U svojim memoarima “Finding My Way” (Nalazim svoj put) Malala Yousafzai skida oreol svetice koji je godinama pratio njezino ime. Piše o noćima provedenima na Oxfordu, paničnim rokovima i studentskim krizama, o prijateljstvima koja su je oblikovala, o terapiji, napadajima panike i o ljubavi.
To nije samo knjiga o odrastanju, nego i o povratku vlastitom glasu. Portret žene koja je shvatila da se hrabrost ne mjeri samo prkošenjem ekstremistima, nego i sposobnošću da sebi dopusti biti, jednostavno ljudska.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
“Ne želim ostati zatočenica tuđe verzije moje priče”
„Kad su svijet obišle vijesti o napadu talibana, ja sam još bila u komi,“ prisjeća se. „Odjednom sam postala ‘hrabra djevojčica’, a s vremenom sam taj ‘sveti’ imidž počela i sama nositi u sebi.“
Nova knjiga, kaže, za nju je oblik ponovnog predstavljanja, priča o ljubavi, prijateljstvu, aktivizmu i mentalnom zdravlju. „Ne želim da me uvijek uvode istom prošlom pričom“, kazala je u intervjuu za Marie Claire.
Na Oxfordu se, primjerice, pobrinula da ne bude predstavljena kao slavna studentica. Kad je dekan poželio svima poslati mail o njezinu dolasku, zamolila ga je da to ne učini. „Željela sam da me dožive kao običnu kolegicu. I ja sam to trebala, priliku da učim, da otkrivam tko sam, bez etiketa.“
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Sestrinstvo koje knjige ne mogu naučiti
Prijateljstva s Corom, Hen, Yasmin i Anisom, otkrila je u razgovoru za Marie Claire, bila su poput putovanja u stranu zemlju “u kojoj već znaš jezik”. U tom krugu mogla je disati slobodnije, bez potrebe da svaku rečenicu važe kao da daje službenu izjavu za medije.
S njima je mogla griješiti, biti luckasta, raspravljati o velikim idejama i sitnim trivijalnostima, penjati se na krovove, kasno se vraćati u dom, paničariti pred esejem i usput skupljati iskustva koja, kaže, ne bi mijenjala ni za što na svijetu.
Ljubav, feminizam i brak
Najviše je, priznaje, oklijevala govoriti o temi braka. Kao feministkinja odrasla uz priče o prisilnim i preuranjenim brakovima, dugo je smatrala da brak nije za nju, da bi je mogao odvratiti od misije obrazovanja djevojčica.
„Da se nisam zaljubila, ne bih ga ni razmatrala,“ priznaje. „Ali shvatila sam da se sve svodi na dogovor dvoje ljudi koji žele dijeliti život. “U Asseru sam vidjela dobrotu, poštovanje i brigu i da, romantična sam, i to bez srama“, rekla je.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Najosjetljivije stranice
Najviše se dvoumila oko poglavlja o majci i obiteljskim sjećanjima. „U knjizi se zapravo ponovno povezujem s mamom, razumijem odakle dolaze njezina snaga i zaštitnički nagon.“ Zastala je i kod dijela o upoznavanju s Asserom. „Znam da će se neke stvari izvući iz konteksta,“ priznaje, „ali htjela sam biti iskrena.“
Globalna pozornica i tihi telefoni
O borbi za obrazovanje djevojčica i dalje govori bez zadrške, pogotovo otkako su se talibani vratili na vlast u Afganistanu.
„Zvala sam svjetske čelnike, ali malo tko je odgovorio. Mnoge žene jesu. Mislim da su intuitivno razumjele što znači patrijarhalna represija.“
I danas je, kaže, ogorčena. „Prošle su već četiri i pol godine otkako mnoge afganistanske djevojčice nisu kročile u učionicu.
Ne smijemo pristati na svijet u kojem je učenje zločin.“
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Granica koju želi prenijeti mlađim ženama
Iako se kao djevojčica doimala neustrašivom, danas Malala otvoreno govori o PTSP-u, napadajima panike i terapiji. „Mislila sam da sam zakazala jer ne mogu uvijek biti ‘hrabra’. Terapija me naučila da su i slomovi dio rasta, da to nije slabost, nego put sazrijevanja.“
Posebno ju je ganulo kada je saznala da djevojčice u njezinoj rodnoj školi u Shangli danas imaju savjetovalište, prostor za razgovor, plač, smijeh, ples i oslobađanje emocija. „Briga o umu dio je snage,“ kaže, i to jednostavno, bez patetike, kao netko tko to zaista živi.
Aktivizam kao savezništvo
Nakon više od petnaest godina borbe, Malala sve više vjeruje u savezništvo. „Najveća snaga leži u zajedništvu, biti uz lokalne aktivistkinje u Afganistanu, Gazi, Nigeriji, Pakistanu, dijeliti s njima glas i prostor. To je najmoćniji oblik djelovanja.“
Za nju aktivizam više nije samo govor na svjetskoj pozornici, već tiha, uporna podrška onima koji svakodnevno nose borbu na terenu, bez kamera, bez aplauza, ali s istom snagom.
Memoari koji vraćaju mjeru čovječnosti
Finding My Way nije samo knjiga o iznimnim događajima. To je memoar koji hrabrost spušta u svakodnevicu , u prijateljstva, granice, terapiju, učenje i ljubav.
Malala kroz ove stranice ponovno prisvaja vlastitu priču , ne kao simbol, nego kao mladu ženu koja uči živjeti po svojim pravilima, nježno i odvažno u isto vrijeme.
“Ponekad je najveća hrabrost dozvoliti si da budeš obična.”
Foto: Instagram
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Lana Gojak Bajt o poslu i životu: „Postala sam na neki način glas tih mama. I zato mi je važno da u podcastu nema mjesta osudi ni posramljivanju.“