Iako je mnogi poznaju kao glumicu, Lana Gojak Bajt danas se sve više ističe i kao autorica, voditeljica te suosjećajna sugovornica u podcastu Mame kod Lane – projektu koji, kako sama kaže, „polako, ali sigurno raste“ i postaje prepoznatljiv prostor podrške, zajedništva i znanja. Dok njena zajednica svakodnevno raste i potvrđuje koliko su iskreni razgovori o roditeljstvu potrebni, Lana u novoj sezoni priprema neke nove društveno relevantnije teme, kao i neke nove formate. U intervjuu za Slowliving, osim poslovnih planova, dotaknuli smo se tema i iz perspektive roditeljstva, svakodnevnih izazova, digitalnog doba i financija.
Kao i svaka mama, Lana se svakodnevno susreće s izazovima koje donose roditeljstvo, posao, školske obaveze, financijska pitanja i djeca u digitalnom dobu. „Postala sam na neki način glas tih mama i zato mi je važno da u podcastu nema mjesta osudi ni posramljivanju. Na to sam alergična“, ističe. Vjeruje da promjena počinje upravo kod kuće – „Prevencija počinje od kuće. Danas svi pričaju o pravima, a rijetko tko o odgovornostima.“
U svom podcastu Lana promišljeno bira teme i sugovornike, često otvarajući pitanja o kojima se rijetko javno govori – od prava žena na porodu do emocionalnih izazova majčinstva i svakodnevnog balansa između posla i obitelji. U novoj sezoni najavljuje dublje i društveno angažiranije teme, ali i širenje formata kroz nove ideje i susrete s publikom. Jer, kako kaže, svaka iskrena priča ima moć povezivanja i podsjeća nas da nismo sami u svojim pitanjima, strahovima i nadama.
Dani su kraći, ritam ubrzaniji, a jesen donosi povratak rutini i obavezama. Jesen mnogim roditeljima znači i logistički kaos – vrtići, škola, posao, nove obaveze. Kako ovaj period godine izgleda u vašoj obitelji?
Poprilično kaotično. Proveli smo gotovo mjesec i pol na moru kod mojih. Pina je uživala svaki dan – na moru, ali i u vrtu, gdje se po cijele dane igrala sa zemljom, pužićima, zalijevala vrt i brala povrće. Tako sam i ja odrastala, i gledajući nju kako uživa, prvi sam put zahvaljujući tom sporom ritmu ozbiljno razmišljala o potencijalnom povratku u mali grad.
Suprug i ja smo si čak priuštili i kratko putovanje dok je Pina bila s nonićima, i iako je za nas ljeto bilo poluradno, povratak u grad, u vrtić, posao, promet, buku i “petu brzinu” bio je poprilično kaotičan. Sada je već sredina listopada i čini se kao da se ljeta više nitko ni ne sjeća.
Nakon ljetnih godišnjih odmora, pa zatim priprema za vrtić, uz ostale jesenske potrepštine poput tople odjeće, dječjih aktivnosti i slično – sve to roditeljima donosi konstantno neke troškove. Kako se vi nosite s tim izazovima i mislite li da bi roditelji trebali otvorenije pričati o financijskoj strani roditeljstva?
Čini mi se da smo kulturološki odgajani da se o novcu i financijama ne priča, a to je svakako odlična tema za podcast. Nedavno sam baš o tome sudjelovala u jednom panelu i otvorila tu temu i na društvenim mrežama – bilo mi je zanimljivo čitati kako drugi roditelji razmišljaju o novcu i kako o tome razgovaraju s djecom. Većina roditelja ponavlja onu poznatu “novac ne pada s neba” i svjesni su koliko ga je teško zaraditi, ali o novcu i vrijednostima itekako treba učiti djecu od malih nogu.
Ja nisam tip koji ganja velike ciljeve. Kupujemo ono što trebamo i kada to trebamo. Pina je u vrtiću, nema velike prohtjeve jer je tako učim odmalena. Naravno, uvijek nešto vidi i poželi, kao i svako dijete, ali ne dobije uvijek. Objasnim joj i nema drame – osim oko sladoleda i milijun pitanja zašto ga ne može jesti zimi (smijeh). Imam i nekoliko mama s djecom slične dobi pa si često međusobno posuđujemo ili poklanjamo stvari, što je super praksa.
Mama ste, supruga, glumica, a ujedno i autorica te voditeljica podcasta koji traži puno pripreme i energije. Kako uspijevate uskladiti sve te uloge i pronaći vrijeme koje je samo vaše?
Vrijeme koje je samo moje – rijetkost je. Srećom, zaista me ispunjava ono što radim i mogu raditi cijeli dan, iako znam da to nije uvijek najbolje. Važno mi je da svako jutro odradim trening, a poslijepodne najčešće provodim s malenom – u parku, u šetnji ili igri. Navečer tu i tamo izađem s prijateljicama ili odem na neki event, spojim ugodno s korisnim i tada napunim baterije.
Nemamo baka-servis u Zagrebu, a tetu čuvalicu koristim samo kad radim. Imam malu grižnju savjesti kad pomislim da bi netko čuvao dijete samo zato da se ja opuštam – znam da je to glupo, ali iskreno, tako se osjećam.
Kako birate goste i teme za podcast? Često se dogodi da se gosti otvore i podijele vrlo osobna iskustva. Što mislite, u čemu je tajna?
Nekad odlučim obraditi određenu temu pa tražim gosta koji ju može iznijeti, a ponekad gost sam donese temu. U svakom slučaju, priprema je uvijek iscrpna i detaljna. U novoj sezoni bit će puno ozbiljnijih i društveno angažiranih tema – to je ono što me istinski zanima i čime se želim baviti.
Vjerujem da svatko od nas, ako želi bolje društvo, mora nešto i učiniti po tom pitanju, koliko god maleno da se to nešto čini. Moja je misija pružiti prostor sigurnosti, zajedništva i znanja. Ako uspijem pomoći barem jednoj ženi – super. Želim da moja kći ima veća i bolja prava, kako na porodu, tako i na poslu, a ne da joj se oduzima ono za što su se žene dugo borile. Ne bih voljela da me za dvadeset godina pita: “Mama, zašto žene rađaju na leđima?” ili “Zašto nemaju pravo izbora?”, a da ja nisam pokušala napraviti baš ništa po tom pitanju.
Gosti se često otvore jer ih rijetko tko pita o majčinstvu, jer osjete empatiju i jer ih pitam prava pitanja – intimna, ali s poštovanjem i istinskim zanimanjem. Majčinstvo se često uzima zdravo za gotovo, a zaboravljamo jednu važnu stvar – majčinstvo je jedini pravi razlog zašto čovječanstvo postoji.
Koje su vas teme ili priče u podcastu najviše dotaknule ili promijenile vaš pogled na ulogu roditelja? Imate li osjećaj da podcast vašim sugovornicima olakšava svakodnevnicu kada se tako otvore?
Jako sam osjetljiva na temu Palčića. Ta me priča uvijek slomi – sama pomisao na neizvjesnost, brigu, odvojenost… gubitak ne mogu ni zamisliti. Gubitak djeteta vjerojatno je najveći strah – i imaju ga i oni koji ga nisu doživjeli. No, i one koji jesu, treba čuti, poslušati, dati im mjesto i vrijeme. Taj bol je možda nevidljiv, ali je stvaran – i zajednica može pomoći da se nosi lakše.
Iskreno, kroz podcast sam jako puno naučila. Svakim danom sve sam svjesnija koliko trudnoću i majčinstvo često uzimamo zdravo za gotovo. Podrazumijeva se da je dijete zdravo, da je trudnoća “drugo stanje”, a porod “bolan i to je to”. Nije tako. Trudnoće mogu biti divne, ali i jako teške. Prava žena na porodu često su upitna, a teme poput inkontinencije, dijastaze ili gubitka trudnoće ne bi se smjele podrazumijevati ni gurati pod tepih.
Od svojih pratiteljica svakodnevno dobivam poruke podrške i zahvalnosti. Kažu da im podcast pruža osjećaj mira, znanja i pripadnosti – i to mi je najveća potvrda da radim nešto smisleno. Dijele sa mnom i svoje želje i strahove. Postala sam na neki način glas tih mama i zato mi je važno da u podcastu nema mjesta osudi ni posramljivanju. Na to sam alergična.
Grad Zagreb je ove godine preporučio ograničavanje korištenja mobitela u školama, a i sami ste to komentirali na društvenim mrežama. Kako vi gledate na tu odluku?
Tehnologiju trebamo koristiti mi – a ne da ona koristi nas. Nisam za zabrane, više sam za edukaciju, prvenstveno roditelja, a onda i djece. Tužna sam kad u restoranu vidim obiteljski ručak gdje svatko gleda u svoj ekran.
Osobno mislim da mobitel nema što raditi u školi, barem ne do šestog razreda. Sadržaj i vrijeme koje djeca provode uz ekran treba biti ograničeno, a roditelji su ti koji su odgovorni za ponašanje djece. Često se, nažalost, pokazuje da su upravo roditelji najveći problem — jer ne postavljaju granice, nisu dovoljno uključeni, a onda pokušavaju to nadoknaditi na najčudnije načine i time djeci čine medvjeđu uslugu.
Vršnjačko online nasilje postaje sve veći problem i o tome se premalo priča. Djeca danas imaju pristup svemu, a nemaju emocionalne alate da se nose s onim što vide ili dožive. Jedan ružan komentar u grupi ili na društvenoj mreži može ostaviti ozbiljne posljedice. Zato je važno da kao roditelji znamo što djeca rade na mobitelima, s kim komuniciraju i da ih učimo empatiji, odgovornosti i samopouzdanju — jer prevencija počinje kod kuće.
Nisam “stara”, ali ne sjećam se da su moji roditelji molili za bolje ocjene ili pisali zadaće. U školi se učilo, u parku se igralo, a doma su se obavljale kućne obaveze. Danas svi pričaju o pravima, a rijetko tko o odgovornostima.
Slow living je sve popularnija tema, međutim, u životu roditelja često je prisutna velika ubrzanost i gomila obaveza. Koliko u svom životu prakticirate slow living?
Slow living mi je jako važan, iako, realno, u životu s djetetom i poslom koji uključuje puno dinamike – nije ga lako provoditi. Ali trudim se. Male stvari mi znače: zajednička igra, boravak u prirodi, šetnja bez žurbe, pa čak i kućni poslovi mogu biti zajedničko vrijeme – zašto ne?
Pina, primjerice, jako voli raditi pitu sa mnom ili učimo sparivati čarape. Naravno, fora joj je i kad me češlja, radimo frizure, slažemo legiće… To su trenuci koji me vraćaju sebi i podsjećaju na ono bitno.
Roditeljstvo je često užurbano i puno obaveza, ali mislim da upravo zato moramo svjesno stvarati trenutke mira. Ne mora to biti vikend na moru – dovoljno je pola sata bez mobitela, u razgovoru s djetetom ili partnerom. Kad sam prisutna u tim trenucima, sve drugo nekako sjedne na svoje mjesto.
Podcast Mame kod Lane sve je prepoznatiji kao projekt i na društvenim mrežama. Kakvi su vam planovi za dalje? Razmišljate li o širenju tema izvan roditeljstva ili možda o nekim novim formatima?
Mame kod Lane su projekt koji mi je jako prirastao srcu i jako sam ponosna na to što je postao prepoznat kao prostor podrške, zajedništva i znanja. Publika raste iz mjeseca u mjesec i osjećam da je to zajednica s kojom mogu razvijati nove ideje. U budućnosti svakako planiram širenje – i tematski i sadržajno. Voljela bih ući u društveno relevantnije teme, a pripremamo i neke nove formate. Mislim da smo spremni za taj korak.
Pogledajte epizode podcasta Mame kod Lane na YouTube kanalu.
Također, važno je spomenuti i lijepu humanitarnu notu cijelog projekta. Majice Mame kod Lane možete pronaći kod brenda Mooshie Wooshie, a sva zarada od njihove prodaje ide u humanitarne svrhe – tijekom listopada sredstva se doniraju Udruzi Sve za Nju.
Posebno emotivnu dimenziju ovoj akciji daju i nove epizode podcasta: aktualna gošća Lea Conjar, koja se hrabro bori sa sarkomom, te nadolazeća epizoda s Brankicom Raković, koja je dva puta preboljela rak. Upravo zato, ova inicijativa Lani i njezinu timu predstavlja prirodan, iskren nastavak misije podcasta – podršku, povezanost i zajedništvo među ženama.
Foto: Privatna arhiva, Instagram
Moglo bi vas zanimati: Pet stvari koje bih voljela da sam znala prije nego što sam postala mama.