Sandro Kraljević magistar je psihologije, osnivač MindLab-a, a od nedavno i jedan od pokretača aplikacije Naomi. Sve o svojoj self-care rutini otkrio nam je u ovom intervju te podijelio sa našim čitateljima načine opuštanja i nekoliko korisnih savjeta.
Što za tebe znači pojam self-care i smatraš li da su ljudi osvijestili važnost brige o sebi?
Pojam self-care za mene znači ne samo na vrijeme prepoznati trenutke u kojima se (iz bilo kojeg razloga) osjećamo loše i u kojima bi trebalo intervenirati, već i osvijestiti da je za našu dugoročnu psihološku dobrobit važno svakoga dana napraviti nešto – makar izdvojiti pet minuta. Osobno smatram da ljudi počinju sve više osvještavati važnost brige o sebi (pogotovo u ovo vrijeme pandemije) te sam kao psiholog jako sretan zbog toga. Zaista se može reći da je COVID ipak donio nešto dobro, odnosno da je započeo jedan dugotrajan, ali za narod izuzetno važan proces.
Vlasnik si tvrtke Mind Lab i ljudima pomažete unaprijediti i poboljšati kvalitetu života. Kako si došao na ideju otvaranja takvog tipa tvrtke, to nije klasičan odlazak psihologu, već ipak jedno iskustvo više?
U Mind Labu tvrtkama rješavamo bilo koju vrstu problema s ljudima, te pojedincima općenito pomažemo da se oslobode svog emocionalnog tereta. Otkad sam osvijestio da želim biti psiholog, oduvijek sam znao da želim raditi s ljudima, odnosno da im želim pomoći da riješe bilo koju vrstu svojih (privatnih ili poslovnih) problema. I da, složio bih se s napisanim da je iskustvo suradnje s mojom tvrtkom „nešto više“ (odnosno, to barem nastojim implementirati u svom poslovanju). Nažalost, odlazak psihologu u klasičnom smislu te riječi i dalje je velika stigma na našim područjima, što je jedan od glavnih razloga zbog čega sam svoje poslovanje (a i sebe u konačnici) odlučio brendirati na malo drugačiji način.
Kako je ova pandemija, i pojava koronavirusa utjecala na ljude – sa psihološkog aspekta, što vidite kao trenutno najveće izazove društva?
Pandemija je jako loše utjecala na ljude i društvo općenito. Izuzetno je velik broj pojedinaca koji se nisu znali (i još uvijek se ne znaju) adekvatno nositi s visokom razinom stresa i neugodnim emocijama koje su se javile kao rezultat ove pandemije. Frustrirani su, potišteni, napeti, anksiozni i pretjerano brinu oko budućnosti, što se reflektira na njihovu psihološku (a i fizičku) dobrobit. I rekao bih da je upravo to najveći izazov našeg društva. Bit će potrebno poduzeti brojne akcije i napraviti korjenite promjene kako bismo se kao društvo pomakli naprijed te uistinu pomogli pojedincu.
Nedavno ste i lansirali Naomi – hrvatsku aplikaciju za mentalno zdravlje. Kakve su reakcije ljudi i možete li nam reći nešto više o njoj?
Reakcije ljudi su, moram priznati, odlične! Izuzetno im se sviđa koncept aplikacije, a komentar koji obično dobijemo bude „niste mogli pogoditi bolji trenutak za ovo!“ Naomi je prvenstveno dizajnirana da u bilo koje doba dana na potpuno anoniman način čovjeku pomogne u nošenju s bilo kojom vrstom psiholoških problema koju trenutno ima. Aplikacija nudi preko 50 različitih vježbi i tehnika koje su bazirane na znanstveno utemeljenim psihoterapijskim pravcima, te svega u 3-5 minuta korisniku mogu pomoći da se smiri, da poboljša raspoloženje, da radi na svojim neugodnim mislima, da umiri napadaje panike, da ne bude više potišten, da poveća samopouzdanje, te da usvoji nove navike – a pritom se zabavljajući.
S poslovnog aspekta, za vas je ovo vjerujemo jedan izazovan period – kako se opuštate, kako se rješavate stresa?
Nekim danima prisilno Osobno se rješavam stresa u teretani te provođenjem vremena s dragim mi ljudima. Izuzetno sam društvena i komunikativna osoba, te mi zbog toga prisustvo bliskih prijatelja jako puno znači, posebice u trenucima kada mi je glava „puna“ posla.
Kako za vas izgleda idealan self-care moment ili dan?
Teško da netko u ovim ludim vremenima može izdvojiti cijeli dan za brigu o sebi, međutim izdvojiti svega nekoliko minuta za sebe na dnevnoj bazi može biti dovoljno. To je vrlo individualno – nekome će odgovarati jutarnja meditacija, nekome večernje pisanje dnevnika, a nekome opuštanje kada dođe kući s posla.
Svakog studenog, međunarodni pokret Movember stavlja u fokus muško zdravlje te poziva muškarce da puste brkove radi širenja svijesti o bolestima specifičnima za muški spol – smatrate li da je naše društvo shvatilo važnost samopregleda ili ovo gleda kao samo još jedan pokret koji će obilježiti na svojim društvenim mrežama. Kako podići svijest muškaraca o odlasku na redovne kontrole i ranoj prevenciji problema?
Rekao bih da društvo polako shvaća važnost samopregleda. I rekao bih da društvene mreže (koliko god mogu biti loše u nekim aspektima) ovdje mogu itekako doprinijeti. Vrijeme je da se zaista počne pričati o temama kao što je ova – i to ne samo o muškom fizičkom zdravlju, već i mentalnom. Izuzetno me veseli što sam listajući društvene mreže proteklih nekoliko dana vidio prilično veliki broj objava koje, osim fizičkog, naglašavaju i mentalno zdravlje muškaraca. Osobno sam i sam podržao ovu inicijativu te sam u nekoliko postova svoju (mušku) publiku potaknuo da počnu otvoreno pričati o svojim psihološkim problemima i izazovima mentalnog zdravlja.
Uz sve vaše uspjehe, autor ste i psihološkog priručnika “Kako preživjeti u suvremenoj džungli”. Što Vas je potaknulo na pisanje i koje poruke ste željeli prenijeti čitateljima?
Ideja o pisanju vlastite knjige je oduvijek bilo prisutna, te sam krajem 2019. godine dobio priliku za to. U knjizi je obrađeno čak osam različitih tema (kako sam ih ja nazvao – osam „pošasti suvremenog svijeta“). Knjiga obrađuje relevantne teme, poput kulture bespomoćnosti, imperativa sreće, suvremenog stresa, agresije, depresije i ostalih neugodnih emocija, kulture prekovremenog rada te ovisnosti od društvenih mrežama. Iako na kraju svakog poglavlja postoji niz praktičnih vježbi koje čitatelji mogu iskušati (u cijeloj knjizi ih ima preko 90) , glavna poruka koju sam želio prenijeti čitateljima jest, kako kaže jedna od recenzentica, da su rješenja zaista moguća i da svatko od nas može napraviti barem nešto (koliko god se to činilo nemoguće) za svoju psihološku dobrobit.
U knjizi ste se dotakli i ovisnosti o društvenim mrežama. Kako postići balans? I kada smo već kod društvenih mreža, smatrate li da smo kao narod dovoljno medijski pismeni ili ima mjesta za napredak?
Teško je dati jednoznačan odgovor na pitanje kako postići ravnotežu, jer je to vrlo individualno. Jedni koriste društvene mreže isključivo iz razonode, dok je drugima to primarni posao. Međutim, ono što je jako važno jest definirati koliko nam je vremena zaista dovoljno na društvenim mrežama ,te strada li slučajno neki aspekt našeg života (poslovni, akademski, socijalni ili emocionalni) zbog njihovog pretjeranog korištenja. Rekao bih da smo kao narod prilično medijski pismeni, međutim ovisnost o društvenim mrežama (unatoč tome što još uvijek nema službenu medicinsku klasifikaciju) nešto je što je već sada prisutno i što bi mogao postati jedan od većih problema današnjice.
I za kraj, imate li poruku za naše čitatelje? Kako osvijestiti važnost mentalne higijene i brige o sebi?
Ako nas pandemija i (barem onaj prvi) lockdown nisu naučili o važnosti mentalne higijene, onda ne znam što bi se trebalo dogoditi da to naučimo. Šalim se, naravno. Poruka za čitatelje bila bi sljedeća: napravite svaki dan nešto (makar i neku sitnicu) za svoje mentalno zdravlje. Ključ uspjeha je u upornosti i konzistentnosti – nema rješenja preko noći.
Razgovarala: Vjera Pađen
Foto: Canva, privatna arhiva