Postoji jedna tiha snaga koja se ne dokazuje glasno. Ne treba joj pozornica, niti savršene riječi. Često se vidi tek kasnije, kad shvatimo da nas je netko učio kako se stoji uspravno, kako se drži riječ, kako se ostaje kad je teško.
Dan očeva nije samo podsjetnik da kupimo poklon ili pošaljemo poruku. To je prilika da primijetimo ono što inače prođe “usput”: sigurnost koju daje prisutnost, granice koje su zapravo ljubav, i onu vrstu zaštite koja ne guši, nego pušta da rastemo.
Zanimljivo je da se Dan očeva u različitim kulturama obilježava na različite datume. Kod nas je vezan uz sv. Josipa – simbol mirne odgovornosti i brige koja se ne razmeće, nego djeluje. A gdje god se slavio, poruka ostaje ista: očinstvo nije titula – nego odnos.
I još nešto važno: sve više istraživanja podsjeća da uključen otac nije sporedna uloga. Kvalitetna očinska uključenost (u igri, razgovoru, rutini, nježnosti) povezuje se s boljim razvojnim ishodima kod djece, od socijalnih vještina do emocionalne stabilnosti. Naravno, svaka obitelj ima svoju priču i svoje okolnosti, ali toplina i dosljednost ostavljaju trag, onaj dobar, nosiv.
Uključen otac nije bonus
Zanimljivo je da se znanost posljednjih godina sve jasnije slaže s nečim što su mnogi intuitivno znali: uključen otac nije bonus, već razvojni faktor. Istraživanja u području ranog razvoja povezuju očevu uključenost s nizom pozitivnih ishoda – od emocionalne sigurnosti do boljih razvojnih i obrazovnih prilika.
No, kad kažemo “uključen”, ne mislimo na savršenstvo. Mislimo na dosljednost. Dijete ne treba superheroja – treba odraslu osobu koja se vraća, koja drži riječ, koja zna biti tu za dijete.
Što djeca stvarno dobivaju od oca?
Očinska uključenost može biti važna za kognitivni razvoj i šire razvojne ishode, ali nije presudno samo koliko je otac prisutan, nego kako je prisutan – kroz toplinu, odgovor na djetetove potrebe i kvalitetu interakcije.
Drugim riječima: nije poanta u tome da se odradi vrijeme, nego da se dijete osjeti viđeno. Ponekad je to 20 minuta stvarne igre bez mobitela. Ponekad je to šetnja u kojoj dijete priča, a tata ne “popravlja” priču, nego sluša.
A što otac dobiva od očinstva – i zašto o tome rijetko govorimo?
Društvo je dugo učilo muškarce da u roditeljstvu trebaju biti “jaki”, “pribrani”, “funkcionalni”. Ali psihologija sve više prepoznaje i ono što se često prešućuje: mentalno zdravlje očeva u perinatalnom razdoblju.
Sistematski pregled o postporođajnoj depresiji kod očeva ističe da se i kod muškaraca može pojaviti postporođajna depresija te naglašava važnost uključivanja očeva u programe mentalnog zdravlja. Kao posebno važan rizični faktor navodi se stres povezan s tradicionalnim muškim rodnim ulogama (pritisak da uvijek budu stijena, bez prava na ranjivost).
To je važno iz dva razloga. Prvo, zato što očevima treba podrška jednako kao i majkama, samo se često drugačije manifestira i rjeđe prepoznaje. Drugo, zato što mentalno stanje roditelja utječe na atmosferu doma: na komunikaciju, bliskost i osjećaj sigurnosti djeteta.
Tri “tihe” stvari koje čine dobrog tatu (i ne koštaju ništa)
Dobar otac nije titula. Dobar otac je praksa.
- Prisutan je i kad je neugodno. Ne bježi od suza, ne bježi od teških emocija. Time dijete uči: emocije su sigurne.
- Uči dijete granicama bez ponižavanja. Autoritet bez straha. Čvrsto, ali toplo.
- Pokazuje da je i njemu ponekad teško. Ne u smislu da dijete nosi roditelja, nego u smislu da dijete vidi model: odrasla osoba osjeća, ali se zna regulirati i potražiti podršku.
Možda je Dan očeva dobar trenutak da redefiniramo ulogu tate: manje kao “onaj koji sve rješava”, a više kao onaj koji gradi sigurnost. Jer djeci ne trebaju savršeni roditelji. Trebaju dovoljno dobre, prisutne odrasle osobe, koje se vraćaju, uče i ostaju.
Ako danas želite obilježiti Dan očeva, bez velikih gesta, evo malog rituala:
- Nazovi ga. I ne pitaj samo “kako si?”, nego: “Kako si stvarno?”
- Pitajuće sjećanje: “Koji ti je bio najponosniji trenutak u životu?”
- Jedna rečenica koja ostaje: “Hvala ti za…” (konkretno, jednostavno, iskreno)
I ako vam je Dan očeva težak, jer odnos nije jednostavan, ili jer oca nema i to je dio stvarnosti. Danas može biti i dan za nježan oprost, ili za zahvalnost nekom drugom muškom osloncu u životu: djedu, ujaku, partneru, prijatelju… onome tko je bio “sigurna luka”. Sretan Dan očeva, onima koji su tu, koji uče biti tu i koji, možda nespretno, ali iskreno, vole.
Foto: Freepik
MOGLO BI VAS ZANIMATI: Povezanost se ne gubi u prijevodu: mozgovi mame i djeteta usklađuju se tijekom igre