„Ustali smo rano ujutro da bismo bili na Plitvicama u 6.45 i izbjegli gužvu“. Tako je svoj navodni odmor u Hrvatskoj za novine ispričala jedna od turistkinja. Dignula je cijelu obitelj prije 6 da bi posjetili Plitvice bez stotina ljudi oko sebe. A ja se pitam zašto?
Nije pisalo da se dignula ujutro jer voli rana jutra i mir. Nije pisalo da su htjeli uživati u hladnijem vremenu jer je na 35 stupnjeva ipak malo teže biti tri sata. Pisalo je da je htjela izbjeći gužve.
Možda ona voli rana jutra pa joj nije problem dignuti se ujutro. Ali nekako se dam kladiti da je njezinoj djeci to rano ustajanje bila rolajz-iskustvo „daj me pusti na miru.“ No obitelj je imala plan: vidjeti x lokacija tijekom y dana ljetovanja u Hrvatskoj. Plitvice su bile na listi, a fotografije bez turista očito isto. Možda samo ne vole gužve. Ali onda ne ideš na Plitvice. Barem ne tako da digneš cijelu obitelj. No „mora se vidjeti Plitvice.“
Pisala sam o tom moranju. Svi trčimo za ispunjavanjem nekih tamo tuđih lista i prizora koje su tako lažne.
Tako i gro influencerica objavljuje fotografije praznih lokacija za koje pouzdano znam da nikad nisu prazne. Osim u 5 ujutro. Bila sam na Santoriniju istog dana kad je jedna od njih objavila fotografiju praznih ulica, koje se već u 8 krenu puniti tisućama ljudi iz autobusnih tura. Znači, ona se digla barem u 6 da bi odjenula svoju crvenu haljinu i stavili na lice full make-up da bi se fotografirala za sjećanje na destinaciju koja uopće nije takva kakvom je predstavlja. Pa vi recite da influensanje nije hustle. Oni se k’o Robin Sharma dižu u 5 ujutro da rade svoj posao. No njoj je to posao pa je i razumijem, onu s Plitvica ne razumijem. Kakav ti je to odmor ako si premoren nakon njega? Možda je to ono što zovu aktivnim odmorom. To tek neću shvatiti, k’o ni bezmesni burger koji izgleda kao meso. Zašto moramo sve imitirati? Ako ti se ne jede burger, zašto moraš napraviti veganski burger. To je kao da mesojedi naprave rajčicu od mesa. Ne kužim. Pojedi rajčicu ili burger, ako ti se ne jede, nemoj.
Poanta odmora jest da se odmoriš. Na odmoru ne moraš ništa, jer ako moraš onda to nije odmor. Odmaranje zahtijeva nemoranje, manjak lista i zadataka. Najbolji odmor je onaj kad ne moraš otvoriti ni laptop da pročitaš mail, a kamoli da moraš još nešto i raditi. „Ali ja volim raditi,“ evo čujem vas kako tipkate u komentarima. Super, samo što ti nije zdravo raditi bez odmaranja. Čujemo se kad pregoriš ili završiš na hitnoj sa srčanim udarom. Nije zdravo ne odmarati se. I nije ti dovoljno 2 dana vikenda da se odmoriš, ni tjedan dana mora.
Ako ti nije dosadno, nisi se odmorio. Dosada nam je nužna da u nama rodi nove ideje, da se resetiramo, da dođemo do točke gdje um luta i otvara nove prozore. Jer nema više listi, nema zadataka, pa sad može primiti nove impulse.
Daj se čovječe odmori. Nemoj čekati da se razboliš pa da odmaraš u bolničkom krevetu.
Moglo bi vas zanimati i: „Kao prvo, ne trebam ja ništa“ – mantra za anti-hustle način života
Tekst: Barbara Slade Jagodić
Foto: Unsplash