Adventski vijenac možda je jedan od najprepoznatljivijih simbola prosinca, ali on je puno više od lijepo složenih grančica i četiri svijeće za Instagram. To je mali, okrugli podsjetnik da se vrijeme može mjeriti i drugačije: sporije, dublje i s više smisla.
Krug koji nema početak ni kraj
Oblik vijenca, krug, nije slučajan. Krug simbolizira vječnost, cikličnost i nadu: nema ni početka ni kraja, baš kao ni ljubav, vrijeme i Božja prisutnost u kršćanskoj simbolici. U širem smislu, krug nas podsjeća da se život kreće u ritmovima – dan i noć, ljeto i zima, rast i odmor. Adventski vijenac zato nije samo dekoracija, nego mala karta godišnjeg doba u kojem smo: zimi, kad je priroda u mirovanju, mi palimo svjetlo usred tame.
Zelene grančice (najčešće jela, smreka, bor, tuja) simboliziraju život koji traje i zimi, postojanost, nadu da ispod “mrtve” površine uvijek postoji nešto živo. Zato se vijenac tradicionalno radi od zimzelenog: da nas podsjeti da i u najkraćim, najhladnijim danima postoji nešto što ne vene.
Četiri svijeće – četiri nedjelje, četiri poruke
Na vijencu su četiri svijeće za četiri nedjelje došašća (Adventa). One se ne pale odjednom, svake nedjelje upali se jedna više. Tako se svjetlo postupno pojačava dok se približava Božić.
U katoličkoj tradiciji svijeće simboliziraju različite teme, ovisno o tumačenju, ali najčešće:
- Prva svijeća – nada, podsjeća na iščekivanje i obećanje. To je tiha nada da dolazi nešto novo, bolje, nježnije.
- Druga svijeća – vjera / put, često se naziva i betlehemska svijeća. Simbolizira vjeru koja vodi kroz neizvjesnost, kao što je vodila Mariju i Josipa na putu prema Betlehemu.
- Treća svijeća – radost, često je ružičaste boje (nedjelja Gaudete), kao mali odmak od ozbiljnog tona došašća: “raduj se, blizu smo”.
- Četvrta svijeća – mir / ljubav, zadnja svijeća donosi poruku mira, pomirenja i ljubavi – prema sebi, prema drugima, prema životu kakav jest.
Svake nedjelje, kad dodamo još jedno plamičak, možemo si postaviti i jedno malo pitanje:
- Čemu se nadam?
- U što želim vjerovati?
- Što me stvarno raduje?
- Gdje mi treba više mira i ljubavi?
Odjednom vijenac više nije “ukras na stolu”, nego mini ritual unutarnog check-ina.
Od kočija do blagdanskog stola
Korijeni adventskog vijenca sežu u 19. stoljeće u Njemačku. Jedan luteranski pastor, Johann Hinrich Wichern, u dječjem sirotištu u Hamburgu objesio je veliki drveni kotač s 24 svijeće – 4 velike za nedjelje i 20 manjih za ostale dane. Djeca su ga stalno pitala “kad će Božić”, pa im je tako omogućio da vizualno “vide” prolazak dana.
Kasnije se taj kotač pojednostavio, ostale su 4 svijeće za nedjelje, drvo je zamijenilo zimzeleno granje, a običaj se proširio iz protestantske u katoličku tradiciju i dalje po Europi. Danas adventski vijenac živi dvostruki život – u crkvama – na oltarima, kao liturgijski znak vremena došašća i u domovima – na stolovima, komodama, kuhinjskim otocima, kao dio obiteljske priče.
Kako vijenac pretvoriti u mali tjedni ritual
Umjesto da svijeće samo “tehnički” upalimo, možemo od toga napraviti mini slowliving trenutak:
- Nedjeljom navečer – ugasi jaka svjetla, možda pusti tihu glazbu, upali jednu svijeću (ili više, ovisno koja je nedjelja), sjedni na kauč ili za stol i jednostavno – budi.
- Dodaj kratku namjeru – ne mora biti molitva u formalnom smislu. Može biti: “Ove nedjelje biram… više odmora / manje uspoređivanja / jedan iskren razgovor…”
- Uključi djecu i ukućane – pustiti da oni upale svijeću (uz nadzor), objasni im se koja je ovo po redu, što znači, pitati ih za što su zahvalni ili što žele da bude ljepše ovaj tjedan.
Na taj način vijenac postaje sidro: svaki tjedan vraća nas sebi i jedni drugima.
Podsjetnik da ne moramo sve stići
U svijetu u kojem prosinac često znači: “još malo, još ovo, još ono, sve do kraja godine”, adventski vijenac je gotovo buntovni simbol. On nas uči suprotno:
- da se nešto radi polako (svakog tjedna tek jedna nova svijeća)
- da je dopušteno imati ritam, a ne konstantnu utrku
- da je u redu ne stići sve, ako stižemo ono bitno – sebe i svoje ljude
Možeš ga doživjeti vjerski, simbolički ili potpuno osobno, kao podsjetnik da u najkraćim danima godine imaš pravo tražiti više svjetla za sebe, iznutra i izvana. Možda je najljepša misao koju vijenac nosi ovo: Svjetlo ne dolazi naglo. Dolazi polako, svijeću po svijeću. I to je sasvim u redu.
Foto: Freepik, Pinterest
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Božić se vraća kući! Zaboravite savršeno ispeglane, sive i bež Instagram kutke – u trendu su bakine kuglice!