Izraz “patološki lažljivac” danas se olako lijepi na svakoga tko nam ide na živce, od političara do stvarnih negativaca. No u stvarnosti, taj se pojam odnosi na vrlo mali broj ljudi i ima prilično specifična obilježja. Važno: patološko laganje nije zasebna dijagnoza, već obrazac ponašanja koji često skriva dublju psihološku ranjivost i nelagodu i ne svodi se samo na zloću ili manipulaciju.
Pa kako onda prepoznati kada laganje prelazi granicu povremenog “muljanja” i postaje obrazac?
1. Laži su kompulzivne
Svi ponekad kažemo “bijelu laž” ili nešto prešutimo da izbjegnemo neugodu. Kod patološkog laganja, međutim, laganje postaje gotovo automatska reakcija, kao zadana postavka. Nije nužno uvijek plansko, često izgleda kao impuls koji se događa sam od sebe.
2. Lažu često
Patološko laganje se ne pojavljuje samo u jednoj svađi ili u jednoj temi. Radi se o širokom, kroničnom uzorku koji se proteže kroz odnose i kontekste: obitelj, posao, prijatelji, društvene situacije, pa čak i neobavezni razgovori sa strancima.
3. Ne postoji jasan motiv
Kod uobičajenog laganja motiv je često prepoznatljiv: izbjeći kaznu, dobiti nešto, ispasti bolji, sakriti pogrešku. Kod patološkog laganja laži često ne donose očitu korist, ponekad su čak i štetne za osobu koja laže.
4. Izmišljaju trivijalne stvari koje je lako provjeriti
Zbog učestalosti, ovakve laži često nisu sofisticirane. Mogu zvučati gotovo komično, primjerice, hvalisanje lako provjerljivim postignućem ili prepričavanje priče koja se mijenja ovisno o publici. Upravo zato ih je često jednostavno uhvatiti na detaljima.
5. Njihovo ponašanje ih muči (iako se ponavlja)
Jedna od najvećih zabluda je da patološki lažljivci nemaju savjest. Mnogi imaju grižnju savjesti i sram nakon što lažu satima ili danima poslije i pitaju se: “Zašto sam to rekao/la?” No taj osjećaj često nije dovoljan da prekine obrazac, jer laž kratkoročno smanjuje unutarnju nesigurnost ili strah od odbacivanja.
Što s tim znanjem?
Ako imate osjećaj da netko u vašem životu pokazuje ovakav obrazac, korisno je usmjeriti fokus na granice i sigurnost: što vi tolerirate, što vam je potrebno da biste ostali dobro, i kada je vrijeme za udaljavanje ili razgovor uz podršku stručnjaka.
A ako prepoznajete dio ovoga u sebi to nije etiketa, nego signal. Terapija se u takvim slučajevima obično ne vrti oko “prestani lagati”, nego oko pitanja: što laž štiti, od čega bježi i koji je zdraviji način nošenja s tim osjećajem.
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Mislima protiv bolesti: što znanost kaže o vezi uma i tijela?