Kao što sam već pisala u članku o holističkom pristupu tretiranju celulita, dominantna estetska paradigma našeg vremena prezire masnoću na ljudskom, a osobito ženskom tijelu. Utrenirano, isklesano tijelo nalik na ono 16-godišnje gimnastičarke ili odbojkašice ideal je koji se provlači kroz medijsku sliku ženske mode i zdravlja, ali i, posve nerealno, kroz vlastita očekivanja od svoga tijela žena svih dobi. Kako su se kroz povijest mijenjali ideali ženskog tijela, i zašto je prihvaćanje sebe važnije od svakog povijesnog ideala – saznajte u nastavku teksta.
A što je s velikom većinom žena koje ni sa 16 nisu izgledale kao idealna slika zategnute sportašice, a kamo li kasnije? Ja sam primjerice cijeli život, pa čak i kad sam bila puno vitkija, a u nekim fazama i vrlo mršava, tip „nesportske“, oble građe ženskog tijela. Izdužen, vitkiji gornji dio tijela s istaknutim strukom te nasuprot njemu jači donji dio tijela s pomalo stupastim nogama i velikom stražnjicom obogaćenima celulitom – to sam ja, s varijacijama na temu broja kilograma, cijeli život. Takvu sebe sam naučila voljeti i takva sam naučila osjećati se privlačnom. A takvu su me zavoljeli i drugi, oblinama i celulitu unatoč.
To je znak da je uz dominantni ideal vitke sportašice u suvremenim muškim i ženskim mozgovima još uvijek prisutna prijemčivost i za neke druge arhetipove ženskog tijela. Arhetipove koji su u davnoj i bližoj povijesti bili društveno itekako dominantni i poželjni.
Ideal ženske ljepote u prapovijesti
U prapovijesti je glavni cilj ljudskog bića bio preživljavanje. Stoga su muškarci kod žena tražili atribute koji bi pokazali njihovu reproduktivnu sposobnost. Tako su voluminozne grudi i široki bokovi bili simboli plodnosti i ljepote. Ne mogu se oteti dojmu da bih u prapovijesti bila itekako popularna! Bacite pogled na Wilendorfsku Veneru, ima li na njoj celulita? Zaklela bih se da ga je imala u izobilju.
Ideal ženske ljepote u doba Egipta
Egipćani su oduvijek bili pioniri kada je u pitanju obožavanje tijela i njegovanje ljepote. Za njih su ideal ljepote bili sklad, savršenstvo i proporcionalnost. Uspostavili su vrlo specifičnu estetsku ljestvicu koristeći šaku kao referentnu mjeru: glava bi trebala mjeriti dvije šake, trup (od ramena do koljena) 10 šaka, a noge i stopala još 6 šaka. Idealna žena bila je vitka, malih grudi i širokih bokova. Oni su bili prva civilizacija koja je ljepotu povezivala s higijenom, a poznato je da su bili majstori u umijeću stvaranja masti, ulja i parfema kojima su mazali svoje tijelo.
Ideal ženske ljepote u grčkoj kulturi
Grčka kultura utjelovljuje ideal ljepote u skulpturi. Za pitagorejce je sve lijepo bilo matematičko i savršeno simetrično. Milska Venera i Apolon Belvederski simboli su koji predstavljaju ovaj ideal grčke ljepote. Grci su ljepoti žena pridavali jednaku važnost kao i ljepoti muškaraca, koji su u drugim kulturama bili mnogo zanemareniji. Savršen muškarac združivao se sa sportašicom, utreniranom i isklesanom tjelesnim vježbama. Ovu je tradiciju usvojila rimska civilizacija, a kasnije i naše zapadno društvo.
Ideal ženske ljepote u doba srednjeg vijeka
Tijekom srednjeg vijeka pojam ljepote doživio je veliku promjenu. Utjecaj kršćanstva nametnuo je Božju volju iznad svega. Sve što je stvorio Bog smatralo se lijepim jer je božansko djelo. Kršćanstvo sučeljava ljepotu duha s fizičkom ljepotom, koja se smatrala zastarjelim i površnim konceptom. Štovanje tijela i golotinje je cenzurirano, a srednjovjekovna umjetnost predstavlja shematizirana tijela lišena bilo kakvog znaka seksualnosti.
Kako je izgledao renesansni ideal ženske ljepote
S dolaskom renesanse, vidimo novi uspon u klasičnom svijetu i njegovoj tradiciji harmonije i proporcije, koju savršeno predstavlja Boticellijeva Venera: uska ramena i struk, zaobljene grudi, bokovi i trbuh, nježne bijele ruke i stopala. Leonardo Da Vinci ilustrira ljude u zlatnom rezu, prisutnom u cijeloj prirodi, simbolu božanskog savršenstva. U renesansi je žensko tijelo oblo, mekano, ne previše utrenirano … čini se da bih u svojoj vitkijoj fazi ja bila na cijeni i u renesansi. Ipak, gledam pozorno Rađanje Venere – na Botticellijevoj slici ne vidim ni traga celulitu.
Barokni ideal ženske ljepote
Došlo je doba baroka, a osamnaesto stoljeće bilo je ispunjeno raskošnošću i bogatstvom ukrasa. Perike, ekstremna šminka i kostimi – ideal ljepote postao je umjetniji nego što je bio ikada prije. U mnogim jezicima toga vremena riječ “šminka” predstavlja sinonim za riječi “trik” i “prevara”. Ispod raskošne odjeće, nalazimo favorizirana tijela po uzoru na pretpovijest. Poznate su Rubensove Tri Gracije, na kojima bujne stražnjice, noge i ruke predstavljaju pravu posvetu celulitu. Sjajno, u svojoj oblijoj fazi i tu bih dobro prošla!
Ljepota žene u istočnjačkim civilizacijama
Za velike istočnjačke civilizacije koncept ljepote prati druge parametre.
U Kini ljepotu nije određivao samo fizički izgled. Vrline poput ljubaznosti, čestitosti i osobnog šarma činile su to da se neku ženu smatra lijepom. Divili su se kvaliteti glazbe, znanju pjevati i plesati. Dinastija Tang voljela je snažne i krupne žene, jer je to bio simbol zdravlja, a time i blagostanja. Mudri ljudi! Dinastija Han je pak u vrlo detaljnom traktatu o idealnoj ljepoti, među glavne karakteristike koje treba imati žena uvrstila je važnost mirisa. I s njima se slažem! U drevnoj Kini, društvena je tradicija nalagala da je žrtva put do ljepote. Smatrali su da su mala stopala znak finoće i ljepote, pa su majke svoje kćeri od malih nogu podvrgavale torturi vezivanja stopala. Cilj je bio tjelesna modifikacija prema utvrđenom idealu ljepote, na umjetan i vrlo bolan način. Uh, nije moj par rukava, nikako!
Japanci su pronašli ljepotu u krhkosti. Bilo je važno da se žena ne izlaže suncu jer se bijela, gotovo prozirna koža smatrala najljepšom. Žene iz bogatih obitelji bile su zatvorene iza zidova palača. Ideal savršene ljepote bilo je boležljivo, mršavo tijelo s gotovo prozirnom kožom. Ove su žene, za svoga kućnog zatočeništva, imale priliku njegovati svoju inteligenciju, aspekt koji ih je učinio još privlačnijim u očima muškaraca u Japanu.
Mi bismo na kraju dodali – Kojem god idealu ljepote pripadali, bitno je prvenstveno da pripadate same sebi i da volite sebe i svoje tijelo.
Željka Maras je bivša novinarka i urednica, poduzetnica i komunikacijska stručnjakinja. Brend menadžerica je španjolskog holističkog brenda ALQVIMIA za Hrvatsku i Sloveniju, kao i voditeljica jedinstvenog koncepta Alqvimia Store & Spa u Zagrebu.
Tekst: Željka Maras
Foto: Pexels