Piše: Ines Šitum
Nakon redovitih pitanja, poput:“ I kad ćete na peto?“ Mi od nedavno imamo spreman odgovor; “Uzeli smo muškog psa i sad je Ivan napokon dobio sina! “ Sve vam je jasno kad se Ivan u šali zna izraziti da je “dobio sina kojeg nikad nije imao“. Moje curke se uvijek smiju na to, ali mislim da se u svakoj šali krije istina jer Marley je postao član naše obitelji s vlastitim mjestom u našem domu i u našim srcima.
Zanimljivo je kako pas u kući vrlo brzo „izabere svog čovjeka“. Kod nas nije bilo dvojbe; Marley je od prvog dana odlučio da je Ivan njegov alfa. I to ne simbolično, nego doslovno. Gdje je Ivan, tu je Marley. Ako Ivan izlazi iz sobe, Marley odmah ide za njim, ako sjedne, legne mu uz noge.
Ako Ivan ima sastanak i kreće prema radnom stolu, Marley ga odmah slijedi. Čak i kada smo sto posto uvjereni da je napokon opušten i da spava, kad se Ivan pomakne, Marley s jednim okom prati njegove pokrete, a mi ostali možemo samo gledati i smijati se tom malom slatkom prizoru odanosti.
Pa kako to da smo se odlučili na psa uz četvero djece?
Amelie je maštala o psu od kad se rodila. Prije nego je pala odluka, kroz glavu mi je znala proći misao kako će preko noći odrasti i zauvijek će ostati ta praznina za psom kojeg nikad nije imala. Iako ja nikad nisam imala svog psa ( imala sam bakinog, a željela sam naravno svog s kojim bih se mogla maziti u svom domu), znala sam da su to posebne veze.
Trudila sam se oko ove odluke biti razumna i u sve to krenuti s realnim očekivanjima jer imati psa nije neki trenutačni hir, to je odgovornost, to je životni stil. Naravno da me brinulo kako ćemo s putovanjima, odlascima iz stana, redovitim šetnjama?
Prvi korak – jasna komunikacija
Prvi korak bio je jasna komunikacija s mojim curama. Pas je naša zajednička odgovornost. Drže li se svojih obaveza danas? Da! Ima li dana kad im se ne da, ima! Ali uvijek se nekako dogovorimo i nikad im ne prebacujem s komentarima poput, “ Tko je htio psa, vi ili tata i ja?”
I ja imam dane kad nemam volje za neke stvari tako da ih razumijem. Od početka Ivan i ja bili smo svjesni da najveća odgovornost, i zapravo ona jedina, jest na nama. Ne na djeci. Ali ih treba učiti da smo tim i da svi zajedno sudjelujemo u tome.
Drugi korak – pasmina
Drugi korak – pasmina. Curke su već znale da žele toy pudlu, a meni je bilo bitno da se ne linja i da nije velik jer će biti s nama u stanu. Kad sam dobila preporuku da su toy pudle idealne upravo zbog svoje dlake, koja uistinu nema nikakav miris i apsolutno je nema nigdje u stanu, to je bilo to! Dogovorili smo se upoznati se s Marleyem kad je bio svega mjesec i pol dana starosti, da vidimo kako ćemo kliknuti.
A što da vam kažem, kako ćemo kliknuti? Svi smo ga sanjali od tog dana i s nestrpljenjem odbrojavali kada će nam doći kući.
Ono što nikako nisam bila za to je da curke dobiju psa kao poklon iznenađenja i ne razumijem one momente gdje pas iskače iz kutije ispod bora. Bilo mi je važno da budu uključene u cijeli proces od samog početka. Da odluka bude zajednička; tu je planiranje, maštanje, iščekivanje. Sve je to priču o našem Marleyu činilo još većom! A i njihova očekivanja, i svjesnost novog člana, te promjene na koje smo morali svi skupa biti spremni.
Nova životna dinamika
Sav onaj kaotičan početak se odradi; učenje piškenja i kakanja van stana, odluka hoćemo li mu dozvoliti da spava na krevetu ili ne, kako ćemo u neki hotel s njim (lijepo, izabrati ćemo hotel gdje može, a svakako je prednost što je maleni), sve je to novo, i odluke koje te tjeraju da istražiš, učiš, prilagodiš se… Jer životna dinamika postaje drugačija. Možda je u samom startu to najbitnije riješiti sa samim sobom, pa onda uzeti psa, a ne samo jer je to nešto što bi željelo vaše dijete.
Marley nam je naravno promijenio dinamiku, ali ne značajno. Ima nas puno i podijelimo se oko obaveza, uostalom Ivan i ja radimo od doma što je također veliki bonus u ovoj priči. Marley je moje curke naučio da ljubav nije samo igra, već i briga i odgovornost. Da netko mora nahraniti, očistiti, pokupiti govance, posvetiti svoje vrijeme češljanju dlake, igri.
Uz psa i djeca uče
Tko ga je naučio trikovima? Amelie! Kod nas su curke, pogotovo Amelie i Zara dovoljno velike da shvate što dolazi s tim malim bićem. I baš zato što su bile spremne, a i Ivan i ja isto, Marley je svima postao podsjetnik da se treba zaustaviti, pomaziti i jednostavno biti prisutan.
Najljepša stvar je kad vidiš da kroz brigu o psu, djeca uče o nježnosti, odgovornosti, empatiji i vremenu. Jer uz našeg Marleya dani su puniji i dom nekako topliji.
Ja sam Ines, osoba koja stoji iza bloga More Less Ines i Instagram profila @more_less_ines . Veselim se novim idejama, novim kreativnim vizualima i pričama koje ću svakodnevno dijeliti sa svojim pratiteljima. Velika sam zaljubljenica u lijepe interijere i estetiku, obožavam svakog dana napraviti po nekoliko tisuća koraka, a još neke stvari koje me vesele su dobra glazba, fina kava, vrijeme za sebe i uživanje s obitelji. Supruga sam i mama 4 djevojčice. Obožavam fotkati, stilizirati, stvarati priče i uživati u našem domu u kojem mi je najdraže fotkati cvijeće, dijeliti projekte i biti drugima inspiracija u uređenju njihovih domova.
Tekst: Ines Šitum
Foto: Ines Šitum
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Ines Šitum predlaže za obiteljski izlet u prirodu četiri zanimljiva mjesta oko Plitvica koja vrijedi otkriti