja koja dajemo sebi neće dogoditi. Ne zato jer nismo donijeli dovoljno snažnu odluku, već zato što nam to stvara toliki pritisak i stres kojeg kasnije idemo ublažiti, najčešće, kako drugo nego hranom. I tada se zapletemo u začarani krug u kojem hranom hranimo neugodne emocije koje karakterizira neutaživa glad.
Stoga je dobro planirati obroke, nastojati da oni budu uravnoteženi te tijekom jela osluškivati razinu sitosti-gladi u čemu nam mogu pomoći kratke pauze između zalogaja. Važno je piti dovoljno vode, kretati se, provoditi vrijeme na svježem zraku te voditi brigu o kvaliteti sna. Na ovu temu uskoro pripremam jedan online program u suradnji s psihologinjom dr.sc. Ivanom Burić, pa pozivam sve zainteresirane da nam se jave. 😊
Razgovarala: Vjera Pađen
Foto: Canva, privatna arhiva
