U vremenu u kojem komunikacija sve češće znači brz odgovor, a ne istinsko slušanje, Ivana Pejić nas vraća na samu srž odnosa: povezanost, autentičnost i empatiju. Njezina profesionalna priča počela je u učionici, a nastavila se kroz andragogiju, nenasilnu komunikaciju i rad s odraslima.
Danas, nakon više od dva desetljeća iskustva, Ivana svoju misiju vidi u pomaganju ljudima da ponovno nauče čuti, sebe i druge. Priključila se i timu SHEvolution Akademije koju vodi kineziologinja i trenerica Sanja Žuljević,a koja predstavlja siguran prostor u kojem žene mogu ponovno uspostaviti ravnotežu između tijela, uma i emocija.
SHEvolution Akademija kombinira znanstveno utemeljene pristupe tjelesnom pokretu, edukaciju o hormonalnim promjenama i mentalnu podršku, sve s ciljem da žene kroz peri- i menopauzu prođu osnažene, a ne iscrpljene. U fokusu nije samo fizička forma, već i povratak sebi, razumijevanje onoga što se događa iznutra i izgradnja nove, zrelije verzije sebe.
Tim smo povodom s Ivanom Pejić porazgovarali o tome kako prepoznati svoje granice, što znači iskreno slušati, zašto je ženama teško reći “ne” i kako izgleda komunikacija koja liječi, a ne povređuje.
Cijeli vaš profesionalni život posvećen je komunikaciji i razumijevanju ljudi. Kada ste shvatili da je upravo to vaš poziv?
Nisam donijela svjesnu odluku o tome. Put me je vodio. Kad sam bila djevojčica i djevojka jako sam voljela književnost. U gimnaziji sam otkrila kazalište i planirala studirati književnost ili upisati akademiju. Onda sam u razgovoru s mamom koja je znala postavljati dobra pitanja shvatila da zapravo u književnim djelima i kazališnim predstavama volim ljude, da me inspirirane razumjeti likove, njihovu interakciju, odnose…
Roditelji koji su bili učitelji su priželjkivali da ostanem u prosvjetnoj struci i ja sam se opredijelila za rad s djecom. Upisala sam na Filozofskom fakultetu u Tuzli Odsjek za razrednu nastavu. Tad sam zapravo započela opredijeljeno bavljenje odnosima i komunikacijom. Sva dalja usavršavanja i doškolovavanja događala su se na tom pravcu, s tim što sam se kasnije opredijelila za andragogiju i preusmjerila na rad s odraslima.
Što vas je osobno dovelo do Nenasilne komunikacije i kako je ona promijenila vaš način življenja, ne samo rada?
Koristila sam sve prilike za učenje koje su mi bile dostupne. Nakon fakulteta i prvih godina rada u školi vodila me je strast da učim, usavršavam se, doprinosim razvoju školstva, društvu mira i izgradnji svijeta bez nasilja. To je bila ona snažna, eruptivna energija kakvu imaju nadobudni mladi ljudi sa snagom da pomjeraju brda i željom da mijenjaju svijet. Jedna od edukacija u ponudi bila je i Nenasilna komunikacija. Prvi doživljaj Nenasilne komunikacije i predavačice Verene Jegher nije bio ugodan.
Bila sam začuđena jer je sve što je govorila bilo drugačije od onoga što sam smatrala prikladnim. Verena je bila iskrena, nije bila fina. Mene su učili kako biti fina i uklapati se. Moja misao je bila: „Ovo što ova luda baba govori možda može proći u Švicarskoj gdje je živjela, ali na Balkanu to nema šanse!“ Imala sam jak otpor. Kada je bio sljedeći modul, otišla sam jer sam bila radoznala saznati kako biti biti iskren i otvoren. I onda sam se zaljubila u model. Dakle, ljubav na drugi pogled. Prve promjene opazila sam u odnosu s mojom obitelji. Uspostavili smo iskrenije i bliskije odnose.
Koja je bila vaša najveća osobna lekcija na tom putu, ona koju niste naučili iz knjige, već iz iskustva?
Slušanje moje djece, stvarno biti s njima i slušati što je njima važno, a da interpretiram i projiciram sebe, svoja očekivanja. Popustila sam u nastojanju da djecu na suptilan način privolim da budu onakvi kakvima ih ja želim. Prihvaćam ljude kakvi jesu. I volim ih takvima. Ono što je došlo kao dodatna vrijednost je da sam i sebe prihvatila sa svim što nisam i jesam. To je neplanirana lekcija iz iskustva.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Zašto je danas tako teško istinski čuti druge, ali i sebe?
Zato što se bojimo stati i biti. Reaktivni smo i u stalnoj strci: stići, postići, završiti, uraditi… Slušanje i povezivanje zahtjeva prisustvo, fizičko i mentalno. To nije moguće postići u brzini i nesuvislom kretanju uma i tijela. Imam dojam da nam duša trči za tijelom dok nastojimo postići realizaciju liste „to do“.
Koje male promjene u svakodnevnoj komunikaciji najviše mijenjaju odnose?
Odnose mijenjamo tako da sebi budemo jasni u svezi dvije teme: Tko želim biti ljudima koje susrećem? Što je meni stvarno važno u ovom trenutku? Što tebi treba od mene u ovom trenutku?
Što znači “empatično slušanje” i kako ga možemo vježbati u užurbanom životu?
Empatično slušanje je sposobnost prepoznavanja i imenovanja osjećaja i potreba. To se ostvaruje kada se ne kačimo za izravan sadržaj onoga što netko govori, nego nastojimo prepoznati kako se osoba osjeća u tom trenutku i što joj je stvarno važno u odnosu na sadržaj o kojem govori. Ova vještina je najpotrebnija onda kada je teško čuti tuđe riječi jer su upućene kao kritika ili napad.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Žene često balansiraju između uloge podrške i želje da ih se čuje. Kako pronaći zdravu granicu između te dvije krajnosti?
Odlukom da se bude iskrena, a ne fina. Iskrenost podrazumijeva jasno izreći što nam je važno i reći jasno drugima kako da nas podrže. Za sve što dajemo, a nije od srca svi plaćaju cijenu jer je praćeno frustracijom i glasnim ili tihim nezadovoljstvom. Kada smo se pobrinuli za sebe, tek tad se možemo brinuti o drugima. Pravilan način brige o drugima je čuti na koji način žele da ih podržimo, a ne gurati ono što pretpostavljamo da trebamo dati.
Zašto je ženama tako teško reći “ne” i kako da to “ne” postane izraz samopoštovanja, a ne krivnje?
Način kako društvo vidi ženu utječe na način kako žena doživljava sebe. Šalje li društvo poruku da cijeni iskrenost i istinu ili konformizam, lakoću upakirane u konvencionalno prihvatljivu finoću. Samopoštovanje je povezano sa sviješću o tome kada sebe poštujem, kada sebe smatram vrijednom, što vidim kao svoju svrhu. Ono što utječe na stabilnost, samopoštovanje i osjećaj osobne vrijednosti je svijest o vrijednostima koje živimo. Ako su istina, empatija i zajedništvo moje vrijednosti, tada i djelovanje prema drugima treba biti povezano s tim vrijednostima.
Sukladno tomu, znam da želim doprinositi drugima, ali želim pri tome biti iskrena. Iskrenost ne isključuje obzirnost. U nenasilnoj komunikaciji biti iskren ne znači da ja tebi kažem što ti sve ne valja i gdje griješiš, nego da ti kažem kako sam ja i što je meni važno u odnosu na temu. Biti iskren znači govoriti u prvom licu jednine, dakle o sebi. Govoriti drugima s ti lako može biti čin nasilja, pogotovu ako sadrži kritiku koja slijedi nakon zamjenice ti. Iskrenost podrazumijeva da ono što radim i govorim bude usklađeno s mojim unutarnjim stanjem i stavom.
Ako je to otpor ili moje ne, onda je to moja istina. Moje ne i da vrijede jednako. Ja vrijedim i kad se slažem i kad se ne slažem zato što iza obje moje istine stoji moja dobra namjera. Namjera je ono što definira karakter komunikacije. Ljudima koje poštujemo dugujemo istinu. Sebi dugujemo istinu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kako se mijenja dinamika odnosa kad žena ponovno uspostavi kontakt sa sobom?
Biti sa sobom u dobrom odnosu je osnova ostvarivanja dobrih odnosa s drugima. Žena koja uspostavi kontakt sa sobom je spremna imati iskren i autentičan kontakt i s drugima. Tada u odnose usele bliskost i zajedništvo. Finoća je ponekad šuplja fasada. Iskrenost i autentičnost pune osjećaj bliskosti.
Kako ste se uključili u projekt SHEvolution Akademije? Što žene najčešće osvijeste nakon vaših radionica?
Želja nam je da polaznice osvijeste svoj autentični put za biti dobro sa sobom i biti dobro s drugima te da se osnaže da odnose održavaju prohodnima. Zato SHEvolution nije događaj, nego suživot i zajedničko putovanje kroz osobni razvoj do zone dobrobiti.
Ivana Pejić je edukatorica, trenerica i predavačica s više od dvadeset godina iskustva u radu s ljudima. Po struci učiteljica, po pozivu andragoginja, a po srcu – promotorica autentične i nenasilne komunikacije. Kroz svoje radionice i treninge pomaže pojedincima i timovima da razviju svijest o sebi, prepoznaju svoje potrebe i nauče izražavati ih na način koji gradi, a ne razdvaja. Njezin pristup spaja toplinu i jasnoću, a svaka njezina edukacija ostavlja trag jer polazi iz jednostavne, ali snažne premise: da svaki odnos počinje odnosom sa samim sobom.
Foto: privatna arhiva, Instagram
MOGLO BI VAS ZANIMATI: SHEvolution Akademija: proces koji ženama vraća snagu, jasnoću i ravnotežu